Ustrajnost

24

Propovijed povodom 21. nedjelje po Trojstvu

U današnjem evanđelju, Gospod Isus Krist nam objašnjava što karakterizira osobu koja je na putu samoostvarenja u Bogu – spoznaja da je služenje Kristu, što podrazumijeva služenje društvu i općem dobru općenito, vrijednije od bilo kakve vezanosti za ovozemaljsko, prolazno. „Tko ne uzme svoj križ i ne pođe za Mnom, nije Mene dostojan.“ Tko nije spreman slijediti svoje životno poslanje, tko nije spreman sebe do kraja duhovno izgrađivati, a time nastojati biti najbolja verzija sebe u svrhu služenja sebi, drugima, i svijetu oko sebe, za sebe ne može reći da je u potpunosti na putu Krista.

Što je potrebno posjedovati da za sebe možemo reći da kročimo Kristovim putom? Volja da idemo tim putom do kraja. Ustrajnost koja će nam omogućiti da, unatoč svim preprekama na koje neminovno nailazimo na tom putu i koja nas mogu navesti na odustajanje, ipak nastavljamo dalje. Ipak, sama misao na ostvarenje konačnog cilja, rasta u Kristu u potpunosti, može nam biti dovoljna motivacija za navedeno.

U tom procesu, bitno je da se ne fokusiramo samo na cilj, nego isključivo na put kojim ćemo, ili kojim kročimo. Potrebna je ustrajnost u svakom koraku gradnje sebe kao osobe, u svakom nastojanju da sebe poboljšamo, unaprijedimo, te posvećenost tijekom provedbe svakog tog koraka. Navedeno se ne odnosi samo na naš duhovni put, nego i na svaki segment života, u svakom pogledu. Naravno, najzahtjevnija je gradnja duhovnog aspekta sebe, spoznaja i življenje Krista u sebi, no zahtjevno je mijenjati sebe u bilo kojem segmentu, jer izlaz iz poznatog i sigurnog je neminovno ispunjen unutarnjim otporima.

Ne zaboravimo, i imajmo uvijek na umu – kad posustanemo, kad osjetimo da gubimo ustrajnost na našem putu rasta, obratimo se Kristu za pomoć i potporu, jer vjerujmo i ne sumnjajmo – Krist je naša vječna potpora i motivacija.

Amen.

PODIJELI