Posušje, lipanj 2001.

Uvod

Drugi vatikanski sabor sve vjernike pozvao je da aktivnije sudjeluju na nedjeljnim misnim sastancima. U konstituciji o liturgiji «Sacrosanctum consilium» upućuje nas da «U liturgijskim obredima svatko, bio služitelj ili vjernik, vrši svoju službu i čini sve ono što na nj spada prema naravi obreda» (SC 28). U župi Bezgrješnog začeća B. D. Marije u Posušju svećenici i časne sestre velik dio vremena utroše na školski vjeronauk s dvije i pol tisuće vjeroučenika u osnovnoj školi Ivana Mažuranića i srednjoj školi Fra Grge Martića. U područnim školama Batina, Čitluka i Tribistova također imaju vjeronaučne susrete. Župni vjeronauk uglavnom se svodi na pripravu za Prvu sv. pričest i sv. potvrdu. Djeca, mladi i oni stariji djeluju i na druge načine u župi. Na liturgijskim slavljima nezaobilazni su ministranti, čitači, župni i dječji pjevački zborovi, franjevačka mladež «Frama» i molitvena zajednica «Mir». Svi oni na svoj način čine raznobojni bogati mozaik života u posuškoj župi. U ovom prikazu predstavit ćemo na koji način surađuju i djeluju pojedine grupe mladih vjernika. Na to suradnju svi smo pozvani saborskim riječima: «Pravu liturgijsku službu vrše ministranti, čitači, tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača. Neka svoju ulogu vrše s iskrenom pobožnošću i urednošću kakva pristoji tako važnoj službi. Treba ih poučiti da svoje uloge obavljaju pravilno i skladno» (SC 29).

Ministranti u službi Božjega naroda

Na nedjeljnim liturgijskim slavljima ministranti redovito obavljaju određene zadaće

služenja kod oltara Gospodnjega. Bogoslužje je posebna svečanost u čast Bogu pa ministranti sudjeluju u posebnim odijelima u blizini svećenika. Svojom nazočnošću i pobožnom ministrantislužbom svjedoče o važnosti liturgijskog događanja. Latinska riječ «ministrare» znači – služiti. Od iste riječi dolazi nam i poznata riječ ministar. Ona označuje čovjeka koji stoji u službi državi. Ministrant je službenik oltara i izravni sudionik bogoslužja. Isus svoje učenike poziva da budu spremni služiti jedni drugima: «Nisam došao da imam sluge, nego da budem sluga.» Ministranti kao Isusovi učenici pozvani su na služenje. Oni pomažu da bogoslužje bude lijepo i svečano, dostojno Božje veličine.

Služba ministranata sastoji se u prinošenju kruha i vina, posuda s hostijama i kaleža, nošenje svijećnjaka, kadionika, pridržavanjem posuda s blagoslovljenom vodom, zvonjenja na samu pretvorbu i sakupljanja milostinje. Ministranti su izaslanici svega Božjeg naroda u liturgijskom slavlju. Ovi poslužitelji oltara, pored služenja kod oltara svojim životom nastoje biti primjer u društvu, na ulici, u školi i obitelji. Znamo da su neki kasnije borbeni bezbošci bili ministranti. Kako se u njima mogla dogoditi tako korjenita promjena? Podlegli su pred napastima i zavodljivostima koje nudi svijet. Zaštitnik ministranata sv. Tarzicije radije je sebe žrtvovao nego izdao Isusa. Ministranti svojom službom žele pokazati da žele Isusa nasljedovati i ostati mu vjerni cijeloga života.

Čitači navjestitelji Božje riječi

Religija (lat. religare = vezati) označuje odnos povezanosti čovjeka na zemlji s Bogom na nebu. Sveto pismo shvaćamo kao vezu nebeske Riječi s našim ljudskim govorom na zemlji. Kršćanstvo je veza i prijateljski savez Boga i čovjeka. Na euharistijskim slavljima svaki put slušamo Riječ koju nam upravlja Bog. U tome nam pomažu naši čitači. Oni nam posreduju tu riječ i na nov način je naviještaju. Čitači su usta na koja Bog govori svom okupljenom narodu danas i sada. Oni su kao glasonoše i proroci koji su svjesni da ne govore svoje riječi niti nekoga čovjeka.

