Sveta Marianne Cope, američka redovnica, franjevka trećoredica njemačkog podrijetla, rođena je kao Maria Anna Barbara Koob 23. siječnja 1838. u njemačkom gradu Heppenheimu (okrug Bergstrasse, Hessen), u siromašnoj radničkoj obitelji, kao peto od osmero djece Petera Kooba i Barbare Witzenbacher. Njezina je obitelj 1840. emigrirala u Sjedinjene Države i nastanila se u gradu Utica (New York). Postali su župljani Župe svetog Josipa, a Maria je tamo polazila osnovnu školu. Njezin otac obolio je kad je Maria polazila osmi razred. Maria je napustila školu i zaposlila se u tekstilnoj tvornici kako bi pomogla obitelji u uzdržavanju mlađe braće. Otac je umro 1862, braća su odrasla i Maria je mogla ispuniti svoju želju za duhovnim zvanjem. Stupila je 1862. kao novakinja u Treći red Sestara svetog Franje u gradu Syracuseu (New York), a redovničke zavjete položila 1863. Tada je uzela redovničko ime Marianne. Djelovala je kao učiteljica i kao upraviteljica u školama za djecu njemačkih doseljenika. Pomogla je kod osnivanja dvije katoličke bolnice u središnjem dijelu države New York. Od 1870. do 1877. bila je upraviteljica bolnice Svetog Josipa u Syracuseu. Bila je to jedina bolnica u tom gradu, a u njoj su se liječili bolesnici bez obzira na njihovu rasu i vjeru. Osnovala je i bolnicu Svetog Josipa u Utici. Djelovala je i kao poglavarica novakinja, a 1877. imenovana je za poglavaricu provincije.

Zajedno s još šest sestara franjevki trećoredica stigla je 8. studenog 1883. na poziv havajskog kralja Kalakaue u Honolulu kako bi se uključila u njegu gubavaca. Časna majka Marianne planirala je tamo ostati nekoliko tjedana kako bi pomogla u stvaranju medicinske infrastrukture i uvjeta za rad svojih sestara, a zatim se namjeravala vratiti u Syracuse. Ostala je međutim na Havajima 35 godina, sve do svoje smrti. Sestre su najprije upravljale bolnicom Kaka‘ako na otoku O‘ahu, koja je služila kao postaja za primitak bolesnika oboljelih od gube. Majka Marianne osnovala je i bolnicu Malulani, prvu bolnicu na otoku Maui. U naselju Kalaupapa na otoku Moloka’i Marianne i njezine sestre potpuno su promijenile sustav rada s pacijentima i poboljšale uvjete njihovog smještaja.

Njezin boravak na Moloka’iu poklopio se s posljednjim godinama djelovanja oca Damiaana De Veustera, svećenika koji je vjerno služio oboljelima od Hansenove bolesti te 1889. i sam umro od gube (pišemo o njemu u prilogu od 15. travnja). Majka Marianne obećala je svojim sestrama da nijedna od njih nikada neće oboljeti od gube iako su dolazile u neposredni dodir s pacijentima. To se obećanje i ispunilo. Zbog svojih nastojanja stekla je naziv „ljubljena majka izopćenika“. Osnovala je 1885. dom za kćerke pacijenata koje su živjele u koloniji gubavaca. U studenom 1888. majka Marianne i dvije njezine sestre, Leopoldina Burns i Vincentia McCormick, osnovale su dom i školu za djevojke na Moloka’iu. Marianne je 1889. preuzela i upravljanje doma za dječake koji je osnovao sveti Damiaan De Veuster. Posljednjih godina života bila je prikovana za kolica zbog kronične bolesti bubrega. Preminula je 9. kolovoza 1918. u Kaulaupapi nakon srčanog napada. Većina njezinih relikvija nalazi se danas u u katedralnoj bazilici Naše Gospe od Mira u havajskoj prijestolnici Honolulu. Papa Benedikt XVI, proglasio ju je blaženom 14. svibnja 2005, a svetom 21. listopada 2012. Svetište i muzej svete Marianne Cope nalazi se u Syracuseu (New York). Izabrana je 2005. u američku Nacionalnu žensku dvoranu slavnih (National Women’s Hall of Fame).

 

 

Preuzeto: http://www.zupajastrebarsko.hr/

PODIJELI