Izr 31,10-13. 19-20. 30-31
1 Sol 5,1-6
Mt 25,14-30
Bez sumnje, Isus je gospodar koji, u današnjoj prispodobi, povjerava sav svoj imetak svojim slugama. Taj njegov sveukupni imetak jest njegovo darivanje za svijet, njegovo utjelovljenje, sav njegov skroviti život u Nazaretu, javno djelovanje te muka, smrt, uskrsnuće, uzašašće i slanje Duha Svetoga. Zato je taj njegov imetak u prispodobi prikazan u vidu talenta koji predstavljaju neizmjerno veliko bogatstvo za ljudsko poimanje. Na njegovim slugama, tj. nama vjernicima je da, po sakramentima i Riječi Božjoj, uložimo i istrošimo sve svoje potencijale do povratka našeg Gospodina. Kada i kako će doći Gospodin Isus ne znamo, ali je sigurno da će doći i zatražiti račun o upravljanju njegovim blagom. Dakle, o sadašnjem vremenu ovisi naša budućnost.
Slugama daruje nejednak broj talenata, već prema sposobnostima. Nitko od njih nije dobio premalo talenta. Svatko od nas ima dostatne sposobnosti i mogućnosti za umnožavanje talenata i vlastiti razvoj. Da je gospodar, kojim slučajem, onomu što mu je dao dva talenta, dao pet talenta, odveć bi ga opteretio. Dakle, naš Gospodin nas izvrsno poznaje. I baš svatko u svakoj fazi svoga života ima dostatan broj talenata i okolnosti da ih može dobro uložiti.
Sluge koje su primile pet, odnosno dva talenta su shvatile da im gospodar povjerava ogromno, neizmjerno blago jer ima u njih povjerenja te su se odmah dali na posao. Naravno, oni su se izvrgnuli riziku da sve izgube, ali drugačije i ne ide u svakodnevnim nesigurnostima života. Zato su uložili i sve svoje umne i razumske sposobnosti i vlastite potencijale, intuicije i procjene. Da bi njihova odgovornost bila potpuna morali su upregnuti sve svoje snage i znanje.
Naglasak prispodobe je na trećem sluzi. Njega gospodar naziva zlim i lijenim. Zao je jer nije nikome pomagao. Jer da je uložio svoj talent u neki posao to bi koristilo i ljudima s kojima bi surađivao. Nije uložio čak ni trud da donese novac kod novčara. Ni u banku nije imao povjerenja. Bojao se, općenito uzevši, bilo kakvog rizika. Njegov je, dakle, promašaj u unutarnjim nesigurnostima i pogreškama. On nije učinio ništa nedolično. Nije potrošio gospodarev novac. Korijeni njegove frustracije su puno dublji. On nema ispravan odnos prema gospodaru; nema razumijevanja prema njemu. Umjesto da se otvori gospodarevom povjerenju, on mu predbacuje strogost i lakomislenost.
Odsutnost gospodara koji je u dalekoj zemlji koristi za svoje užitke, osamljenost i izležavanje. Nekim je ljudima, uistinu, potrebna stroga kontrola. Taj se sluga nije htio zamjeriti gospodaru, pa je zakopao njegov talent (zlatnu polugu), da mu ovaj ništa ne može predbaciti, tj. da ga ostavi na miru. Neki vjernici u Bogu Isusa Krista, dakle u nebeskom Ocu koji je sama ljubav vide strogog Boga pa sukladno tome izvršavaju samo ono što se neizostavno mora učiniti, da ih pusti na miru. U takvim dušama se nikad ne razvije stvarateljska suradnja s Bogom za dobrobit Crkve i svijeta.
Otud riječi trećega sluge: „Pobojah se jer si strog …“ Kao da je u tim riječima odjek Adamovih riječi nakon prvog grijeha pred Bogom: „Pobojah te se jer sam gol!“
Zadnji sluga svoj monolog završava riječima: „Evo ti tvoje!“ On nema ništa svoga, vlastitog. Nije uložio svoje srce u ostvarenje volje gospodareve. On mu ne daruje sebe. To je svojstveno pravednosti pismoznanaca i farizeje, a ne novoj evanđeoskoj pravednosti. Zaista je čudno da na toliku dobrotu, povjerenje i ljubav gospodara ne odgovara bar kakvom – takvom ljubavlju, minimalnim sebedarjem. Stoga su gospodareve riječi tako oštre i kazna neminovna. Prvi i drugi sluga udvostručuju talente, tj. darove ljubavi jer je u naravi ljubavi da se umnožava, udvostručuje. Jer je u logici ljubavi nemoguće ostati na istom stupnju i zaustaviti žar koga vode ne mogu potopiti. Ljubav zna samo za rast izrečen u krilatici „VOLIM TE VIŠE NEGO JUČER, A MNJE NEGO SUTRA!“ I Bog očekuje takvu novu, udvostručenu ljubav!
Velečasni Vinko Pilić