Čitatelj-vjernik pred zajednicom «kliče» Vijest. Bog se služi njihovim glasom i govorom da priopći svoju volju i tajnu spasenja. I zato je ta služba časna i odgovorna. Od čitača se traži da čita i naviješta Božju riječ dostojanstveno i sa strahopoštovanjem. Sa ambona ili besjedišta ne govori o sebi ili svoje riječi, nego o Bogu i njegove riječi koje nikada ne prolaze dok se ne ispune. Da bi netko mogao dobro navijestiti Božju riječ mora se svaki puta za tu službu pripremati. Potrebno je da nauči razlikovati književne vrste u kojima je izražena svetopisamska poruka. Biblija je knjiga koja je pisana u različitim vremenskim razdobljima, od različitih pisaca i književnim vrstama. Zato je dobro da ulogu čitača u bogoslužju vrše osobe koje sve dublje razumiju duh Svetog pisma. Svoju ulogu glasnika čitač će obaviti uspješnije koliko se bude trudio da upozna bit i sadržaj koji se u njemu nalazi.

Život posuških ministranata i čitača

U Posuškoj župi trenutno imamo 24 ministranta i 19 čitača koji nedjeljama i blagdanima redovito poslužuju i čitaju. To su djeca od petog do osmog razreda osnovne škole. U župnim prostorijama redovito, svake subote u jutarnjim satima sastaju se s voditeljem fra Matom Tadićem. Jedan sat ministranti se pripravljaju za nedjeljne mise. Te pripreme sastoje se od uvježbavanja ministriranja u njihovoj službi. Čitači se sastaju nakon ministranata. Redovito uvježbavamo misna čitanja, govorimo o ponašanju u crkvi i važnosti službe koju obavljamo. Svaki čitač dobije nedjeljna čitanja tako da bi se i kod kuće mogao temeljito pripremiti za misu. Ministranti kao i čitači podijeljeni su u određene grupe koje se neprestance izmjenjuju. Evo naziva tih grupa kod ministranata: Blažena Djevica Marija, Posušje, Pastiri, Meljakuša II. i Anđeo Gabrijel. Kod čitača to su: Anđeli, Bakule, Golubići mira i Zvjezdice.

Naši susreti redovito su ispunjeni međusobnim druženjem kroz igru, razgovor i šalu. U prigodnim crkvenim vremenima kako bi rasli u znanju i svojoj kršćanskoj vjeri voditelj govori o različitim temama. Do sada smo govorili o važnosti molitve, opasnosti psovke, božićnim i uskrsnim blagdanima i narodnim običajima vezanim uz ta vremena itd. Svaki subotnji susret redovito završava nogometnim druženjima. Te igre vezane su uz dječake, ali su i djevojčice redovito u njih uključene. Djevojčice igraju svoje omiljene igre s gumom. Tako se svaka subota pretvori u slavlje i radost. Redovito i dječji zbor održava probe pjevanja subotom, pa nisu rijetka nogometna natjecanja između ministranata i čitača s pjevačima. I u zimskom vremenu, išli smo na izlete u okolna mjesta Posuške općine. Spomenuo bih zajedničke izlete na brdo Radovan ponad Posušja, Tribistovo sa svojom prirodnom ljepotom akomulacijskog jezera, staru vojnu gradinu i utvrdu iz rimskih vremena Nečajno ponad Batina. U ovom vremenu kada u mnogočemu zapostavljamo svoju djecu i mlade i ne dajemo im potrebne sadržaje ovakav način druženja puno znači za njihov rast prema zrelosti.

