Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.

276
FOTO:J.Jurčević/www.put-istina-zivot.com

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

  1. tjedan došašća

Nedjelja, 9. 12. 2018.

 

DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA

 

ČITANJA: Bar 5,1-9; Ps 126,1-6; Fil 1,4-6.8-11; Lk 3,1-6

 

NAPOMENA:  Započinje zimski kvatreni tjedan u kojem su vjernici pozvani na intenzivniju molitvu i djela pokore i ljubavi. Tjedan je posvećen kršćanskoj dobrotvornosti i zahvali Bogu za njegova dobročinstva. Kvatreni tjedan završava bogoslužjem kvatri u subotu, 15. prosinca.

 

Prvo čitanje:Bar 5, 1-9

Bog će pokazati sjaj tvoj.

Čitanje Knjige proroka Baruha

 

Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreće,

odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje,

ogrni se plaštem Božje pravednosti,

stavi na glavu vijenac slave Vječnoga

jer Bog će pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom

i zasvagda ti dati ime:

»Mir pravednosti« i »Slava bogoljubnosti«.

Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko

i obazri se na istok:

Pogledaj! Djeca se tvoja sabiru

od istoka do zapada,

na zapovijed Svetoga, radujuć se što ih se spomenuo Bog.

Otišli su od tebe pješice, vodio ih neprijatelj,

a gle, Bog ih tebi vraća

nošene u slavlju, kao djecu kraljevsku.

I naredi Bog: neka se snize

sve visoke gore i vječne klisure;

nek se doline ispune i poravna zemlja

da Izrael čvrsto kroči u sjaju slave Božje.

A šume i sva stabla mirisna činit će sjenu

Izraelu po Božjoj zapovijedi,

jer Bog će voditi Izraela u radosti,

svjetlom svoje slave

prateć ga milosrđem svojim i pravednošću.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:126, 1-6

Pripjev:Silna nam djela učini Gospodin: opet smo radosni!

 

Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.

Među poganima tad se govorilo:
»Silna im djela Gospodin učini!«
Silna nam djela učini Gospodin:
opet smo radosni!

Vrati, Gospodine, sužnjeve naše
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama
žanju u pjesmi.

Išli su, išli plačući
noseći sjeme sjetveno;
vraćat će se s pjesmom
noseći snoplje svoje.

 

Drugo čitanje: Fil 1, 4-6.8-11

Budite čisti i besprijekorni za dan Kristov.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima

 

Braćo: Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada – uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do dana Krista Isusa.

Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista! I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za dan Kristov, puni ploda pravednosti po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje:Lk 3, 1-6

Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

 

Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka:

»Glas viče u pustinji:

’Pripravite put Gospodinu,

poravnite mu staze!

Svaka dolina neka se ispuni,

svaka gora i brežuljak neka se slegne!

Što je krivudavo, neka se izravna,

a hrapavi putovi neka se izglade!

I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.’«

Riječ Gospodnja.

 

Uvod

 

Pokušavam si zamisliti situaciju koja je vladala među Židovima prije dvije tisuće godina. Židovski narod bio je porobljen i pod rimskom upravom. Svi su se pitali, što je krenulo po zlu. Prije nekih šest stoljeća Babilonski kralj Nabukodonozor ih je porobio i veći dio naroda odveo u ropstvo. Oni su znali razlog te narodne tragedije. U životu su ostavili svog Boga i počeli su obožavati druge bogove. Sedamdeset godina trajalo je to ropstvo. Propalo je i babilonsko carstvo, naslijedilo ga je perzijsko koje je Izraelcima omogućilo povratak u njihovu domovinu. Tada se ih je vrlo malo vratilo, ali i ta manjina je obnovila hram, obnovila je Jeruzalem i sve ono što ih je činilo prepoznatljivim kao narodom. Od povratka iz zarobljeništva više nikada nisu bili slobodni. Kao narod su imali svoju nekakvu autonomiju, ali je to uvijek bilo pod patronatom nekih velikih sila. Nakon Perzije, bila je to Grčka, a nakon Grčke došao je Rim.

