HRVATSKI AFORISTI
Vinko Hajnc, Misli
Vinko Hajnc (Trogir 1942.—Zadar, 2020.) srednju pomorsku školu završio je u Zadru, Višu pomorsku školu u Piranu te Pomorski fakultet u Rijeci. Radni vijek proveo je kao pomorski časnik, upravitelj stroja te tehnički inspektor. Pisao je poeziju, eseje, reportaže, priče i aforizme. Objavio je četrnaest zbirki pjesama. Dobitnik je više nagrada i priznanja za poetsko stvaralaštvo i uvršten u antologije hrvatskoga pjesništva. Objavio je zbirku aforizama Misli iz nesanice (2010.)
Tisuće mojih želja mogu se ugasiti u istom izvoru žene.
Smrt i misli jedino su moje istinsko vlasništvo.
Kod pjesnika moram se bojati samo istine.
Svaki je život nakratko zarobljena smrt.
Penji se na svoje misli, stići ćeš do neslućenog!
Svi smo već mrtvi, samo nas po redu pokapaju; ponekad i preko reda.
Imitacija je najveći oblik divljenja.
Stvarajući djela u znanosti, umjetnosti i medicini, čovjek se više približio Bogu nego bilo s kojom molitvom.
Ne čestitajte mi rođendane; ne prljajte mi stubište prema smrti.
Prošlost češće spominjemo što je manje budućnost pred nama.
Kad su Isusa skinuli s križa, na križu je ostala raspeta ljudska sudbina.
U dubini svake ljudske duše često stanuju strašila.
Sebe previše poštujem da bih ikoga mogao uvrijediti.
Govorimo različite jezike, ali grimase sreće i boli iste su na licima svih ljudi.
Trag smo raspršenog svjetla kojega guta tama.
Dokle god čovjek ide prema smrti, sve mu je usput.
Slabašni umovi uvijek su ropski pognuti.
Ljubav je vrijeme u kojem sila teža gubi smisao.
Smrt je dugi san bez snova.
Opasno je kad se priglupi obrazuju; novostečenim znanjem samo izoštruju svoju urođenu glupost.
Pljesak uvijek udaljuje onog kojemu je upućen, od onih koji mu ga upućuju.
Najdublja bol je ona kad razmišljamo koliko smo razočarali one koje volimo.
Poezija je molitva slobodnih ljudi.
Umjetnost je ljepota koja svjedoči o snazi ljudskog duha.
Između svih vjera izabrao sam umjetnost; s njom sam najbliže Bogu.
Ne ratujmo! I tako će nam se kosturi pod zemljom rukovati.
Satovi su pile koje ne staju, sve dok nam do srca ne dođu.
Umjetnost je ono što je Bog izgubio, ili je na Zemlji ostavio da je sretan čovjek nađe.
Tužan je hobi s kojim ubijamo vrijeme.
Život je samo zalet prema smrti.
Vrijeme utrošeno samo za sebe, tužno je vrijeme.
Glupim zabavama, pa i vjerskim obredima, svaki se narod može pretvoriti u idiote.
Bliži smo Bogu kad o Njemu razmišljamo, nego kad Mu se molimo.
Da nema ljubavi, sve bi bilo kazna, ma što radili.
Ljubav nije izum; ona je otkriće!
Sva su bića osuđena na sreću; ne znam zašto postoji nesreća.
Krik je najkraća molitva.
Sve što kažemo o Bogu iz naših preskromnih umnih mogućnosti, umanjuje Ga; ma kakve god Mu žrtve prinijeli i molitve izgovorili, smiješne su.
Žena bez duhovne ljepote, ma koliko god bila lijepa, samo je mirisni sapun, ponekad niti to.
Brodolomcu tuđa hrid može više značiti nego vlastita domovina.
Bog nas u mladosti okiti najljepšim darovima, a zatim ih skida, ponekad i prije kraja svečanosti.
Ako nisi čovjek, onda si strašilo!
Pazi što stavljaš u srce; u njemu stanuješ.
Ljudska glupost toliko je velika da se neki čak i s njom hvale.
Mediokritet uvijek napada istinu i vrsnoću.
Znanošću se više približujemo Bogu, nego vjerom.
Nije li svako jutro odraz naše beskrajne nade?
Prva milost smrti je što nas spasi od boli i ružnih sjećanja.
