Borba s lavom

324

Borba s lavom

 

samson01Samson je pozvan da bude nazirej Božji. Trebao je biti osloboditelj Izraela od ropstva. Umjesto toga bio je sudac u Izraelu. Očito nešto dosadno i nekreativno. Sudio je u nekim parnicama koje su ljudi sami mogli riješiti samo da su malo promislili svojom glavom. Takvo suđenje samo mu je dodatno pokazivalo da Izrael u opće ne razmišlja o oslobođenju niti od Boga to traži. Očito donio je odluku da sam nešto poduzme. I poduzeo je. Međutim, osnovni problem je što je to poduzeo sam, zaboravio je da je on pozvan u Božju službu. U mnogo slučajeva Bog mu se manifestirao na način kako bi ga probudio i rekao mu; „Samsone, ovaj rat nije tvoj, nego moj. Ne možeš ti sam pobjeđivati u tom ratu. Nemoj zaboraviti da ovisiš o Mojoj sili.“ Upravo mu se to dogodilo na putu za Timnu. Biblijski narator to lijepo opisuje:

Samson siđe tako u Timnu i kad dođe do timnjanskih vinograda, gle – odjednom preda nj iskoči mladi lav ričući. Duh Jahvin zahvati Samsona, i on goloruk raskida lava kao što se raskida jare; ali ne reče ni ocu ni majci što je učinio. Došavši, razgovori se s djevojkom i ona mu omilje. Poslije nekog vremena, kada se vratio da je odvede, Samson skrenu da vidi mrtvog lava, a to u mrtvom lavu roj pčela i med. On uze meda u ruke i jeo ga je idući putem. Kada se vratio k ocu i majci, dade ga i njima te i oni jedoše; ali im ne reče da ga je uzeo iz mrtvog lava.

U ovom dijelu moramo biti pažljivi. Sam anđeo kada je najavljivao Samsonovo rođenje dao je jasnu uputu Manoahu i njegovoj ženi, jer je Samson trebao biti Božji izabranik od samog začeća: Anđeo Jahvin odgovori Manoahu: “Neka se žena čuva svega što sam joj zabranio. Neka ne uživa ništa što dolazi od vinove loze, neka ne pije ni vina ni žestoka pića, neka ne jede ništa nečisto i neka se drži svega što sam joj zapovjedio.

Ovu preporuku Samson kao da je zaboravio. On odlazi kod timnjanskih vinograda. Što Samson traži kod timnjanskih vinograda, kada on kao Božji nazirej ne bi smio čak ni grožđe jesti. Očito Samsonov silazak počinje dobivati dublji smisao. On čini prvi moralni kompromis. Istina, Bog je rekao da neka ne jede ni grožđa, a o vinu nema govora. Međutim, Samson odjednom osjeća da je u nečemu uskraćen. Vino, uredu, to neće piti, ali zašto grožđe? Očito se u Samsonovoj glavi vrtila ta pitanja. Pa možda je netko prenaglasio tu poruku o nazirejstvu. I tako Samson čini svoj prvi korak ka silasku. Nije grijeh jesti grožđe, ali ne činiti ono što Bog kaže je put odlaska od Boga.

Interesantna mi je ovdje scena koja se ovog trenutka događa. Nekada nam se neke stvari čine normalne, jer ne vidimo strahovitu borbu koju vode anđeli nebeski i Sotona. Za naše živote. Prvi puta Samson radi nešto što je suprotno Božjoj naredbi. Sotona istog trenutka kreće u akciju. On želi ubiti Samsona i ostvariti svoja dva cilja. Prvi cilj je da uništi onog preko koga se Bog bori protiv njega, a drugi je da optuži Boga kao diktatora koji ubija odmah ukoliko netko ne poštuje Njegovu riječ.

Međutim, u tim okolnostima ni Bog nije ostao miran. Nije dozvolio da to bude tragičan završetak za Samsona. Dešavalo se je mnogo kasnije u izraelskoj povijesti da je Bog uskratio zaštitu svojim prorocima koji nisu ostali dosljedni Njegove riječi, ali kod Samsona je reagirao. Duh Božji sišao je na Samsona i on je pobijedio lava golim rukama.

Očito je i Samson znao da to nije njegova sposobnost, ali umjesto da se trgne i pita Boga što je njegova volja, on ide dalje, kao da se ništa nije dogodilo. On nastavlja svojim putem.

Kada doživimo tu ogromnu Božju milost, kada doživimo da nas Bog sačuva od nekog zla, umjesto da se trgnemo i vratimo Bogu, mi nastavljamo svojim putem. Ni čuda nam ne vrijede.

