Isus Nazarećanin raspeti uskrsnu!

Veliki tjedan

Subota, 31. 3. 2018.

 

VELIKA SUBOTA

Svagdan

ČITANJA: SZ: Post 1,1–2,2 (ili 1,1.26-31a); Post 22,1-18 (ili 22,1-2. 9a.10-13.15-18); Izl 14,15–15,1a; Iz 54,5-14; Iz 55,1-11; Bar 3,9-15.32–4,4; Ez 36,16-17a.18-28; NZ: Rim 6,3-11; Ps 118,1-2.16ab-17.22-23; Mk 16, 1-7

NAPOMENA:
▪ Na Veliku Subotu Crkva se zadržava kod Gospodinova groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje. Dopušteno je slaviti samo sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja, a pričest se može dijeliti samo kao popudbina.

 

Prvo čitanje: Izl 14, 15 – 15, 1a

 

Izraelci su išli suhim posred mora.

 

Čitanje Knjige izlaska IZL 14,15-15,1a

U one dane: Reče Gospodin Mojsiju:

»Zašto vičeš k meni?« »Reci Izraelcima da krenu na put. A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. Ja ću otvrdnuti srce Egipćana i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. Neka znaju Egipćani da sam ja Gospodin kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.«

Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći. Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Gospodin svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, sinovi Izraelovi siđoše usred mora na osušeno dno, a vode im stajahu kao bedem zdesna i slijeva. Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Gospodin iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči kotače njihovih kola da su se jedva naprijed micali. »Bježimo od Izraelaca!« – poviču Egipćani, »jer Gospodin se za njih bori protiv Egipćana!« Tada će Gospodin Mojsiju: »Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike.« Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani bježeći, jurili prema moru, Gospodin ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. Izraelci pak hodahu posred mora po suhu, a vode im kao bedem zdesna i slijeva. Tako Gospodin u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih i vidje Izrael Egipćane pomorene na morskome žalu. Osvjedoči se Izrael o silnoj moći koju Gospodin pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Gospodina i povjerova Gospodinu i njegovu sluzi Mojsiju.

Tada Mojsije sa sinovima Izraelovim zapjeva ovu pjesmu Gospodinu:

 

Otpjevni psalam: Ps 118, 1-2.16-17.22-23

Pripjev:

Aleluja! Aleluja! Aleluja!

 

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.

Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!

 

Drugo čitanje:Rim 6, 3-11

 

Krist, pošto uskrsnu od mrtvih, više ne umire.

 

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.

Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.

Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje:Mk 16, 1-7

 

Isus Nazarećanin raspeti uskrsnu!

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob.

I razgovarahu među sobom: »Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?« Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik. I ušavši u grob, ugledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se. A on će im: »Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše. Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kako vam reče!«

Riječ Gospodnja.

 

Uvod

 

Razmišljajući o muci Gospodina našega Isusa Krista, ne možemo prijeći detalj onog što je jednog trenutka Isus izrekao na križu. “Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?”  Da bi se razumjelo značenje ovih riječi potrebno je promotriti Isusov karakter, njegovu fokusiranost, njegovu motivaciju svega što je inače činio, pa tako i u ovim za Njega teškim trenucima. Svaki dijalog, ili monolog koji je Isus izustio bio je potpuno usmjeren prema realnim potrebama ljudi koji su bili oko njega. Čak i na putu prema križu on ne misli o sebi, već o onima koji ga razapinju, o onima koji su oko njega i traži način da im služi;

  1. Kada su ga žene oplakivale kada je nosio križ, Isus im je služio usmjeravajući njihove misli na dane koji uskoro dolaze, na prorečeno razaranje Jeruzalema i Hrama i potrebu da se pripreme za taj dan.
  2. Kada su ga prikovali na križ, On se moli za one koji ga muče i traži oprost za njih od svoga Oca kada kaže; Oče oprosti im jer ne znaju što čine!
  3. Na iskazanu vjeru jednog od zločinca koji je visio sa Njime, on mu je dao sigurnost spasenja rekavši mu „Zaista kažem ti danas, biti ćeš sa mnom u raju.”
  4. Prije svoje smrti, on se brine za skrbništvo svoje majke udovice, predajući odgovornost skrbništva svom ljubljenom učeniku Ivanu.