Za cijelo to vrijeme Židovi više nisu bili idolopoklonici. Držali su se Božjeg Zakona, i na žalost i tu su otišli u drugu krajnost. U tom svom bogoštovlju otišli su u legalizam. To ih je dovelo na isti duhovni nivo u kakvom su bili prije odlaska u ropstvo u Babilon. Rezultat toga je bio da je čak četiri stotine godina prošlo od zadnjeg proroka kojeg im je Gospodin poslao – proroka Malahije. Četiri stotine godina su se osjećali ostavljenima. A jesu li bili ostavljeni?

Spisi Starog zavjeta koje su imali, poreke preko proroka koje im je Bog dao, naviještali su im dolazak Mesije. Vjerni proučavatelji spisa proroka Danijela mogli su izračunati vrijeme dolaska Mesije. Mnogi su to i činili. Cijelo to vrijeme je bila neka mesijanska napetost, neka atmosfera koja je najavljivala kraj njihovoj patnji i sramoti koju su proživljavali kao narod. Vjerovali su da će doći Mesija koji će obnoviti njihovo Judejsko kraljevstvo i vratiti slavu koju su imali u vrijeme njihovog kralja Davida i Salamona.

 

Homilija

 

U vremenu kada su pobožni židovi čekali Mesiju, dogodilo se nešto senzacionalno. Vrlo uglednom svećeniku Zahariji,  koji je živio u judejskim brdima, za vrijeme službe u hramu, ukazao mu se anđeo koji mu je najavio da će njegova žena roditi sina, i da će on biti taj koji će velikom silom navijestiti dolazak Mesije. Svećenik Zaharija je bio iznenađen takvom porukom. Za to je bilo više razloga. Jedan od razloga je bio što je prošlo već četiri stotine godina, a Bog nije nikog pozivao u proročku službu. Za Zahariju je to bila prejaka vijest da će nakon četiri stotine godina doći prorok i to baš iz njegove obitelji. Drugi razlog je bio fizičke naravi. Njegova žena je već bila stara. Prošlo joj je vrijeme da bi mogla roditi. Sve to toliko je djelovalo na Zahariju da je posumnjao u takvu mogućnost. Svakako zbog sumnje i ne povjerenja u Boga, anđeo mu najavljuje i znak po kojem neće moći govoriti cijelo vrijeme dok se dijete ne rodi.

Možda nam se čini da je to bila Božja kazna zbog nevjerstva, međutim, kada pogledao malo bolje moći ćemo zaključiti da je to u stvari bila Božja milost za Zahariju, jer mu je Bog s ovim dao posebnu zadaću na koju se Zaharija trebao pripremiti. Zbog tjelesne mane i nedostatka koji mu se je dogodio, Zaharija više nije mogao biti svećenik. U svojoj tišini uzimao bi starozavjetne spise i čitao Božje najave objavljene preko niza proroka o dolasku Mesije. U tim spisima naišao je na jedno proročansko koje ga je oduševilo. Bilo je to proročanstvo za njegovog sina koji se trebao roditi. »Glas viče u pustinji:’Pripravite put Gospodinu,poravnite mu staze!Svaka dolina neka se ispuni,svaka gora i brežuljak neka se slegne!Što je krivudavo, neka se izravna,a hrapavi putovi neka se izglade!I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.’«

Prepoznao je svu veličinu i čast koju mu Nebo iskazuje da bude otac proroka koji je preteča Sina Božjeg, i koji će najavljivati veličanstvenu vijest o dolasku Mesije. S druge strane,  za njega je to bila i velika odgovornost da svog sina odgaja u tom smjeru. Gledao je ogromne duhovne potrebe svog naroda i našao je paralelu u povijesti s prorokom Ilijom. Kao što je Ilija prorok najavljivao potrebu za reformom, to će isto raditi i njegov sin.

Devet mjeseci Zaharija nije mogao govoriti. Za cijelo to vrijeme pripremao se za svoj najuzvišeniji zadatak, da odgoji i pripremi svog sina za najvažniji posao koji postoji najava dolaska Mesije. Nakon devet mjeseci trudnoće, Ivan se rodio. Stari Zaharija imao je samo jedan cilj u životu, pripremiti ga za službu koju mu je Bog namijenio. Očito, nije imao baš za to previše vremena. Bio je već star, ali Bog mu je dao mudrost i snagu da taj posao obavi maksimalno korektno.

