Propovijed povodom 1. adventske nedjelje
Danas obilježavamo 1. adventsku nedjelju, kojom započinje nova crkvena godina. Današnjim danom, ulazimo također i u prvi dio crkvene godine, koji je posvećen muškom aspektu Boga. Tijekom prvog dijela crkvene godine, obilježavamo blagdane koji su vezani za Isusov zemaljski život: od iščekivanja njegovog rođenja kao i samo rođenje, posjeta trojice kraljeva ili magova njegovim jaslama, pa preko prikazanja u hramu 40 dana po rođenju temeljem židovske tradicije, krštenja na rijeci Jordan te napokon kušnji koje je prolazio tijekom boravka u pustinji 40 dana, pobjednonosnog ulaska u Jeruzalem te potom izdaje, posljednje večere na kojoj je ustanovljena sveta euharistija, muke, smrti, uskrsnuća te konačno uzašašća.
Adventsko razdoblje, u koje smo današnjim danom ušli, je razdoblje iščekivanja rođenja Gospodinovog. Ušli smo u razdoblje u kojem ne iščekujemo samo blagdan rođenje Gospodinovog – Božić kao takav, pritom se samo puko prisjećajući i slaveći rođenje Isusovo, nego je ovo razdoblje iščekivanja dolaska svjetla svijeta, svjetla koje je svojim prisustvom obnovilo svijet. Bez Kristovog svjetla, bez utjelovljenog Krista, nemoguće je zamisliti kako bi funkcionirala današnja civilizacija, jer iščekivanje i dolazak Krista na zemlju predstavlja nadu i vjeru u bolje sutra, u napredak ljudske vrste, u naš rast i razvoj, kako prije 2000 godina, tako i danas.
Prigodno, današnja prva nedjelja u crkvenoj godini, a time i prva nedjelja u adventskom razdoblju iščekivanja Kristovog dolaska, je posvećena razlučivanju bitnog od nebitnog. Baš sad, kad ulazimo u razdoblje priprave za dolazak Kristovog svjetla na zemlju a time i u naše živote, od krajnje je važnosti pripremiti se što bolje za Kristov dolazak, za primitak Krista u naša srca. Da bismo to kvalitetno postigli, potrebno je razlučiti što je našem biću korisno, što nam pomaže u duhovnom a time i životnom napretku, a što nas unazađuje, degradira a time i sprječava u duhovnom a time i životnom razvoju. Adventsko razdoblje je idealna prilika za sagledavanje sebe i svoje unutrašnjosti u potpunosti, za kvalitetnu introspekciju, te za donošenje odluka o odstranjivanju svega što nas kao ljudska bića ponižava, te za primitak i njegovanje svega što nas kao ljudska bića uzvisuje.
Tijekom adventskog razdoblja tradicionalno se pripremamo za skori dolazak Božića na osnovni, materijalni način. Ukrašavamo gradove, kupujemo poklone, postavljamo božićne ukrase i palimo svjećice. Veselimo se i družimo po okupljanjima i domjencima. Stječe se dojam da nas ima posvuda, samo ne s nama samima. Stječe se dojam da se više divimo blještavilu adventskih ukrasa i svjetala po ulicama nego paljenju svjetla u nama samima i ukrašavanja vlastite duše. U konačnici, stječe se dojam da smo zaboravili bit adventa kao takvog, iako se smatramo Kristovim učenicima.
Pokušajmo stoga dio adventskog vremena utrošiti, ne samo na božićnu nabavku nego i na „nabavku“ vlastitog unutarnjeg mira. Pokušajmo ne samo ukrašavati i osvjetljavati naše životne prostore nego vlastitim primjerom i ponašanjem ukrasiti i osvijetliti vlastitu dušu. Pokušajmo, uz Božju pomoć, ovog adventa imati mudrost da razlučimo što je nama, našoj duši zaista bitno da bi prigrlila Krista u svoj život, a što je nebitno. Vrijedi pokušati, jer vizualno blještavilo je prolazno, a ispunjena, obnovljena duša u Bogu je vječna.
Amen.
