21 false false false HR X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4 <![endif]–>
Čitanje svetoga Evanđelja po Luki (1, 26-38) :
U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom! Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.
Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?
Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!
Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje. (usp. Matej 1,18-25)
Kada čitamo ove retke, može nam se dogoditi da preko njih prelazimo kao preko nekih zanimljivih informacija koje smo pročitali npr. u novinama, koje se nas baš previše i ne tiču jer se sve dogodilo s dosta velikim vremenskim odmakom, i geografski daleko od nas. Ipak, ovu nam informaciju evanđelisti prenose da imamo uzore vjere koji nam mogu pomoći u našem hodu s Bogom kroz život, kada na nas naiđu razna životna iskušenja.
Pokušat ću malo oživiti kulturološku sliku Božjeg obećanja da će iz ženinog potomstva izaći onaj koji će učiniti kraj grijehu. To prvo obećanje Bog je dao Adamu i Evi na vratima Edena nakon pada u grijeh, a izvješće kaže: ˝Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.˝ (Postanak 3, 15) Eva je toliko željela da njezin sin kojeg je ona rodila bude obećani Otkupitelj! Kroz cijelu povijest od Eve do Marije, Bogu vjerne žene potajno su se nadale da će baš one biti dionice te ogromne Božje milosti i roditi Otkupitelja svijeta. Kako je vrijeme odmicalo, Božje obećanje je postalo konkretnije i preciznije. Bog je obećao da će Otkupitelj poteći iz Abrahamova potomstva. Jakovu je obećao da će biti iz Judina plemena, a proroci su navješćivali da će biti i iz Davidova potomstva. Proroci su također navijestili još neke preciznije detalje, kao: ˝ Zato će vam sam Sve-
mogući dati znak: ‘Eto, djevica će začeti i roditi sina i nadjenuti mu ime Emanuel’.˝ (Izaija 7, 14) Dolazak Mesije ili Pomazanika-Otkupitelja u Izraelu je bilo izuzetno naglašeno. Tako se u određeno vrijeme anđeo Gospodnji objavljuje Mariji, djevici koja je bila isprošena za Josipa, s posebnim pozdravom: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!˝ Bio je to pozdrav koji je Mariju zbunio. Što anđeo želi time reći? Anđeo Gospodnji joj je odmah objasnio poruku i ohrabrio ju: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Sve-
višnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.˝ Tim čudnovatim pozdravom anđeo
joj govori o prevelikoj milosti. Kao da kaže: Ti ćeš biti posebno blagoslovljena žena jer će preko tebe Sin Božji postati čovjekom. Ono što je Mariju najviše zbunilo, bio je način na koji će se to dogoditi. Ona još nije udana i ne poznaje muža. Kako je to uopće moguće? Anđeo joj ne uskraćuje odgovor: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!˝ Htio bih ovdje malo zastati i pokušati pronaći poruku za nas. Bojim se da je riječ „milost“ u našem žargonu postala fraza, i kao da baš i nema neku veliku vrijednost. Razlog tomu je što se ta milost Gospodnja očituje na ovom svijetu i u našem svakidašnjem životu u tolikoj mjeri, da smo na nju naviknuli i gotovo mislimo kako na nju imamo pravo. Međutim, anđeo Gospodnji ovdje govori o milosti koja je, rekao bih, natprirodna. Ona je unikatna, jedinstvena. Marija će roditi Božjeg sina, a da nije imala odnos s muškarcem. Elizabeta: stara, u godinama, koja je u svojoj mladosti bila nerotkinja, sada, kada više nema nikakvih reproduktivnih sposobnosti, ostaje trudna i rađa Ivana Krstitelja. Baš tu se očituje Božja milost, ali potpuno natprirodno.
Kako mi doživljavamo milost Gospodnju? Mislimo li da je ona normalna, prirodna i razumljiva? Sveto pismo za nas kaže: ˝Jer svi sagriješiše i nemaju slave Božje.¨ (Rimljanima 3, 23) Čime smo mi, kao grešna bića koja su se jedina u svemiru pobunila protiv Boga, zaslužili da sam Božji Sin postane čovjekom, pokaže nam kakav je Bog i plati dug koji smo mi počinili svojim grijesima, umrijevši umjesto nas? Mi nemamo nikakve zasluge za to. Sve to je Božja ljubav koju zovemo milost. Ona je natprirodna, i za tu milost mi nemamo nikakve zasluge, bili smo osuđeni na smrt, a sve ostalo je dar Božji. Sveti Pavao, apostol, pisao je: ˝Jer ste milošću spašeni po vjeri, i to nije od vas, to je dar Božji. Ne od djela, da se tko ne pohvali.˝
(Efežanima 2, 8.9)
Saslušavši anđela Gospodnjeg, Marija je trebala brzo donijeti odluku. Stajala je pred izborom: prihvatiti preveliku milost ili se izložiti poniženju, a možda i gubitku vlastitog života. Tko će joj povjerovati da je baš ona – ta, izabrana, sretnica, majka Gospodina Isusa Krista? Čime je to zaslužila? Tko će joj povjerovati da je začela po Duhu Svetome? Ukoliko se utvrdi da Josip nije otac djetetu, bit će kamenovana. A ukoliko Josip i prihvati reći da je otac, doživjet će sramotu i prezir, jer dijete koje će roditi, ljudi će doživljavati kao dijete bluda. (Isusu su spočitavali da je dijete bluda: ” Rekoše mu: ´Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac – Bog.´˝ Ivan 8, 41) Vjerujem da su joj sve te slike i problemi prošli kroz glavu. Međutim, vidjevši ljepotu Božje milosti, vidjevši ljepotu Božje ljubavi, jednostavno ju nije mogla odbiti. Ta ona će biti majkom našega Gospodina Isusa Krista! Koje li velike milosti i časti! Svi ovi zemaljski problemi su ništa spram onog što joj nebeski Otac sprema. Njen odgovor bio je: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!”
Postavio bih ovdje pitanje: Koliko nas ovozemaljski problemi i nevolje sprječavaju da vidimo tu neizmjernu Božju milost i Božju dobrotu? Sveto pismo je prepuno Božjih obećanja za nas ukoliko prihvatimo Krista kao svog Spasitelja i Otkupitelja. Božja dobrota zrači iz svakog slova koje je dio Božje riječi. S druge pak strane, postoji životna realnost koja doslovno stvara zid i sprječava taj divni pogled. Možemo li oči- ma vjere gledati iznad tog zida realnosti? Možemo li vidjeti obećanja koja nam Bog daje, koja samo što se nisu ispunila?
Želio bih da nam Marija, majka našeg Gospodina Isusa Krista, ovdje bude veliki uzor vjere. Želio bih da kao i ona možemo odgovoriti: “Evo službenice (ili sluge) Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!˝