Nakon Uskrsa u četvrtak 19. travnja, autobusom smo krenuli u Međugorje. Iako kišno vrijeme u jutarnjim satima nije obećavalo i preporučivalo odlazak njih pedesetak su kao jedan bili za put. Nakon polaska njihovoj sreći i zadovoljstvu nije bilo kraja. Na svakom licu osjećala se radost iako je voditelj bio zabrinut. Srećom kiša je prestala dok smo došli do Međugorja. S nama je pošao i Ivan Landeka, student bogoslov u Zagrebu. U molitvenoj tišini onako kako i priliči Međugorju pošli smo na Podbrdo. Zajedno smo molili i pjevali. Našoj grupi pridružila se i nekolicina hodočasnika iz Zagreba i Rovinja.

Potom smo posjetili zajednicu «Comunità Cenacolo» koju je u podnožju Podbrda osnovala talijanska redovnica s. Elvire Petrozzi. U tom «malom selu» živi stotinjak mladića iz cijeloga svijeta, koji su bili ovisnici o drogi. Njihov glavni cilj je otkrivanje i življenje istinskih vrijednosti kršćanskog života. Dragocjena su nam bila životna svjedočanstva dvojice mladića iz Splita i Šibenika koji su u zajednici već tri godine. Djeca su pozorno slušala te iskrene mladiće koji su prošli djetinjstvo i mladost u kojem su oni sada. Obasuli su ih mnoštvom pitanja, dok su oni ljubazno i strpljivo odgovarali. U dva sata poslijepodne igrali smo nogomet s međugorskim ministrantima koje vodi fra Ljubo Kurtović. Međugorčani su igrom i rezultatom dokazali da su bolji i uigraniji.

Druženje smo nastavili u crkvi preko ispovijedi, krunice i večernje mise. Nikome se nije baš išlo kući nakon svega što smo doživjeli. Radost se nastavila u zajedničkom druženju do Posušja. Tako živi i raste ova mala zajednica ministranata i čitača. Mnogo je još planova i želja u zajedničkom druženju, a sve nas međusobno povezuje ljubav prema Bogu, Crkvi i našem Posušju. Uz subotnje susrete i nedjeljna služenja sastajemo se na listopadskim i svibanjskim Gospinim pobožnostima i na putu križa. Naše druženje i prijateljstvo nastavlja se dalje i u školi. O svemu ovome najbolje je kad govore oni koji obavljaju ove službe. Zato ih poslušajmo.

Ministrant sam postao prije pet godina jer mi se svidjelo služenje kod oltara i jer mi je me je i mama u toj želji podržala. Jako mi se sviđa ministrantsko druženje i prijateljstva. (Ante Boras iz Posušja, 14 godina. 8. razred).

Ministriram već dvije i pol godine, a na taj način htio sam biti bliže Bogu. Privuklo me i to što su moja braća bili ministranti, pa sam i ja htio biti kao i oni. Najviše mi se sviđa druženje s Bogom, djecom, moje društvo i naš voditelj fra Mate. (Hrvoje Bešlić iz Rastovače, 12 godina, 6. razred).

U službi ministranta sviđa mi se kada na misi zvonim, a tu sam već dvije godine. Privuklo me jer sam želio obući haljine kao i fratri. Biti ministrant za mene znači služiti Bogu. (Marinko Bakula iz Posušja, 12 godina, 6. razred).

Ministriranje mi se svidjelo, a upisao sam se uz prijateljevo nagovaranje. Ministriram već pola godine, a tu me privuklo ministrantsko oblačenje, sastajanje svake subote, razni izleti i mjesto gdje smo na misi. Ministrirati za mene znači biti Božji sluga na misi. Najviše od svega sviđa mi se posluživanje vode i vina. (Grgo Budimir iz Posušja, 12 godina, 6. razred).

Dok sam razgovarao s roditeljima odlučio sam biti ministrant i služiti na misnim slavljima.