Uz ove 4 stvari gdje direktno vidimo da se Isus nekome obraća, postoji još četiri Njegove izjave koje je Isus izjavio kada je visio na križu: U Ivanu 19.28 on kaže “Žedan sam” gdje evanđelist Ivan objašnjava da je to rekao “da se Pismo ispuni.”  Druge dvije je izrekao pred vlastitu smrt.  Pisac sv. Evanđelja po Luci 23.46. piše: „Oče u ruke tvoje predajem duh svoj!“ U Ivanu 19.30. Njegova posljednja izjava je bila; “Svršeno je!” Još je jedna izjava koju Isus izgovara, a to je ova koju smo čitali na početku ‘ “Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?” Karakter svake Njegove izjave imao je za cilj da odgovori na realne potrebe ljudi koji su ga promatrali, a najvažnija potreba tih ljudi bila je da shvate pravi značaj i smisao njegovih patnji, a to je da je On onaj o kome su proroci pisali, onaj tko uzima grijehe svijeta za ljude koji su prevareni grijehom i kroz Njegov život, a sada i žrtvu, On im nudi otkupljenje i spasenje od grijeha. Riječi “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” imale su istu ulogu. Kako? Te riječi ljudima koji su čitali Psalme ili barem ih slušali u svojim sinagogama nisu bile strane jer to je upravo početak pjesme, Psalma 22.

To je kao da ja sada počnem pjevati “Lijepa naša domovino…”, vi bi svi znali koju pjesmu pjevam i kako se riječi nastavljaju nakon mojih izgovorenih riječi. Isto tako Isus rekavši “Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio” otpočeo je recital koji je trebao otkriti onima koji su oko Njega tko On zaista jeste.

Ako imate prigodu, pročitajte 22 Psalam. Pažljivo ga pročitajte u duhu konteksta i događaja njegova raspeća.

Psalam 22 točno opisuje njegovo stanje i sve detalje događaja koji su se događali ovog trenutka kada je On visio na križu. Oni koji su znali psalam 22 na pamet, mogli su prepoznati u tim događajima i u Isusu onoga o kome je psalmista David govorio. Nažalost za svećenstvo toga doba, iako su poznavali taj psalam, Njegova izjava bila je samo nova prilika da ga ismijavaju i ruže. Bez obzira na situaciju, ljudi su svejedno zapamtili Njegove riječi i one su im ostale u sjećanju.

 

Homilija

 

Kristovo stradanje na Golgoti, za mnoge je bilo nešto što ih je osvjedočilo da je upravo Isus obećani Mesija kojeg su stoljećima očekivali. Izvještaj nam dalje kaže da je tama zagrnula cijelo mjesto od 6-9 sata po izvještaju evanđeliste Luke. Šesti sat po židovskom računanju dnevnog vremena je 12 – podne. Znači između 12 i 3 popodne cijela Zemlja bila je obavijena mrakom. To je bila neuobičajena pojava za sve i ljudi koji su ismijavali Isusa su se uplašili za svoje živote. Odjednom svi glasovi su polako utihnuli  i strah je obuzeo sve prisutne. Pod teretom krivice ljudi su smatrali da je ova pojava znak i dolazak suda nad onima koji su počinili ovako strašan zločin. Nije više bilo jedinstva u ruganju već pod strahom nečiste savjesti ljudi su ostali pred križem gledajući što će se sljedeće dogoditi, a neki tražeći najbrži put natrag u grad. Nakon devetog sata, to je u 3 sata popodne, Isus je izustio posljednje riječi i umro. Nakon toga veliki potres potresao je zemlju i mnogi su se uplašili za svoje živote.

Izvještaj svetog evanđelja kaže da je rimski stotnik promatrajući način na koji je Isus postupao sa svojim neprijateljima i vidjevši događaje koje su se dogodili javno uzviknuo, “A kad stotnik vidje što se zbilo, proslavi Boga govoreći: Doista, čovjek ovaj bješe pravednik! I kad je svo ono mnoštvo koje se skupilo na taj prizor vidjelo što se zbilo, vraćalo se udarajući se u prsa.” Luka    Ljudi su bili osvjedočeni da je toga dana ubijen pravednik, ako ne i Sin Božji.

Tu je također bio i Nikodem i Josip iz Arimateje, dva vijećnika Senhandrina ili Velikog vijeća, i promatrali su cijeli taj prizor. Nikodem se sjetio njegovog tajnog razgovora sa Isusom. Sjetio se je Isusove čuvene izjave: Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ivan 3,16.

