Ante Gabričević, Misli

25

Hrvatski aforisti

 

Ante Gabričević, Misli

 

Ante Gabričević (Gardun, 2012.—Zagreb, 2004.) rođen je na padinama mosorskog kamenjara. Teški životni uvjeti primoravaju mu oca na preseljenje u Slavoniju. Osnovnu školu završio je u Đakovu. U Sarajevu se školovao za šumarsko-prerađivačku struku. Ratno i poratno vrijeme proveo je na radovima eksploatacije šuma u Pitomači. Diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu (1956.), gdje je stekao i akademski stupanj doktora znanosti (1964.). Radio je u Bjelovaru i Zagrebu. Svojem imenu i prezimenu dodavao je obiteljski nadimak Mamut. Objavio knjige: Životni odbljesci (1994.), Selo moje ubavo (1999.), Sjeme na vjetru (misli i aforizmi, 1999.), Odgovori izazovu vremena (2001.) i Stanovništvo Varaždina tijekom minulih stoljeća (znanstveni rad, 2002.).

 

 

 

Blažen da si času u kojem sam bio pozvan!

 

Život je igra, ali i bojišnica koja nam je podastrta mimo naše volje i izbora.

 

Svaki je naš životni potez svojevrsna igra na dobitak ili na gubitak.

 

Što filozofija može reći o Kraju, kada nije sve dorekla o Početku?

 

Život bez akcije, bez sudjelovanja, bez neizvjesnosti, bez nade — nije život već slučaj.

 

Samosvojnost iznad svega! Ljudski život se neprestance dokazuje upravo na samosvojnosti.

 

Čovjek ide zemljom, a njegov korak već briše tišina i nepostojanje.

 

Najsvetije pismo ispisala je ruka poljodjelca, dakle onoga tko Božje zrno pretvara u kruh nasušni.

 

Riječ je najpouzdaniji svjedok i najtrajnija građevina pod nebeskim svodom.

 

Gdje su činjenice nepodnošljive, nastupa mašta.

 

Iskustvo drugog dragocjeno je, jer po njemu želimo izbjeći vlastite promašaje.

 

Život je val koji hita k obali.

 

Misliti znači dodirivati bol. Čija je to misao — ne znam. Znam samo da je i sâm živim i potvrđujem.

 

Iskustva iz prošlosti najpouzdaniji su putokaz budućnosti.

 

Ustrajnost mrava uči nas kako ne smijemo odustati od naumljenog cilja.

 

Nemir je dokaz našeg vlastitog unutarnjeg postojanja.

 

Sve potječe iz misli.

 

Jedino čovjek dosiže i mijenja istinu. Kako i zbog čega — nije jasno ni samom čovjeku.

 

Neka me na zemlji prati vječni smiješak!

 

Nepravda, nasilje i besmisao — djelo su čovjeka, nikoga drugoga.

 

Pjesma je ono što razbija muk u kojega je čovjek bačen.

 

Čovjek gradi civilizaciju, ali i vlastiti sunovrat u njoj.

 

Čovjek se u igri začinje i cijeli je njegov život igra.

 

Rizik je u čovjeku; čovjek je njegov podstrekač.

 

Ja je radost kojoj nema kraja.

 

Prisila je carstvo tuđe volje.

 

Emocije su naš unutarnji bič koji nas nemilosrdno šiba i tjera na akciju, a ponekad i na podvige kojima nismo dorasli.

 

Emocijama zahvalimo za uspjehe, ali i za stradanja.

 

Čovjekov pogled neprestance je okrenut budućnosti.

 

Čovjek ne smije podleći mirenju, još manje ravnodušnosti.

 

Povijest bolesti jest povijest izmicanja silama ravnoteže.

 

U našoj sićušnjosti sve nebesko je Bog.

 

Sve je mrtvo, gdje ne dopire svijest o Božjem zakonu.

 

Žrvnju vremena nijedno zrno ne umače.

 

Vrijeme nikoga ne čeka, propušteno se nikada ne vraća.

 

Sadašnjost je odron koji klizi.

 

Prošlost i sadašnjost — dva su nerazdvojna krila koja nam omogućuju let.

 

Vrijeme je uistinu sudac. Nepotkupljiv, ma s koje god mu strane prilazili.

 

Trenutak koji je otkucao sat vječnosti već je skliznuo u prošlost.

 

Život treba živjeti na način da ga se nikada ne zastidiš.

 

Čovjekov moralni imperativ sazdan je po mjeri njegovih ljudskih ali i Božjih zakona i načela.

 

Ne vjeruj laskavim riječima; one kriju nečiste nakane.

 

Gospodariti sobom — znači trpjeti.

 

Čovjek ide u susret drugom čovjeku i tako se očovječuje.

 

Čovjekova veličina ogleda se u moćima praštanja.

 

Ima li većeg zločina od zatiranja i uništenja ljudskog dostojanstva!

 

Kada se naš vlastiti život nađe u opasnosti, sva blaga ovoga svijeta u trenu nestaju pred cijenom spasa.

 

Sloboda nije samo cilj, već i nužda.

 

Čovjek nije prilagođavanje, već pobuna.

 

Smrt je korak koji odjekuje u svakoj dionici života.

 

Smrt izravnava sve račune.

 

 

(Iz zbirke Sjeme na vjetru; Fragmenti o postojanju, Izvori, Zagreb 1998.)

PODIJELI