Postao sam ministrant zato što jedan dio svog slobodnog vremena na taj način posvetim Bogu. Čini mi se da mi je Bog na taj način bliži i ja Njemu. Upisao sam se u dogovoru s roditeljima, a primio me je fra Mate prije pola godine. Osjećam da sam u tom vremenu koje provodim kao ministrant sigurniji i draži Bogu. Za mene biti ministrant znači na što bolji način iskoristiti vrijeme provedeno u crkvi i ono što naučim na sastancima ponijeti u život izvan crkve. Jeko mi se sviđa biti pri oltaru, jer upoznajem i mnogo prijatelja s kojima želim provesti vrijeme i izvan crkve. (Zvonimir Maras iz Rastovače, 12 godina, 6. razred).

Ministriram jer mi je to lijepo, a volim ići na misu i moliti se. Odavno sam to želio, biti kao mali fratar. Uvijek su mi govorili da sam još mali i da pričekam dok budem treći razred. Jedne subote pomagao sam časnoj sestri oko uređenja crkve i kupio uokolo papire. Ministranti su izišli sa svog sastanka i igrali se ispred crkve. Pozvali su i mene. Rekli smo fra Mati da bi i ja želio biti ministrant. Iako idem u prvi razred fra Mate me primio. To me jako veseli i puno mu hvala. Kad sam išao na prvi sastanak od uzbuđenja i brige da ne zakasnim ustao sam prije mame, obukao se i čekao, bojeći se da ne zakasnim. Kad sam prvi put posluživao kod mise svi su iz moje kuće bili tu da me vide. Vidio sam mamu, tatu i sestru koja pjeva u zboru kako me gledaju. Biti ministrant za mene znači biti blizu svećenika i oltara, svečanije moliti Boga. (Paško Čuljak iz Posušja, 8 godina, 1. razred).

Ministrant sam postao jer sam to vidio od drugih, koji su bili ministranti i zato što sam želio posluživati kod oltara. Ministriram već dvije godine kada me je primio fra Šimun Romić, a privukla me želja za posluživanjem. Za mene biti ministrant znači biti mali pomoćnik koji služi Bogu i pomaže svećeniku kod oltara. U službi ministranta najviše mi se sviđa dodavanje vode i vina. (Milan Ramljak iz Posuškog Čitluka, 13 godina, 6. razred).

Već sam dvije godine ministrant, a na to sam se odlučio jer sam htio biti dio mise i služiti na misnim slavljima. Osjećam se djelom Crkve i župne zajednice, a u ovaj službi najviše mi se sviđaju ministrantski sastanci i posluživanje vode i vina. (Ivan Lončar iz Posušja, 11 godina, 5. razred).

Ponosim se što sam čitačica jer mi je drago naviještati Božju riječ. Privukla me želja da sudjelujem u misnim slavljima, a čitam već pola godine. Od svega najviše volim dok čitam i kad se družim s drugima na sastancima. (Dijana Bago iz Posušja, 12 godina, 6. razred).

Da postanem čitač nagovorila me prijateljica Antonija koja je govorila da je dobro i lijepo. Mnoge moje prijateljice su u dječjem zboru, a meni se sviđa čitati na misama. Najviše mi se sviđa kada idem čitati, namještam mikrofon i počinjem čitati. (Kristina Karamatić iz Posušja, 12 godina, 6. razred).

Čitač sam osam mjeseci, a tome me vodila vjera. Drago mi je da mogu na takav način više sudjelovati u svetoj misi. U ovoj službi najviše mi se sviđa Božja riječ. (Marijana Ramljak iz Posušja, 12 godina, 6. razred).

