Ez 34,11-12. 15-17
1 Kor 15,20-26. 28
Mt 25,31-46
Gospodine, bio sam i još uvijek sam gladan jedinstva s tobom, tvoje dobrote, istine i ljepote. Još uvijek gladujem za potpunim smislom svoga života. Gladujem za mirom, skladom u sebi, utjehom i radošću. Toliko puta sam bio gladan i ti si mi dao jesti. Hraniš me Kruhom života, pričešću, svojim Tijelom da ne smalakšem na putu života. Toliko si puta utažio moju glad za sobom, životom. Pobrinuo si se da Kruha ima napretek te tako hraniš čitav svijet i činit ćeš to do konca svijeta.
Žeđ je teža od gladi. Gospodine, na križu si rekao da si žedan i tvoja žeđ nije bila utažena. Baš zato moja žeđ može uvijek biti utažena. Rekao si „tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada“ (Iv 6,35c). Moju žeđ gasiš svojom Krvlju i riječju. Viknuo si: „Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene“ (Iv 7,37b-38a). Viknuo si te riječi da probiješ našu gluhoću. Na križu si otvorio svoje Srce i iz njega je potekla krv i voda, nepresušan izvor za sve ljude svijeta.
Gospodine, koliko puta sam bio stranac, sam, napušten. Koliko puta sam osjećao da nitko za mene ne mari. Napose, za vrijeme mog pustinjaštva u Indiji. Tad sam životno shvatio tvoje riječi: „Lisice imaju jazbine, a ptice nebeska gnijezda, a Sin Čovječji nema kamo bi naslonio glavu svoju“ (Lk 9,58b-c).
Baš zato što si ti to iskusio, ne moram biti stranac nigdje. U tebi svugdje imam svoje utočište, svoj dom. Kažeš mi često: „Dođite k meni svi vi, umorni i opterećeni…!“ Poput Andrije i Ivana i drugih apostola tražim gdje stanuješ, a ti jednostavno odgovaraš: „Dođi i vidi!“ I znam, da s tobom, u tvom biću kao svom domu mogu ostati koliko god želim. Kod tebe se ne osjećam ni gostom, a kamoli strancem jer mi nudiš prijateljstvo i svoje toplo srce.
Gospodine, čovjek lišen tvoje milosti i prijateljstva gol je, prepušten udarcima okoline. Adam i Eva su se nakon prvog pada u grijeh osjećali nezaštićeno, izloženo, sramotno. I ja se slično osjećam nakon svojih ponovnih padova u grijeh. Zaogrni me praštanjem da mogu pred ljude, da se ne sramim, da mogu obavljati svoje obaveze. Zaogrni me bijelom, čistom haljinom što sam je dobio na krštenju. Ti si bio gol na Galgoti da ja ne moram nezaštićen i sramotan hodati cestama ovoga svijeta.
Gospodine, svi su bolesnici smjeli k tebi. Svima si darivao zdravlje i snagu za život. I mene si mnogo puta ozdravio. Bio si prisutan i kad sam bio u bolnicama. Posjećivao si me po prijateljima. Hvala ti. U svakoj bolesti smijem k tebi. A kad ja ne mogu k tebi, ti dolaziš k meni. U svakoj bolesti ti si blizu, jer se upravo ondje nalaziš gdje je tvoja milost najpotrebnija. Nekako mi se čini, Gospodine, da svaka bolest, uz tebe, ima ozdravljenje izuzevši onu kad nam je po tvojoj odredbi, napustiti ovaj svijet. Hvala ti Gospodine za svaki tvoj pohod u bolesti i nemoći.
Gospodine, često sam bez slobode. U tamnici duše i duha. Često zarobljavam ili se dadem zarobiti. Postoje tamnice ljudskih srdaca. U toj zatočenosti dođi k meni. Probij sve zidove, skrši sve rešetke. Oslobodi me svih ovisnosti, obzira, otjeraj svaki strah i tjeskobu, otmi me svakoj zloj navici. Neka se otvore vrata svih tamnica u kojima se često nalazim svojom ili tuđom krivnjom. Dođi k meni, jer gdje si ti, tu je sloboda, tu je radost, tu je svjetlost i mir. Dođi, Gospodine Isuse!
I učini me, Isuse, oruđem svoje ljubavi i mira i daj da te prepoznam u svima koje mi stavljaš na put moga života. Kao što si ti meni pomogao kad sam bio gladan, žedan, stranac, gol, bolestan i u tamnici, tako daj da i ja budem milosrdni Samaritanac svima koji su u potrebi.
Velečasni Vinko Pilić