Sretao sam ljude koji su pali u nevolju. Najčešće bi to bila neka bolest. Crkva bi se molila, i Bog bi uslišao molitvu i izliječio takvu osobu. Međutim, rezultat takvog stanja bio bi da takav čovjek nastavi svojim putem kao da se ništa nije dogodilo. Čudo izbavljenja ništa ne znači. Nešto slično kao i sa Samsonom. Čak što više krenemo lošim putem, upadamo u iskušenje i počnemo misliti da uživamo Božju naklonost upravo zbog puta kojim smo krenuli, ne shvaćajući da je to sve bila Božja milost koju ničim nismo zaslužili. Da, vjerujemo mi da je to Božja milost, ali mislimo da smo ju zaradili i da imamo pravo na nju.

Sjećam se jednom, u obitelji koji su bili vegetarijanci, razboljela se kćerka. Molili smo se Bogu da Bog ju izliječi. Sjećam se tada molitve njene majke koja je molila: „Bože, ti nas moraš uslišati i ozdraviti moju kćer, jer mi smo posebni. Zbog tebe smo Bože i meso prestali jesti.“

Nevjerojatno je kako je grijeh perfidan. Mi vjerujemo kako smo u stanju kontrolirati svoj život i nije nam toliko Bog značajan. Mi sami (barem tako mislimo)  možemo rješavati svoje probleme. Boga ćemo pozivati samo onda kada imamo problem koji ne možemo sami riješiti. Na žalost, tada najčešće  bude kasno. Bog tada riješi naš problem, ali s posljedicama krive odluke se moramo nositi.

Biblija daje jedno vrlo važno upozorenje: Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. 1. Petrova 5,8. Svako naše odvajanje od Boga, svaki moralni kompromis, bit će prigoda da nas taj „lav“ neprijatelj Boga i čovjeka napadne u želji da nas uništi za svu vječnost. Mi moramo biti svjesni da hodamo po teritoriju koji je neprijatelj čovječanstva uzurpirao. Svaku našu grešku, đavo će iskoristiti da nas uništi. Jedino Božja milost je ta koja nas može sačuvati od toga. Mi imamo sklonost ka grijehu, i kada Božja milost ne bi djelovala u našem životu, već nas davno ne bi bilo.

Bez obzira na upozorenje s lavom, Samson nastavlja ići svojim putem. Ono što je bilo još gore, on krši i drugo pravilo nazirejstva. U strvini lavu kojeg je ubio, nailazi na roj pčela i sače divljeg meda. Ništa ga nije smetalo što se to sve nalazilo u strvini i tu hranu onečistilo. Pravilo nazirejstva je bilo da se strvina ni ne dotiču. Međutim, on to sve ignorira i ne samo da on to jede, već i svoje roditelje onečišćava a da toga oni nisu bili ni svjesni.

Mi često puta mislimo da naš život pripada nama, i da sami snosimo posljedice onoga što radimo. Međutim, ovdje vidimo kako Samsonov pogrešan izbor djeluje i na roditelje koji, ne svojom voljom onečišćuju se. Imam dojam kao da Samson siječe jedno po jedno uže koje ga je povezivalo s Bogom.

Kada netko počini neki grijeh, tada bi očekivali da ga Bog istog trena udari po „prstima.“ Na taj bi način, (bar mi tako mislimo) Bog smanjio zlo koje se na svijetu dešava. Jeli to baš tako? Istina Bog želi i hoće smanjiti zlo, ali kada On to bude radio, bit će to trenutak kada će zlo uništiti za uvijek. Biblija kaže: Kad nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono činiti zlo. Propovjednik 8,11.

U svom radu u zatvorima sretao sam se s ljudima koji su služili kaznu zbog različitih razloga. Jedan zatvorenik mi je pisao: Nalazim se na mjestu gdje je velika koncentracija zla na malom prostoru.“ Nakon kraćeg proučavanja Biblije, isti taj zatvorenik je zaključio: Ovo je mjesto kojemu je najviše potrebna Božja milost.“ To je čuo pravosudni policajac, i kada smo izlazili, on je rekao: Ovo je mjesto gdje se najviše očituje Božja milost, jer da je po pravdi, većina od njih bi trebala biti pod ledinom, a ne ovdje. Shvatio sam tada zašto Bog odmah ne osuđuje zlo. U Božjoj prirodi je da spašava, a ne da osuđuje. Čak i sud koji Bog ima, ovog trenutka služi za spašavanje i opravdanje.

Božja milost daje nam vrijeme ne bili se pokajali od svog zlog puta. Bog nas ne želi silom. Bez obzira na Samsonov pogrešan izbor, dokle god postoji i najslabija veza s Bogom, Bog od njega nije odustajao. Jednako tako će se to Božje načelo očitovati i u našem životu. Mi mnogo puta želimo da Bog očituje svoju pravdu pogotovo nad onima koji su nama učinili neko zlo, a zaboravljamo da smo i sami bili iskušani sličnim iskušenjima. Tada smo se pozivali na Božju milost.

 

Zvonko Presečan

 

 

 

 

PODIJELI