Jednoga dana sasvim slučajno bila sam u crkvi dok su čitači uvježbavali čitanja. To sam i ja željela. Kad sam tek počela osjećala sam strah i nervozu, a onda kao da mi je netko razvezao jezik. Shvatila sam da prenosim riječ Božju. Osjetila sam ponos, radost i da sam bliže Bogu i Isusu. Biti čitač na misnim slavljima poseban je osjećaj, zadovoljstvo i ponos. Već pola godine redovna sam čitačica, a ako me nešto spriječi da dođem, osjećam kao da mi je nedjelja izgubljena. Na taj način bolje i svjesnije slavim Boga. (Kristina Boras iz Posušja, 11 godina, 5. razred).

Prije sam išla na krunicu u crkvu i molila, pa sam željela biti i čitač. Tu sam već osam mjeseci. Biti čitač za mene znači ne samo čitati, nego i suočiti se s Bogom i njegovom riječju. Najviše mi se sviđa lijepo čitanje. (Ivana Mitar iz Posušja, 12 godina, 6. razred).

Čitačica sam postala jer mi se to sviđa i želim što više znati o Božjim pismima i poukama koje nam daje da se obratimo. U toj službi sam četiri mjeseca, a primio me je fra Mate. Privukla me je radoznalost o Bogu, a sebe vidim kao dijete koje želi biti što više vezano uz Boga. Najviše mi se sviđa lijepo čitanje kada se čita jasno, a sve me to više povezuje za Boga. (Ljubica Marić iz Posušja, 11 godina, 5. razred).

Još od malena gledala sam druge čitače i željela sam postati jedna od njih. Čini mi se da sam na taj način bliža Bogu. S prijateljicama sam se jedanput dogovorila pa smo zajedno počele s čitanjem. Tu me privukla želja da ljudima na takav način naviještam riječ Božju. To mi je čast i ponos, a sada kad sam član zajednice čitača za mene je to i obaveza. (Marina Bakula iz Rastovače, 10 godina, 5. razred).

Na misnim slavljima čitam već pola godine, a to sam postala jer želim čitati Božju riječ. To mi je nešto veliko jer navješćujem Božju riječ onima koji su tu prisutni. Kad sam davno bila na jednoj misi vidjela sam kako drugi čitaju i u sebi govorila: «Zašto i ja ne bih bila čitač?». Sviđa mi se kada sam na misi, dok čitam i kada idemo na izlete. (Zorica Bakula iz Rastovače, 12 godina, 6 razred).

Biti čitač bila je jedna od mojih većih želja. Nakon što sam za to čula, otišla sam na jedan od sastanaka gdje me je naš voditelj fra Mate i primio. Već pola godine čitam na liturgijskim slavljima. Čitati na misi za mene znači nešto posebno lijepo da možemo naviještati riječ Božju, dostojno i sa strahopoštovanjem. (Anamarija Bakula iz Rastovače, 12 godina, 6 razred).

 

Frama Posušje

framaKako bismo što bolje predstavili Franjevačku mladež Posušje, čini nam se da bi bilo dobro naglasiti nekoliko crtica iz povijesti ovog bratstva.

Franjevačka mladež Posušje utemeljena je u rujnu 1995. godine uz pomoć fra Roberta Jolića, koji donosi svoja iskustva s Framom u Tomislavgradu.

U svojim počecima Frama Posušje bila je najbrojnija zajednica Franjevačke mladeži u Hercegovini. Brojala je tada dvjesto šezdeset mladih, od toga dvjesto dvadeset redovitih članova. U narednim godinama su se u radu s Framom izmjenjivali: fra Miljenko Šteko, fra Ivan Leutar i fra Stipe Kurevija.

No, kao što i sve u životu ima svoje uspone i padove, tako i Frama. Prvotni zanos lagano je s godinama opadao, te se broj članova smanjio. No današnji framaši ionako vole kazati da je općenito puno važnija kvaliteta nego brojnost, pa tako i u Frami.

U rujnu 2000. godine za duhovnog asistenta Frame Posušje došao je fra Stipe Marković. U studenome iste godine trideset devet framaša obnovilo je svoja obećanja, a četrdeset i četvero njih je primljeno u Bratstvo, tako danas Franjevačka mladež u Posušju ima osamdeset i tri punopravna člana. Ovome broju moramo pridodati i šezdeset i četiri člana tzv. «Male frame», uzrasta sedmog i osmog razreda.

