Izl 22,20-26

1 Sol 1,5c-10

Mt 22,34-40

 

Ali je bio siromašan arapski pastir ovaca. Kada je došao u godine da se ženi, zaključio je da deset funti što ih ima, nije za ženidbu dostatno. Čuo je da su zaručnice jeftinije na Jugu. I pođe na Jug tjednima jašući svojega magarca uz rijeku Eufrat. Hranio se datuljama. No, i na Jugu cijene su porasle. I Ali se vraća kući. Na pola puta između Juga i Sjevera dogodilo se čudo. Na jednom bunaru ugleda on djevojku – toliko lijepu kakvu do tada još nije vidio. No, bila je slijepa. Budući da je bila i tako draga kako i lijepa, zamolio je njezina oca da mu je proda. Otac je tražio samo 6 funti – htio je jedino da je se riješi. Ali je djevojku nazvao Alil. Nigdje ljudi nisu mogli vjerovati svojim očima: nitko još ljepše djevojke nije vidio. Na žalost, bila je slijepa. 

Ali ode s preostale 4 funte k jednom liječniku. I liječnik je djevojku uspio izliječiti. No, tada je ona vidjela da Ali uopće nije lijep. Usprkos tome, ona ga je ljubila: pa on joj je svojom ljubavlju darovao sve boje ovoga svijeta. I tako su njih dvoje bili najsretniji par na rubu pustinje. Sreća je trajala samo jednu godinu. Postupno je Ali oslijepio. Bio se zarazio od svoje žene Alil. I tada nastupe zli dani. Svaki puta kad je Alil izašla iz šatora, njezin muž Ali je bio ljubomoran. Više nije vjerovao da ga ona voli. Počeo ju je tući. I osvećivao joj se tako da bi grlio neku djevojku koja se često pritajeno došuljala u šator. A svoju ženu Alil nije više dirao, samo ju je tukao. Ona bi tako glasno plakala da su to i drugi čuli. Svi su znali da su njih dvoje najnesretniji par na rubu pustinje. 

To je doznao i onaj čudotvorni liječnik. I došao je da bi Alija izliječio – badava, bez novca. I doista, Ali je progledao. No to nije rekao svojoj ženi Alil. Pritajio se kao da ništa ne vidi i tako ju je promatrao što radi. I što je vidio? Vidio je kako Alil plače kad je on tuče; i vidio je kako je prala svoje lice da se onda kao ona djevojka ušulja u njegov šator – pa da slijepi Ali nju zagrli. I nakon toga Ali i Alil su opet bili sretni, sretniji od najsretnijih na svijetu. 

Ljubiti Boga svim srcem, svom dušom, svim umom, svom snagom zapravo znači biti vjernik i kršćanin. Ali kako ćeš ljubiti Boga? Reci Isusu da te to muči. Neka te nauči. Shvati da Isus kaže: „Tko sluša moje riječi i čuva ih, taj me ljubi i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti Otac i ja.“ Otac i njegov Sin i Duh Sveti u nama rješavaju pitanje tvoje osamljenosti. Čitaj Isusove riječi u evanđeljima i pamti ih. Upamti ih jer su tvoj biseri. To znači pohraniti ih u svoje srce; čuvati ih kao najveću dragocjenost. Ponavljaj često u sebi neke od značajnijih riječi Isusovih dokle god ne postanu tvoje. Dakle, ljubiti Boga ne znači tražiti njegovo lice negdje da mu dadeš poljubac. Boga ne znači zagrliti ga pa biti radostan i sretan. Ljubiti Boga ne znači slušati njegove riječi pa onda radosno doći k njemu da pokažeš kako mu se diviš. Ne! Ljubiti Boga znači čitati iz evanđelja njegove riječi, čuti ih, pamtiti ih, čuvati i vršiti. Time usrećuješ Boga. I tada se događaju čudesa. Bezbroj puta smo molili, cijenjeni čitatelju, i nismo dobili pa i onda kada nam je to bilo osobito nužno. Uzrok je uglavnom u tome što nismo slušali i vršili njegove riječi. Ti imaš neke svoje riječi, privatne, ljudske, ti prezireš njegove. I zato ti on ne može pomoći, jer ne otvaraš vrata na kojima on tebe čeka. Zahvali Gospodinu što ti je on otkrio kako se njega ljubi. Kada ti imaš u sebi Božju Riječ – Isusa uvijek se događaju čudesa, ozdravljenja, mir, rješenje problema.

Isus također veli: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Tko ima nešto protiv čovjeka, automatski ima i protiv Boga. Tko ljubi čovjeka, neizmjerno je drag Bogu i Bog ga ljubi neizmjernom ljubavlju. Zlo u svijetu, a osobito u čovjeku nije ništa drugo nego bolest. Kao što je fizička bolest, tako i psihička, tako antropološka i teološka, na svim razinama je čovjek teški bolesnik. Ne možeš od nekoga tko je slomio nogu zahtijevati da hoda i trči. Neka se u tebi nastani ljubav za čovjeka, sućut prema čovjeku, milosrđe, praštanje, čežnja da ga izliječiš. Kada izliječiš ljubavlju jednog čovjeka, pošalješ ga u nebo, tada si sebe poslao u nebo.   

vlč.Vinko Pilić

PODIJELI