Propovijed povodom nedjelje iza Božića
Dragi vjernici, sretan vam Božić. Danas slavimo 1. nedjelju iza Božića. Čuli smo na blagdan Božića kakvo je bilo stanje svijesti ljudi kada se utjelovio Krist. Ljudska evolucija je bila gotovo zaustavljena. Pokvarenost i sebičnost vladale su ljudskim dušama. Već i samo raspeće Krista pokazuje da su se tada na Zemlji nalazile barbarske duše.
Učenje koje je Krist donio u potpunoj je suprotnosti sa sebičnošću, okrutnošću, nemoralom. Njegovo učenje je učenje ljubavi, oprosta i mira. Donio je silan duhovni impuls koji je promijenio živote milijuna ljudi.
Čak i oni koji ga nisu voljeli niti su nešto čuli o njemu, bili su zahvaćeni njegovom snagom. Dao je toliko ljubavi i svjetlosti dušama da su mnoge u najkraćem mogućem vremenu prošle kroz razvoj za koji bi im inače bila potrebna stoljeća. Visokim dušama je omogućio oslobođenje, a niskima rast.
Krist je još uvijek ovdje i sada i njegovo učenje je namijenjeno svakome da ga slijedi. Život s Kristom je blaženstvo, a život u sebičnosti i izolaciji je tužan i neispunjavajući.
Ovo je doba proslave Kristova rođenja, najplemenitijeg i najuzvišenijeg bića koje se utjelovilo da nam pomogne. S druge strane to je i naš rođendan u kojem slavimo rođenje Kristova principa u nama – rođenje intuicije tj. mudrosti.
Kod buđenja Kristovog principa počinjemo osjećati bratstvo među ljudima i očinstvo Božje. Saznajemo da je odijeljenost samo iluzija i da smo svi jedno u njemu. Čudesni trenuci mira, ushita i blaženstva su karakteristike tog buđenja. Postupno nas obuzima osjećaj sigurnosti i izvjesnosti. Krist je u nama i mi u njemu.
Najkraća, izravna metoda da se dostigne buđenje Kristova principa je promišljeno buđenje Krista u našim srcima. Ako želimo da se Krist rodi moramo živjeti životom Kristovim, moramo pokazati Njegov duh ljudima oko nas, a to je duh ljubavi, duh bratstva.
Čovjek u kojem se razvija Kristov princip pokazuje ljubav, dobrotu, snošljivost, otvorenost, razumijevanje, napreduje u svemu i dobiva na snazi svog karaktera. U svakodnevnom životu počinje vidjeti ono najbolje u ljudima i događajima. Tumači što je moguće bolje riječi i djela svoje braće i ne pripisuje im skrivene motive, napušta sav kriticizam te uči vidjeti dobro u svemu.
Drugi pouzdani znak rađanja Kristovog principa je nesebičnost, koja je temeljna vrlina iz koje će se roditi sve ostale. Trebamo u pravom duhu služiti našim bližnjima, slobodni od svakog egoizma, bez osobnih motiva, najbolje izraženo kao žrtva Najvišemu – sjetimo se primjera Majke Terezije.
Tijekom adventa smo živjeli s vrlinama koje su potrebne da se rodi Krist u nama. Razlučivanje bitno od nebitnog, bezželjnost, ljubav i dobro vladanje trebaju se i dalje razvijati, jer Krist, koji se rodio za Božić treba biti uznesen na nebo na Uzašašće (Spasovo).
Mi kao Kristovi učenici trebamo posvetiti svoj život najuzvišenijim idealima, najplemenitijim težnjama, i svaki naš čin treba ostaviti pozitivan trag u knjizi života.
Božićno doba je doba milosti, kada su duhovna vrata otvorenija nego inače i kada nebeska rosa pada po nama i potpomaže svako plemenito nastojanje, svaki naš pozitivan napor, pa iskoristimo to i krenimo dalje u novu godinu, ispunjeni radošću i entuzijazmom.
Promijenimo ono što možemo promijeniti, a ono što ne možemo, prihvatimo. Ne bojmo se ničega, jer jedna uzvišena inteligencija bdije nad nama. Sve što nam se događa sa svrhom je da nešto naučimo i sve je za našu dobrobit. Do nas ne dolazi nijedno nepotrebno iskustvo, a ako i ne razumijemo sve što nam se događa, ne bojmo se, kao što se ne boji dijete u naručju majke.
Amen