Svečanu sv. misu na kojoj su novi članovi izrekli obećanja a stari obnovili – animirali su, naravno, sami posuški framaši, nazočni su bili i gosti, framaši iz Tomislavgrada – njih pedesetak, te petnaestak framaša sa Širokoga Brijega. Obećanja i nove članove primio je fra Dobroslav Begić, predsjednik Franjevačkog svjetovnog reda u župi Posušje, a u koncelebraciji su bili: fra Draženko Tomić, fra Mate Tadić, fra Dinko Grbavac i fra Stipe Marković. Nakon sv. mise upriličeno je zajedničko druženje mladih.

Ubrzo po primanju novih članova u Bratstvo i obnove obećanja, izabrano je i novo vodstvo našega Bratstva. Za predsjednicu izabrana je Katarina Vican, za dopredsjednika Frano Bašić, a za članove vijeća: Gabrijela Kajtazi, Marija Jukić, Ivona Mitar i Tomo Leko.

 

Što radi i kako djeluje posuška Frama danas?

Posuško bratstvo Franjevačke mladeži danas djeluje u četiri sekcije: glazbenoj, medijskoj, stvaralačkoj i liturgijskoj.

Glazbena sekcija, sa dvadesetak članova, sastaje se dva puta tjedno, a od siječnja 2001. godine, ponovno je preuzela animiranje nedjeljne večernje svete mise. Medijska sekcija od rujna 2000. godine uspješno realizira emisije na Radio Posušju i na Radiju «Mir» Međugorje. Emisije u programu Radio Posušja emitiraju se svakog petka u 19 sati, a obrađuju različite religiozne teme, ali i teme koje se tiču problema mladih, tu su u različita gostovanja, nagradne igre te aktualne vijesti i zanimljivosti. Stvaralačka sekcija sa simpatičnim imenom «Drača», izrađuje različite predmete ukrasnoga tipa, od čije se prodaje skupe nevelika, ali ipak dobrodošla novčana sredstva za potrebe Frame, ali i kao mala pomoć za potrebne. Cijelo bratstvo sastaje se nedjeljom nakon večernje sv. mise. Ovi sastanci predviđeni su uglavnom za druženje, jer je to jedini sastanak kad se okuplja većina Bratstva. Na njima se također iznose iskustva i rezultati o onome što je urađeno u proteklom tjednu, te planovi što bi trebalo uraditi u nadolazećem tjednu.

Pred Uskrs ove godine, pedesetak posuških framaša zajedno s duhovnim asistentom, upriličili su korizmeno hodočašće u Međugorje, želeći se tako duhovno obnoviti i pristupiti sakramentu pomirenja, pred ovaj veliki kršćanski blagdan.

U životu i radu ovoga Bratstva postoje pozitivni pomaci, no svi su svjesni da bi se još puno toga moglo postići uz više uloženog truda, pa stoga ovo sebi i postavljaju kao obvezu za naredni period.

Pjesma Bogu i narodu

zborPoznata je ona: «Tko pjeva, dvaput moli». Pjesmom vjerni puk na melodiziran način zaziva, slavi i moli Boga. Pjesmom molitva postaje smislenija, ugodnija kako Bogu tako i puku. Na nedjeljnim misama, blagdanima ili kakvim drugim obredima vjernici pjevaju poznate nam «pučke» popijevke, koje imaju jako dugu tradiciju u hrvatskoj kulturnoj baštini. Ovakav oblik pjevanja u kojem aktivno sudjeluju vjernici posebice se zagovara od Drugog vatikanskog koncila. Za razliku od pučkog pjevanja uglavnom jednoglasnog ili dvoglasnog, četveroglasno pjevanje je u našim krajevima zaživjelo tek kroz protekla dva- tri desetljeća.