Čitajući ova izvješća, možda smo uzbuđeni sa oduševljenjem i revnošću određenih Božjih ljudi koji su u određenom povijesnom trenutku učinili velike stvari za Boga. Ono što je karakteristično u svemu tome je da je Bog u svim naraštajima imao takve ljude. Ovaj događaj s rođenjem Ivana Krstitelja nas asocira na naše vrijeme. Mi smo u drugoj nedjelji došašća. Za svega dva tjedna slavit ćemo i sjećati se jednog od dva najveća događaja u povijesti svemira. To je utjelovljenje Božjeg sina. Božji Sin, postao je čovjekom rodivši se u štalici u Betlehemu.

Za Ivana Krstitelja je bilo izuzetno uzbudljivo najaviti zemaljsku misiju Spasitelja ovog svijeta – Isusa Krista. Isus je za njega rekao da mu je njegov posao bio sličan Iliji proroku. Isus je također najavio i misiju trećeg Ilije. Mi danas više ne moramo iščekivati rođenje Isusa Krista i Njegovo utjelovljenje. Sve se to dogodilo prije dvije tisuće godina.  Međutim, danas imamo uzbudljiviju vijest. Danas više nego ikada ranije svi znaci o kojima Biblija piše, nagovještavaju Kristov drugi dolazak. Ovog puta više neće doći kao malo dijete, već kao Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima. Prvi je puta došao da bi svojom smrću i uskrsnućem stvorio uvjete da nas spasi. Sada, drugi puta treba doći da grijehu i zlu za uvijek učini kraj. Sada treba doći da povede sa sobom sve nas koji smo dragovoljno prihvatili Krista kao svog Spasitelja.

Nakon uskrsnuća, prije nego se uznio na nebo i vratio k svome Ocu, isus je nam je ostavio veliki nalog: Pođite dakle iinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga Mat. 28,19. Nama je Isus po svojoj milosti dao jedan preuzvišeni i veliki nalog. Krist nas poziva da mu pripravimo put, i to za njegov dolazak gdje dolazi kao Kralj nad kraljevima. To je uistinu uzvišen posao. Krist nas doslovno poziva da zajedno s Njim budemo suučesnici u stvaranju novih stanovnika Kraljevstva nebeskog. Takvu prednost nemaju ni anđeli. To je nešto što je ponudio samo nama ljudima. Tu prednost nemaju čak ni anđeli.

Koliko ozbiljno smo prihvatili Kristov nalog da stvaramo učenike za Kraljevstvo nebesko? Možda je bolje pitanje, jesmo li sami postali građani Kraljevstva nebeskog time što smo cijelim srcem prihvatili Isusa Krista kao svog Spasitelja i kao svog Gospodina? Jeli nam Kraljevstvo nebesko na prvom mjestu u našem životu, ili je nešto drugo okupiralo našu svagdašnjicu.

Vidjeti spasenje Kristovo možemo se samo preko onih koji navještaju Kraljevstvo nebesko. Možemo li osobno učestvovati u tim slavnim događajima da navijestimo ljudima oko sebe da će uskoro doći spasenje.

Isus Krist će uskoro doći. Njegovo prividno kašnjenje je samo razlogom što još ima nekoga tko je spreman prihvatiti Božji poziv milosti. Sv. Petar je u svojoj poslanici napisao: Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju. 2. Petrova 3,9.

Božja milost je još uvijek na djelu. Krist nas još uvijek zastupa u nebeskom svetištu. Još uvijek imamo vremena odazvati se Kristu i prihvatiti ga kao svog Spasitelja i Gospodina. Još su uvijek otvorena vrata Kraljevstva nebeskog. Isus nas poziva: Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom. Otkr. 3,20. Možemo li se stišati  i čuti Kristov glas koji nas poziva da mu otvorimo svoje srce. Ako smo čuli taj Isusov umilni poziv, tada za nas Isus ima zadaću. On nam poručuje: I Duh i Zaručnica govore: “Dođi!” I tko ovo čuje, neka rekne: “Dođi!” Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava! Otkr.22,17. Ukoliko smo prihvatili Krista, tada pozivajmo druge da i oni ga prihvate. Na taj način ispunjavamo Kristov nalog i postajemo suučesnici u stvaranju novih bića za Kraljevstvo nebesko.

Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.

 

Zvonko Presečan

Kristijan Duvel, mag. theol.

 

PODIJELI