PROTESTANTSKA OBITELJ KOVAČEVIĆ: Pjevamo o Bogu na švedskom, engleskom i hrvatskom

182

AUTOR:Suzana Lepan Štefančić

Čika Meic provjerava je li moj mince pie i božićni puding, koji kuham na pari više od pet sati, dovoljno dobar kao engleski, kaže Snježana

 

Bor više ne kupuju rezani i živi, zbog svijesti o važnosti održivog razvoja, tako da, umjesto za Badnjak kao nekada, okite ga puno ranije. Tata je zadužen za logistiku, djeca stavljaju ukrase, a mama brine da su usklađene boje. Blagdanske su to pripreme u obitelji Snježane i Darka Kovačevića iz Osijeka. Oni su protestanti.

Domjenak za prijatelje

– Nama protestantima najvažniji je blagdan Uskrs jer rado stavljamo naglasak na pobjedu nad smrću i grijehom koje učimo od samog Isusa, ali Božiću se posebno radujemo, i to nam je najdraže doba godine – započinju Kovačevići. Prije prve nedjelje adventa spreme kuću i stave svijećnjake na prozor. – Svijećnjaci u prozoru, vijenac na ulaznim vratima kuće, adventski vijenac i božićna zvijezda na stolu znak su da smo spremni prepustiti se blagdanskom ugođaju. Večeri provodimo uz bademe i suho voće te božićni čaj prepričavajući dojmove toga dana i planirajući zajednički iduće dane. Advent nam je, naime, najaktivniji dio godine, ispunjen mnoštvom aktivnosti, ali i obveza – kaže Snježana. Ona i suprug joj Darko su vršnjaci, 44 su im godine, a proslavili su nedavno i puna dva desetljeća braka. Vjenčao ih je Peter Kuzmič, a sudbonosno “da” izrekli su u Evanđeosko pentekostnoj crkvi “Radosne vijesti”, koja se nalazi u jedinoj preostaloj židovskoj sinagogi u osječkom Donjem gradu. Oboje su studirali, skraćeno, ETF: ona Evanđeosko-teološki fakultet, a on Elektrotehnički fakultet. Darko je voditelj realizacije u Ericsson Nikola Tesla Servisi d.o.o., a Snježana je projektna menadžerica u Hrvatskom Crvenom križu u Valpovu. Roditelji su 17-godišnjoj kćeri Vanessi i 12-godišnjem Dennyju Noahi. Vanessa je učenica trećeg razreda srednje glazbene škole, a Denny Noah je u šestom razredu OŠ Mladost. Svi vole glazbu i rado, kažu nam, pjevaju pjesme Bogu uz gitaru. Već početkom prosinca, u njihovoj crkvi žene organiziraju tradicionalni božićni domjenak. Pomažu, tako, i Snježana, kći joj Vanessa i suprugova majka. – To vrijeme posvećujemo svojim prijateljicama koje nisu nužno iz naše vjerske zajednice, pa ih rado pozivamo, družimo se, darivamo ih i javno izražavamo zahvalnost. Ove godine smo kćer i ja pjevale, supruga smo zamolile da nam svira, a baka je pripremila kolače. Pili smo prekrasan voćni topli napitak koji je napravila supruga Amerikanca koji živi u Osijeku već nekoliko godina – opisuje nam Snježana. Svake godine u crkvi organiziraju božićni koncert, na kojem svi četvero pjevaju, tako da svi očekuju obitelj Kovačević. Tradiciju pjevanja nastavili su po uzoru na Darkove roditelje i brata – oni i snimaju pjesme koje, obiteljski, pjevaju Bogu. – Naš blagdanski ugođaj prožet je ponajviše pjesmama o Bogu, a božićne pjesme uzimamo iz raznih kultura i tradicija. Pjevamo na hrvatskom, engleskom, njemačkom i švedskom jeziku. Znači, za sam Badnjak svi idemo na božićni koncert, a onda obvezno zovemo sve svoje prijatelje i nastojimo im pokazati koliko nam znače u životu i koliko smo zahvalni na našim prijateljstvima – ističu naši sugovornici. Čest gost im je i dr. Meic Pearse, Englez koji živi u SAD-u, u državi New York. Toliko je zavolio Hrvatsku da je kupio i kuću na moru i svake godine jednako provodi vrijeme na Krku i u Slavoniji kod Kovačevića.

– Nakon koncerta doma pijemo kuhano slatko vino s klinčićima i cimetom te prepričavamo dojmove s koncerta, a iza večere slijedi ceremonija otvaranja poklona. Svi pokloni moraju biti pod borom, a svaki član mora imati najmanje dva do tri umotana paketića sa svojim imenom. Pokloni ne trebaju biti skupi ni posebno vrijedni, ali trebaju biti odraz pažnje i zahvalnosti. Poklonima govorimo koliko poznajemo jedni druge, kakvu poruku šaljemo ili jednostavno nasmijavamo jedni druge svojim umotanim sitnicama. Do kraja večeri ponovo pjevamo, igramo igre ili šećemo u svojim poklonima uživajući u razbacanim papirima… – opisuju nam. Svatko ima svoju ulogu Na sam Božić odlaze na bogoslužje u 10 sati. Djeca i mladi citiraju Bibliju, glume i pjevaju o Isusu, zajedno slave Boga “izražavajući zahvalnost za najveći i najvažniji dar koji imaju”. – Djecu učimo da čitaju Bibliju i mole svakodnevno, baš kao što mi roditelji to radimo, ali za Božić čitamo prigodne tekstove koje najavljuju Isusov dolazak i svjedoče o tom povijesnom događaju – kažu nam. Za blagdanski ručak obvezni su purica i umak, raznobojno kuhano povrće i razne vrste salata, a doprinose mu zajednički. – Suprug priprema svježi domaći kruh, Darkova mama Nada priprema najbolju francusku salatu, Darkov tata Zvonko brine se da su nam čaše pune, Vanessa i Denny postavljaju stol, a čika Meic provjerava je li moj mince pie i božićni puding, koji kuham na pari više od pet sati, dovoljno dobar kao engleski – smješka se Snježana. Kovačevići će ovaj Božić slaviti na dvije adrese – uz osječku, i na švedskoj, gdje živi Darkov brat. Lete u Švedsku rano na Badnjak. – Radujemo se švedskim pjesmama i vježbamo izgovor Gud Jul! – kažu.

Izvor:  www.vecernji.hr

PODIJELI