Župa Posušje, zahvaljujući s. Bibijani Ćurlin, dobila je prvi mješoviti zbor 1989. godine. Tada je brojio tek desetak članova, a danas crkveni zbor «Fra Grga Martić» broji oko 50 aktivnih članova. Od one male skupine entuzijasta koji i nisu imali veliki repertoar posuški zbor danas predstavlja jedan od najboljih zborova u Hercegovini. To se potvrđuje iz godine u godinu na smotrama crkvenih zborova. S. Irena Azinović koja vodi zbor od 1996., veliku pozornost posvećuje izboru repertoara, pronalazeći u prvom redu pjesme koje nisu izvođene u Hercegovini. To je, usudio bih se reći, glavna odlika ovoga zbora. Danas je nezamislivo da na nedjeljnoj misi ne čujete djela Mozarta, Bacha, Gounoda, Handela, Zajca, Vidakovića i drugih velikih majstora. Posuški zbor pjeva i u drugim krajevima Hercegovine i Bosne. Čuje se poneka riječ o tom zboru i izvan naših granica.

U listopadu 1996. na poziv zbora «Gaydum» iz gradića Ghedi, u talijanskoj pokrajini Brescia, te uz organizaciju humanitarne udruge «29 Maggio 1993.» i uz veliku pomoć tadašnjeg župnika fra Franje Mabića, posuški zbor prvi put posjećuje Italiju. To putovanje predstavljalo je u prvom redu priznanje članovima zbora, ali i cijeloj župi zbog koje zbor i postoji. Zbor je u travnju 1999. ponovno bio ugošćen u Ghediu. Tom je prigodom održan veliki koncert u Bresciu, koji je pratilo više od tisuću ljudi.

Što zbor predstavlja njegovim članovima? Svi se slažu u jednome, da je postao sastavni dio njihova života. Pjevači često u šali znaju reći da kada nemaju probu jedanput tjedno kao da nisu odradili kakav posao i da im nešto nedostaje. Zbor je postao jedna velika obitelj u kojoj su se razvila velika prijateljstva bez obzira na dobnu raznolikost među članovima. Kažu da im je najdraže kada ih ljudi zaustave na ulici udjeljujući im komplimente. Upravo je to najvažnije jer su župljani od prvih sumnjičenja mješovito pjevanje prihvatili kao nezamjenjivu kariku u životu župe.

Crkveni zbor «Fra Grga Martić» ima dobru perspoktivu zbog mlađih naraštaja koji svake nedjelje na dječjoj misi pjevaju sebi dorasle skladbe. Mali crkveni zbor od samih početaka sudjeluje na «Zlatnoj harfi». Zbog velikog truda i rezultata i njima je dano priznanje što će se «Zlatna harfa» ove godine održati u kripti rastuće posuške crkve. Ovaj zbor ima ime, vrijednost i kvalitetu i što je najvažnije volju da i dalje skupa s posuškim pukom pjeva Bogu na slavu.

 

Molitvena zajednica „Molitva i Riječ“

U župi Posušje djeluje podružnica zajednice «Mir» koja ima sjedište u Zagrebu. Nastala je 1975. godine u Davoru, a utemeljitelj je prof. dr. Tomislav Ivančić. Provodeći tri tjedna u molitvi zajednica dobiva karizmu koja je izrasla iz otkrića molitve. Po molitvi je dobila iskustvo Božje blizine i otkrila da je to ključ za preobrazbu čovjeka i svijeta. Zbog toga je prvotna zadaća zajednice u trajnom dobivanju iskustva novih načina molitve, pronalaženju novih načina pristupa k Bogu i nuđenju toga sadržaja Crkvi i svijetu.

 

Zajednica ima nekoliko bitnih oznaka:

1. Nastoji ljude naučiti da mole onako kako je Isus naučio svoje apostole. Učeći ljude moliti povezuje ih s Bogom. Po molitvi se stvara prostor da se dogodi «zagrljaj» između Boga i čovjeka jer se kaže: «Ako te molitva ne mijenja mijenjaj molitvu».