Za Nikodema i Josipa to svjedočanstvo o tajnom razgovoru sa Isusom prije tri godine i Isusova neizgovorena propovijed na križu kroz 22 psalam,  bila je zadnji dokaz Isusovog božanstva i od tada su ga obojica javno prihvatili kao svoga osobnog Spasitelja.

S obzirom da je sljedeći dan bila Pasha, mnogi Židovi su bili u Jeruzalemu iz raznih dijelova Izraela i izvan. Događaji koji su se dogodili dan prije bili su iznova prepričavani i raspravljani. Mnogi su počeli istraživati starozavjetna proročanstva iz raznih motiva, neki da se uvjere da Isus nije Mesija, neki da jeste, a neki da razumiju pravi značaj blagdana Pashe koji se održavao. Jedan duhovni pisac o tom događaju je pisao: (parafraziram tekst)

“Mnogi umovi bili su obuzeti mislima izazvanim prizorima na Golgoti. Od raspeća sve do uskrsnuća mnoge budne oči stalno su istraživali proročanstva, neki da bi razumjeli cjelovito značenje praznika koji su proslavljali, neki da nađu dokaze da Isus nije ono što je tvrdio da jest, a drugi su bolnim srcem tragali za dokazima da je On uistinu pravi Mesija. Premda su istraživali sa različitim ciljevima, svi su bili osvjedočeni u istu istinu – da se proročanstvo ispunilo u događajima koji su se zbili u nekoliko proteklih dana i da je Raspeti Otkupitelj svijeta. Mnogi koji su tada sudjelovali u službi, nikada više nisu sudjelovali u pashalnim obredima. Čak su i mnogi svećenici bili osvjedočeni u pravi Isusov karakter. Njihovo istraživanje proročanstava nije bilo uzaludno, jer su ga nakon njegova uskrsnuća priznali za Božjeg Sina.”

Ta prva Velika subota za mnoge je bila subota tuge i razočarenja, dok za neke druge vrijeme novih otkrivenja. Mnogi su imali iskrivljenu percepciju o prirodi Mesijanske uloge Krista i Njegova smrt im je bila misterij. Dok su sve te misli mučile mnogobrojne ljude, Isus je bio u svome grobu, konačno oslobođen od svih patnji, mirno kao onaj tko je pobijedio, čekao je svoje uskrsnuće.

Tu subotu kada je Isus ležao u grobu, pokušajmo pronaći čitajući sljedeći psalam 23.

Na prvu ruku možemo reći da je poruku dvadeset trećeg psalma poruka zahvalnosti i da taj psalam iskazuje povjerenja u Boga kao u onoga tko je izvor svake pobjede i blagostanja. Psalam sugerira da je onaj tko ga je napisao, prije toga prošao kroz različite probleme i iskušenja i njegovo iskustvo ga je navelo da zaključi kako pobjeda u tim patnjama i iskušenjima u konačnici dolazi od Boga i on vidi da mu se isplati vjerovati. Pa da i dolinom sjene smrti prolazim, zla se bojati neću, jer ti si sa mnom. (Ps.23,4.) – otkriva prirodu Isusove pobjede nad smrću. Isus je gazio tamo gdje nitko nikada nije, on se suočio sa smrću i grijehom i pobijedio iskušenja sotone koji ga je uporno uvjeravao (u pokušaju da ga prevari) da On zbog grijeha koji je preuzeo na sebe, nikada više neće vidjeti lice svoga Oca. Unatoč svim patnjama, izdajama, valovima obeshrabrenja Isus je svoju pobjedu temeljio na povjerenju u svoga Oca i na onome što je o Njemu prorečeno, kako mora umrijeti i kako će uskrsnuti u treći dan. Kroz cijeli Njegov život, od iskušenja u pustinji pa sve do svoga uzašašća, Isus je temeljio svoju i izgrađivao tuđu vjeru na načelu “pisano je”. Svako čudo koje je učinio, učinio je kroz povjerenje u svoga Oca i Njegova obećanja.

