bio sam očaran tvojim disanjem
oblakom pare u prohladnom jutru
pjevom slavuja i spletom grana
žuto procvalim livadama
za kravama sam trčao niz dugu obalu
u travi ostade nekoliko dugih vijuga
dječačka čežnja je mamila
staklaste ribice u proljetnoj vodi
mutnosivoj
ruke su držale prut s udicom
kad je sunce prešlo Kosu
ukralo je maglu jutra
krave su stajale na obali
nabreklog trbuha čekajući odlazak
zbogom rijeko
prepuštam te podnevnoj vrućini
sutra ću opet brčkati po obali
diveći se žuto procvaloj livadi
Krešimir Čepo