2. Sudjelovanje u reevangelizaciji i evangelizaciji svijeta putem seminara koji sadrže navještaj i molitvu. Navještaj dovodi do obraćenja, a po molitvi se događaju nova iskustva vjere. Iskustvo vjere je ono u kojem čovjek evangeliziran i sam počinje evangelizirati.

3. Liječenje Božjom milošću od grijeha, zla, nečovječnosti i egoizma posreduje se navještajem Božje Riječi, poukom, savjetom, molitvom, te primanjem sakramenata. Brojna iskustva seminara pokazala su da iskustvo Božje blizine posjeduje snagu koja iscjeljuje čovjekove moralne rane i bolesti. Način i metode liječenja nazvani su hagioterapija.

4. Duhovna obnova namijenjena je svim strukturama društva, ljudima različitih vjeroispovijesti i svjetonazora koji žele njegovati duhovne vrijednosti.

5. Zajednica Mir laička je zajednica potvrđena od strane Hrvatske biskupske konferencije i ima osobito poslanje.

Nakon seminara T. Ivančića u Splitu 1995. godine, gdje je bilo i pedesetak članova zajednice iz Posušja osnovana je molitvena grupa u Posušju koja kasnije postaje podružnica zajednice Mir. To je do sada jedina takva zajednica u Bosni i Hercegovini. Podružnica zajednice Mir Posušje broji 50 članova koji su podijeljeni u pet grupa: prva i druga mistagoška grupa s voditeljicom Anđom Lebo, prva aspirantska grupa s voditeljem Jerkom Mandurićem, druga aspirantska grupa s voditeljem Ivanom Bešlićem i peta grupa «Prijatelji» s voditeljicama Blagicom Bakulom i Veronikom Mandurić. Voditelj podružnice molitvene zajednice u Posušju je Branko Širić, s tajnikom Ivanom Bešlićem i ekonomom Smiljanom Milićevićem. Svaka od grupa sastaje se jedanput tjedno na zajedničkoj molitvi u kripti župne crkve. Iako svećenici i časne sestre imaju razumijevanje za zajednicu ustupajući im prostorije njihove zajedničke molitve, ipak se osjeća potreba za vlastitim prostorom da bi zajednica mogla kvalitetnije djelovati.

Do sada je zajednica organizirala sedam seminara čiji su voditelji bili fra Danko Perutina, Marija Krivić–Meri i Marija Jurković. Posebno u vođenju i radu zajednice sudjeluje Marija Jurković, koja je stalni član zajednice i voditelj duhovno-pastoralnog centra sv. Josip u Lištanima pokraj Livna. U tom centru članovi zajednice Mir iz Splita, Šibenika i Posušja imaju seminare za duhovnu obnovu, a u posljednje vrijeme i školu za evangelizaciju i hagioterapiju.

Do sada nitko od članova zajednice u Posušju nema potrebnu duhovnu formaciju za održavanje seminara, ali su svi aktivno uključeni u organizaciju, a pojedini članovi na tim seminarima svjedoče o vlastitim iskustvima molitve i obraćenja. Članovi sudjeluju u nedjeljnim misnim slavljima preko čitanja Božje riječi, a povremeno pomažu u čišćenju i održavanju crkvenih prostorija. Vjerujemo da će uskoro iz ove naše zajednice izrasti dobri evangelizatori i hagioterapeuti i da će ovakvih molitvenih zajednica biti diljem Hercegovine i Bosne.

Priredili:

Fra Mate Tadić voditelj ministranata i čitača,

Fra Stipe Marković voditelj «Frame»,

Vanja Gavran član velikog pjevačkog zbora «Fra Grge Martića»

Branko Širić voditelj podružnice molitvene zajednice «Molitva i Riječ».

 

PODIJELI