Koliko je život kratak, spoznamo tek kad shvatimo koliko ćemo dugo biti mrtvi.
Ciljevi kvare karakter čovjeka.
U ljubavi i umjetnosti ima trenutaka koji se ne mogu ponoviti.
Pobjednik se više izgubi u pobjedi, nego poraženi u porazu.
Krug života vam se zatvara kad čujete kako vam unuk izgovara ime.
Tuga moja u sudaru s planinom svaku bi srušila.
Ako se uvijek budeš vraćao samo kući, negdje netko ostat će osamljen i tužan.
Neograničena moć neobuzdana dobrotom, opasan je dar.
Ne šarajte mi zastavama po mojim čistim mislima.
Ako smo u Božjim rukama, zašto često ispadamo iz njih?
Smrt je moćnija nego život; jedino ona može odnijeti bol.
Čovjek je jači na mjestu gdje ga život slomi.
Hvala ti što se penješ sa mnom na planinu, iako se bojiš visina.
Samo spreman um iskoristi prigodu.
Imati vjere u bilo što ili u bilo koga, znači postavljati pitanja.
Nije mi potrebno bogatstvo, već život.
Dostojanstvo Zemlje je u podčinjavanju Suncu.
Nema razloga da ti se ne ostvari želja, osim ako ne odustaneš.
Smrt je tek završetak rođenja; nikad nećemo narasti do čovjeka.
Ne svađajte prošlost i sadašnjost; možete lako izgubiti budućnost.
Priroda je istina; umjetnost je zračenje te istine.
Ogromna većina ljudi ne živi po moralnim zakonima; sa zahtjevima vjere lakše izlazi na kraj.
Ono u što većina vjeruje, najvjerojatnije je krivo.
Da nije ljubavi, ma što god radili, sve bi bila kazna.
Poezija je Božji glas zaustavljen u dušama odabranih.
Sveci su izabrali odricanje i patnju; nisu znali da životna radost i punoća isto tako mogu biti sveti.
Poljupci su najuspješniji bjegunci od smrti.
Utopijski život u meni, vjerujte mi, bolji je dio mene.
Tko na Dan pobjede broji mrtve?
Čovjek je čudo koje nije u njemu.
Dobro je što postoji smrt; tko zna dokle bi narasla ljudska glupost i pohlepa.
Nisam protiv Boga, ali sam protiv svake gluposti izrečene o Njemu.
Sreća treba tugu, da dozna u čemu se razlikuje od nje.
Govori samo ako su tvoje riječi zvučnije od tišine, ako će se ljudi i drugi dan sjetiti njihove snage i dubine.
Kakva korist od knjige, koja nas ne zamisli kad je sklopimo?
Htio bih umrijeti prije nego me ostaviš, jer ako me ostaviš prije nego umrem, dva puta ću umrijeti.
Mijenjati žene je očaj traženja žene koja ne postoji.
Mladost je dar Neba; ostati mlad ljudska je vještina.
Kod pjesnika treba se samo istine bojati.
Tko laže za tebe, lagat će i protiv tebe.
Ljubav ima mnogo lica; strast samo jedno.
Nepogledana ružnoća sretna je ružnoća; nepogledana ljepota uvrijeđena je ljepota.
Žena je čovjek iznad ljudi.
Oceanski valovi ne mjere se metrom, nego strahom.
Znanje i istraživačka upornost mogu biti kobne ako nisu ograđene razumom i dobrotom.
I samoobrana je ubojstvo, ako se nakon nje dobro osjećamo.
Tek u obostranom iskrenom oprostu doznat ćete da ste u divljaštvu bili isti!
Od naporna rada nitko nije umro; samo se izobličio.
Najveće iskušenje čovjeka je da u međusobnim odnosima ne nanese nepravdu drugom čovjeku.
Mali bi to Bog bio, kad bi Ga ljudi uspjeli objasniti.
Moje teške misli sidra su moja; sva sreća da će u dubini ostati kad umrem.
Revolucije mogu mijenjati države i sustave, mogu i ljudske sudbine, ali ne mogu ljudsku narav.
Nema nepobjedivog čovjeka; snažne ljude pobjeđuje stid, slabe strah, a kriminalce rešetke.
(Iz zbirke Misli iz nesanice, Poslovni centar Sveučilišta u Zadru, Zadar 2010.)
