Zabrana abortusa u Nikaragvi bez izuzetka
Managua. Zakonodavna Skupština Nikaragve 26. X. 2006., postigla je zabranu svih vrsta abortusa, bez izuzetka.
Protuživotne snage su u zakon koji zabranjuje abortus, pokušavale ubaciti izuzetak zabrane uvođenjem umjetno stvorenog i zavodljivog termina tzv. “terapeutskog abortusa”. To je potaklo ljude i organizacije koji poštuju život svakog čovjeka, sve od začeća pa nadalje, na brojne aktivnosti kroz koje su tražili državnu zabranu ubijanja nerođene djece bez izuzetka.
Zajedno su surađivali evangelici i katolička većina.
Biskupska Konferencija Nikaragve je sugerirala da se kampanja za život provodi i na širokom nivou, pa su tako po župama formirane grupe koje su koordinirale aktivnosti. Tiskali su veliku količinu brošura o poštivanju života nerođene djece i nastupali u javnim glasilima.
Uz podršku katoličkih biskupa, načinilo se nekoliko Marševa za život.
Na prvome je bilo 20.000 sudionika, na drugome 50.000, a 6. X, kada je najavljena posljednja sjednica Zakonodavne skupštine, okupilo se preko 200.000 osoba koji su se zauzimali za zabranu svih ubijanja, te su predali 290.000 potpisa.
Konačnu odluku Zakonodavna skupština je odlučila donijeti 26. ovog mjeseca.
U međuvremenu je oko stotinu osoba koje se zauzimaju za abortus, pokušalo napraviti svoj vlastiti marš. Među njima su bile žene obučene kao vještice s dugim, crnim haljinama. Pokušali su ući u zgradu Zakonodavne skupštine, ali im to nije bilo dopušteno.
26. listopada nacionalna televizija je uživo prenosila sjednicu Zakonodavne skupštine. Mnoštvo naroda je vani molilo krunicu i držalo fotografije abortirane djece. I konačno, svi članovi su jednoglasno, a to znači 52 : 0 odlučili da se zabranjuje svaki abortus, bez izuzetka.
U obrazloženju su naveli da se životi nemoćne djece moraju zaštititi zakonom sve od začeća pa nadalje, bez izuzetka, a da se svaki medicinski problem trudnice mora i može rješavati uz poštivanje života nerođenog djeteta. Također su rekli da se država ne može vraćati u dane kralja Heroda koji je ubio nevinu dječicu. Ljudski život su opisali kao Božji dar koji se ne smije ugrožavati. Naglasilo se je ljepotu i vrijednosti majčinstva. Oštro su osudili ucjene koje su dolazile od strane nekih stranih predstavnika koji su podržavali abortus. Poručili su im da nemaju pravo narušavati nikaragvanske nacionalne interese i kulturu.
Nikaragva je slavila. Slavilo se i još uvijek se slavi zbog pobjede života nad smrću, zbog snage Katoličke Crkve, zbog uspješne suradnje katolika i evangelika, zbog postojanja tolikih običnih osoba, ali i onih na visokim položajima u državnoj vlasti, koji poštuju život i dostojanstvo svakog čovjeka, sve od začeća pa nadalje.
Za donošenje ovog zakona osobito je zaslužan liječnik dr. Dr. Rafael Cabrera-Artola.
Treba napomenuti da su u Latinskoj Americi donešeni i drugi korisni zakoni.
Tako je npr. Ustavni Sud Kostarike 11. X. 2000. potpuno zabranjeno oplodnju u epruveti, bez izuzetka, obrazlažući da takve oplodnje ugrožavaju živote začete djece.
U Argentini je Vrhovni sud 23. svibnja 2003. god., pozivajući se na Ustav koji također zahtijeva poštivanje života svakog čovjeka, sve od trenutka začeća pa nadalje, donio zabranu proizvodnje i distribucije svih vrsta antibaby pilula, spirala i sličnih sredstava. Naime, dokazano je da uz njih ipak dolazi do začeća, ali ta sredstva sprečavaju djetetu usađvianje u maternicu pa ga tako automatski ubijaju.
Sve veći broj ljudi, pa i onih u državnoj vlasti shvaća ispravnost moralnog nauka Katoličke Crkve koja trajno naviješta nedopuštenost svih vrsta kontracepcija, sterilizacije, umjetnih oplodnji, ubijanja, predbračnog i izvanbračnog seksualnog života i drugih grijeha. Nepoštivanje ovih stavova kroz državne zakone, dio javnih glasila i škola doprinijelo je lošem odgoju i lošem ponašanju mnogih ljudi, pa je to čak brojne nacije dovelo pred ponor biološke propasti (premaleni broj rođene djece, izbjegavanje braka, rastave brakova, širenje AIDS-a i brojnih drugih zaraza koje se prenose i preko griješnog sredstva prezervativa itd).
Ipak, sve više diljem svijeta raste svijest za potrebom moralne obnove koja podrazumijeva prekid s grijesima. Malobrojni narodi na posebno zoran način uočavaju da će biološki nestati ako ne prihvate život u skladu sa zapovijedima Boga koji nas je stvorio.
Antun Lisec, dr. med.
Ranije objavljeno:
Uloga Crkve u izgradnji sretnog braka
Crkva zabranjuje umjetne oplodnje
Oplodnja u epruveti protuustavna!
Ženino tijelo – svetište ili smetiše?
