Razboritost

31

Propovijed povodom 11. nedjelje po Trojstvu

Napisao: William Downey, predsjedavajući nadbiskup

Današnja poslanica kaže da „svjetovni” čovjek ne prima stvari koje su od Boga i „onaj koji je duhovan sve razaznaje”.

Iznova i iznova nam je rečeno da je čovjek stvoren na sliku Božju. To znači da je on odraz Boga u svojoj prirodi. Kako je Bog Trojstvo, slijedi da je i čovjek trojstvo.

Od Boga Oca crpimo Božansku iskru u nama koja je naše Ja, naše Istinsko biće. To se ponekad naziva Duhovnom voljom u nama, jer je to pokretački nagon koji nas tjera na volju za životom i koji nas tjera da eksperimentiramo sa životom i sa okolinom, kako bismo rasli, u svrhu evolucije u nešto više nego što smo sad. Želja nam je spoznati Boga u nama, našeg Nebeskog Oca, koji u ovom sadašnjem stupnju naše evolucije ostaje skriven od pogleda ispred Svetoga nad Svetinjama.

Bog Sin ili Krist prikazuje se u nama kao unutarnja Svjetlost koja u svemu traži razumijevanje. Kristova priroda je apsolutna Istina, apsolutna Mudrost, apsolutno Razumijevanje i apsolutna Ljubav koja dolazi s Razumijevanjem ili Mudrošću. Ovo Kristovo svjetlo, kada se razvije, u pojedincu je izraženo kao intuicija, što predstavlja sposobnost koja daje izravnu percepciju Istine. Ovo je značenje riječi „Ja sam Put, Istina i Život, niti jedan čovjek ne dolazi k Ocu osim po meni.” Kroz prirodu Krista, nalazimo svoj put natrag k Ocu.

U nama je prisutan još jedan glas koji često govori s inzistiranjem i koji smo skloni slušati i slijediti, a to nije Duh Istine. To je glas emocija. Tijelo naših želja, osjećaja i želja velika je sila u nama kojom se vodimo, te može biti vrlo korisna sila. Snagom osjećaja ili želje da ne rastemo, stagnirali bismo.

Blagotvorne želje, ljubazni osjećaji i čiste emocije mogu biti od velike pomoći za dobro. Ali vrlo često snaga emocija u nama ne izražava božansku prirodu već osobnu, nižu, sebičnu, čak i životinjsku prirodu koja se razvijala milijunima godina i koju moramo nadrasti. Dakle, mi imamo tu mješavinu želja: i plemenitih i sebičnih. Jedni teže prema jedinstvu, cjelovitosti i napretku, drugi nas drže u odvojenosti i ometaju napredak.

Stoga nam je dodan još jedan božanski element u našoj prirodi koji će nam pomoći da odlučimo, a to je Božji Sveti Duh koji je Isus nazvao Duhom Istine, koji će vas odvesti u svu Istinu. Ovaj aspekt djeluje u nama kao Inteligencija koja nam daje moć razlikovanja između nižih želja životinjske prirode i plemenitijih želja i osjećaja koji odražavaju Krista poput intuicije.

Sposobnost razboritosti često se naziva prepoznavanjem jednog od darova Duha Svetoga.

Razboritost je kvaliteta i vrlina, sredstvo u funkcioniranju duhovnog života koje svaki tragač razvija. Sposobnost razlikovanja dobra od zla, kada je razvijena do maksimuma, služi za razlikovanje dobra od najboljeg.

Riječ koja se rabi za razboritost u poslanicama je grčka riječ dokimazo koja doslovno znači testirati, ispitati, dokazati, pomno protumačiti (vidjeti je li neka stvar originalna ili ne). U Indiji i danas, ako draguljaru donesete nakit radi procjene vrijednosti, strugat će predmet kamenom i primijeniti određene kemikalije, a na temelju rezultata boja odrediti vrijednost nakita.

Um ima sposobnost razlikovanja stvarnog i nestvarnog. Međutim, postoji okultna izjava koja kaže da je um ubojica Stvarnog, a što znači da niži „mozak / um” sa svim svojim unaprijed smišljenim idejama i predodžbama, sviđanjima i nesviđenjima, predrasudama utjecati će na nas. No znate li što je sveti Bernard od Clairvauxa jednom sadržajno napisao? „Ispraznite um od svega što ima i jeste, a duh Istine će ući unutra. To je suština njegovog značenja. Samo očistite um svih sitnih nižih strastvenih sitnica i duh Istine će ući unutra.”

Mislim da se na ovaj način lako može objasniti izjava u glasu tišine da je um, što znači mozak – um, ubojica svega što je stvarno; a ipak bi mozak trebao biti instrument Stvarnog, to bi trebao biti organ preko kojeg stvarnost djeluje u nama, organ koji prima, prelazeći čak i u naš uobičajeni život, sve ono najplemenitije što je u nama.

Dakle, u toliko mnogo riječi, dar razboritosti, dar je Boga ili Višeg Ja. To je otvaranje Svijesti za percepciju vječnih istina. Jednom kada shvatimo sposobnost razabiranja, osoba se orijentira prema Jedinstvu i cjelovitosti, prema Ljubavi i suosjećanju, prema Harmoniji i Sintezi. Razboritost će nas odvesti od podjele i odvojenosti, od onog ograničenog i djelomičnog i odvesti dušu u iskustvo Univerzalnog i cjelovitog.

1 Solunjanima 5 16-22 Radujte se svagda! Molite se bez prestanka! Na svemu zahvaljujte; jer je ovo volja Božja u Kristu Isusu od vas. Duha ne gasite! Proročanstva ne prezirite! A sve kušajte. (riječ okimazo se opet spominje) Što je dobro, zadržite! Uklanjajte se od svake vrste zla! A sam Bog mira neka vas posveti u punoj mjeri. Neka se vaš duh, vaša duša i vaše tijelo posve bez prijekora sačuva za dolaska Gospodina našega Isusa Krista!

Svi ljudi imaju djelovanje Inteligencije koja djeluje kroz njih, za krštene i potvrđene kršćane za koje vjerujemo da smo primili sakramentalni dar Duha Svetoga. Međutim, puna životna snaga Duhovne prisutnosti najprije se očituje kada se kršćanin podvrgne duhovnom buđenju i počne ozbiljno živjeti svoju vjeru. To se duhovno buđenje često naziva različitim imenima, primjerice „obraćenjem”, „obnovom” ili kao „krštenjem Duhom Svetim”. Može se dogoditi iznenada ili postupno, ali krajnji rezultat je isti; kršćanin počinje tražiti Božju prisutnost, želi živjeti kao učenik Isusa Krista i, djelujući na taj način, otvara sebe kako bi ga Duh Sveti koristio. Ovaj dar razboritosti omogućit će učeniku da ne samo da pojedinačno raste, već da cvjeta i razvija se u službi svojih bližnjih i čovječanstva.

Razboritost je tada jedna od karizmi ili „oruđa” koja se daje učenicima kako bi oni mogli ostvariti svoju misiju u uspostavljanju Nebeskog Kraljevstva, kako u vlastitom životu, tako i u životu onih s kojima uspostave kontakt. Jer nakon svega, što stvarno znamo, je ono što smo uložili u samu tkaninu našeg života.

Za kraj vas prepuštam riječima Annie Besant:
„Oni koji ne znaju, rade za ono što postoji samo u jednom životu, ali onaj koji je jednom jasno vidio prave stvari, ispunjen je jedinom željom – da radi za Logos, da upadne u njegov moćni plan i pomogne u tome na način da se to izvrši.”

PODIJELI