Samoispitivanje

63

Propovijed povodom 1. korizmene nedjelje

Danas obilježavamo 1. Korizmenu nedjelju, koja je posvećena samoispitivanju.

Korizma, kao razdoblje u godini, među ostalim predstavlja uspomenu na četrdesetodnevni Isusov pokornički boravak u pustinji, te na četrdeset godina hoda Izraelaca kroz pustinju da bi mogli ući u Obećanu zemlju. Znači li to da je korizma, kao razdoblje u godini koje je započelo na Čistu srijedu, obilježeno pokorom i svojevrsnom žalošću? Upravo suprotno. Makar korizmeno razdoblje počinje Pepelnicom i obredom pepeljenja, u kojem osvještavamo svoju prolaznost, ranjivost, potrebu za nevezivanjem za materijalno i isprazno, tako ono završava uoči zalaska Sunca na Veliki četvrtak, uoči trenutka kad se prisjećamo posljednje večere i ustanovljenja svete euharistije, svete misne žrtve koja je žarište kršćanskog sakramentalnog života. Po završetku korizme slijedi najveći kršćanski blagdan – Uskrs. Slijedi blagdan konačne pobjede života nad smrću. Konačne pobjede trajnog, vječnog, nad prolaznim, ispraznim.

Korizma je jedinstveno vrijeme u crkvenoj godini kad imamo priliku osvijestiti sebe kao osobu. Preispitati sebe, svoj život, odnos prema samom sebi i naš odnos prema drugim ljudima te cjelokupnoj prirodi koja nas okružuje. Vrijeme je to unutarnje kontemplacije, svojevrsnog godišnjeg čišćenja, samoobnavljanja, povlačenja u svoju nutrinu. Razdoblje je to boljeg upoznavanja sebe. Vrijeme je to kad se pripremajući svatko na svoj jedinstven način,  osnažujemo za konačni dolazak Svjetla svijeta.

Današnja 1. korizmena nedjelja podsjeća nas i poziva na suštinu korizmenog vremena, vremena priprave za dolazak uskrslog Krista – na potrebu za samoispitivanjem, samoanalizom, preispitivanjem sebe kao osobe, svoje uloge prema drugim ljudima te svog života. Pogledavši se u ogledalo, zapitajmo se: jesmo li zadovoljni odrazom koji vidimo? Jesmo li to pravi mi? Mi, koji smo svojim riječima, djelima i mislima jedno s Bogom? Kad svaku večer legnemo na počinak, zapitajmo se: jesam li danas bio najbolja verzija sebe? Ako nisam, jesam li to pokušao biti? Jesam li nastojao biti jedno s Bogom?

Kao što se u uskršnje vrijeme na sjevernoj hemisferi budi priroda dolaskom proljeća, tako se i dolaskom uskrslog Krista budi život u nama. Budimo se mi, kao nove, obnovljene osobe. No, ta probuđenost ne može doći bez uloženog truda. Čak je i Gospodin naš Isus Krist prolazio svoju osobnu korizmu, prolazeći razne kušnje boraveći u pustinji 40 dana, a koje ga, kako god teške bile, nisu slomile. Na kraju je svojim uskrsnućem pobijedio ništavilo, i proslavio život, a time i Boga u nama svima. Ako je sve to Krist prolazio, tako je i na nama, ako prihvaćamo put života i Božjeg svjetla, da prihvatimo našu osobnu korizmu, naše osobnu katarzu, ne samo tijekom crkvenog razdoblja koje nazivamo korizmom, nego i inače, i da time, prije ili kasnije, uskrsne Krist u svima nama.

Amen

 

PODIJELI