Mudr 6,12-16 

1 Sol 4,13-18

Mt 25,1-13

 

Jedan od uvjeta za udioništvo u kraljevstvu Božjem jest budnost, pripravnost, ustrajnost na svojem mjestu i do kraja. Na tu temu Isus jednoga dana ispripovijeda pripovijest o svadbi na kojoj je polovica počasnih pratilja (ludih djevica) doživjelo gorku sudbinu zbog svoje nemarnosti, lakomislenosti i kratkovidnosti.

Prispodoba se bavi svjećonosnom povorkom koja je pratila mladence kroz čitavo mjesto do kuće vjenčanja. Taj put je deset djevojaka pratilja bilo zaduženo da osvjetljuju put svojim bakljama. Ali pet ih je bilo nemarnih i lijenih te nisu ponijele zalihe ulja. Zacijelo su prednost dale maštanju o mladićima na svadbi, plesu i jelu i pilu. Trebalo je predvidjeti da mladoženja može okasniti što se nerijetko i događalo jer su njegovi roditelji raspravljali o ženidbenom ugovoru po kojem je trebalo dati novac ili neka druga dobra mladenkinim roditeljima, a to je uključivalo dugotrajno pogađanje. I mladoženja je doista okasnio i to toliko da su sve počasne pratilje zaspale. Kada iznenada, oko ponoći, dotrča glasnik koji najavi dolazak mladoženje k mladenkinoj kući. One se probude. Onih pet koje nisu ništa predviđale brzo ustanove da su im svjetiljke pred ugašenjem i da moraju potražiti ulja kako bi mogle pratiti mladence. Dok su one otrčale da se opskrbe, povorka je dosta žurno krenula jer je sve i tako već kasnilo. Pred zaručnikovom kućom odvijao se obred primanja, a onda su zatvorili vrata. I svadbeni pir počne uz veselje, glazbu i ples … Kako su lude djevice neprestano lupale po vratima da im se otvori mladoženja dođe da im osobno odgovori. 

Naime, u svadbenoj noći se trebalo čuvati raznih podvala i ludorija što su ih više ili manje dobronamjerni ljudi izmišljali da poremete pir. Stoga se vrata ne otvaraju ni pod koju cijenu. Začuđene što nisu sudjelovale u povorci i bojeći se da ne uvedu sa sobom podvaljivače, mladoženja ne otvara vrata i dovikuje im iznutra strašne riječi: „Ne poznajem vas!“

Kad Matej uključuje tu pripodobu u svoje Evanđelje, koje piše oko 80-85 godine, on već živi u nekoj od prvih kršćanskih zajednica u Palestini. A u njima se nestrpljivo očekuje povratak Isusa – parusia.

Kao i mladoženja iz priče i Isus želi da ga se čeka. A poput pet ludih djevica, nemarnih i bezbrižnih, neki članovi zajednice su u opasnosti da budu isključeni zbog nedostatka vjernosti i ustrajnosti. Treba svoju svjetiljku održavati da svijetli do kraja,a to znači u dnu srca održati vatru ljubavi prema Isusu, Zaručniku Crkve. 

Što označava ulje? Ulje je, uistinu, odnos s Isusom, Zaručnikom. Tko ima ulja u svjetiljki ima ljubavi prema Isusu, tj. bližnjem. To se ne može posuditi drugom. To, ili se ima ili se nema. Mudre djevice ne da ne žele pomoći ludima dajući im svoje ulje, nego to ne mogu. One naprosto ne mogu ludim djevicama ustupiti svoje srce koje je vjerno i ustrajno u ljubavi prema zaručniku. Lude djevice naprosto nemaju dovoljno ulja, tj. brižnosti i zauzetosti za zaručnika. 

Šansonjer otac Duval dobro je sažeo opomenu o budnosti:

„Gospodin će se vratiti, Obećao je. Vratit će se one noći kad ga ne

očekuješ … Budan budi te noći.

Upali svjetiljku, rasvijetli dušu,

Neka ti to osvijetli njegove korake,

Neka se ne muči dok te traži.

Čekaj ga u svome srcu,

Ne snivaj

Da ćeš daleko od njega naći sreću …

Nek mu bude svijetlo i dobro u tvojoj kući.“

 

Raznježen, kličem mu:

„Bože moj! Hoće li to biti ove noći?“     

Vlč.Vinko Pilić

PODIJELI