Taj načelo može pomoći i nama u svakodnevnom životu. Da li i ti prolaziš kroz različite kušnje i probleme? Da li se i ti boriš sa nekim iskušenjima grijeha i ne znaš kako dobiti pobjedu nad njima? Pogledaj na Isusa i na način na koji je on izvojevao svoju pobjedu. Kroz borbu sa vlastitim sobom naučio je steći povjerenje u Boga i u Njegovu riječ. Ali što znači boriti se sa Bogom i sa samim sobom i u Njega steći povjerenje? Drugi duhovni pisac pokušava definirati tu borbu i otprilike ovako kaže: “Boriti se sa Bogom; kako malo njih zna što je to! Kako je malo duša stajalo pred Bogom sa silnom čežnjom ulažući do krajnosti sve snage svoga bića! Kako se malo njih sa nepokolebljivom vjerom držalo Božjih obećanja kada su valovi očajanja, koje ni jedan jezik ne može opisati, navaljivali na onoga koji se molio.”

U jednoj drugoj knjizi našao sam ovaj citat:  “Moramo se svim srcem predati Bogu da bi nastupila promjena koja će učiniti da postanemo slični Njemu… Borba sa samim sobom je najveća borba koja se ikada vodila. Odricanje od samoga sebe, podčinjavanje Božjoj volji cijelog svoga bića, iskazuje teške napore; čovjek se mora poniziti pred Bogom da bi se nanovo rodio u svetosti.”

Što bi onda značilo boriti se sa Bogom? To je slično kao Jakov koji se borio sa Bogom u pustinji? Isti taj pisac nastavlja: “Što znači boriti se Bogom? To znači mimo protivljenja svoje grešne prirode, nečiste savjesti, pomračenog uma i ograničavajućih okolnosti, uzdati se u Boga da će zato što je ljubav, ispuniti ono što je obećao. To znači svojim htjenjem, mimo svoje prirode, izabrati Boga i povjerenjem u Njegovu obećanu intervenciju i ponuđenu silu živjeti po Njegovoj volji.”

Isus je bio kušan u svemu kao što smo i mi kušani, i pobjedu nad svakim iskušenjem on je izvojevao kroz zajedništvo, molitvu i povjerenjem u svoga Oca i u Njegovu riječ. Kao što je sv. Pavao činio, i kako nas i on poziva kada kaže “Svakog dana umirem sebi, da bi Krist u meni živio” i mi moramo umrijeti svome velikom Ja, kako bi su u nas uselio Krist i živio načelima života kojim je On živio. Naša borba nije borba truda da živimo kao Krist, već borba predanja da Krist živi u nama!

Nakon te pobjede dolazi psalam uskrsnuća, psalam konačne pobjede. Bila je to Isusova pobjeda, a može postati i naša. Pročitajte psalam 24….

Isus je svojim uskrsnućem izvojevao pobjedu. Na dan kada je uskrsno, nakon što je govorio sa Marijom Magdalenom, kada kaže u Ivanu 20.17 – “Ne dotiči me se, jer još nisam uzišao K Ocu svojemu, nego idi k braći mojoj i reci im: Ulazim k Ocu svojemu i Ocu vašem, i Bogu svojemu i Bogu vašem.” Tog dana Isus je otišao k svome Ocu da utvrdi je li sva pravda zadovoljena, kako bi se grešnik i cijeli svemir oslobodi o grijeha. Psalam 24.7-10 opisuje dobrodošlicu kojom je dočekan.

Dva dana prije cijeli svemir je u tišini gledao njihovog Boga i vojskovođu kako se dobrovoljno predaje za ljudski rod. Oni su vidjeli svu težinu sukoba dobra i zla i djelovanja sotone i njegovih demona u scenama koje su se zbivale. Pitanja velikog sukoba bila su od najveće rasprave na nebu i mnoga nebeska bića, iako su stali na Božju stranu i u Boga stavili svoje povjerenje, očito su imali otvorena pitanja na koja je još trebalo odgovoriti. Taj dan, kada je Isus umro, svako pitanje dobra i zla na Nebu bilo je odgovoreno. I Kristov i Sotonin karakter bio je u potpunosti odgonetnut i činom na križu Isus je završio pitanje velikog sukoba na Nebu. Sve je postalo jasno, sva pitanja bila su odgovorena. Isus je pobijedio, ne silom, već ljubavlju! I u tom duhu nebeski anđeli dočekuju svoga Kralja Slave i pjevaju “Podignite vrata, glave svoje, i dignite se dveri vječne, da uđe Kralj slave! Tko je taj Kralj slave? Gospod snažan i silan, Gospod silan u boju!”  i onda ponavljaju još jednom, jer ne mogu prestati izražavati svoju zahvalnost i obožavanje prema svome Bogu i prijatelju.

Pitanje Velikog Sukoba bilo je riješeno toga petka pred stanovnicima svemira. Božji karakter ljubavi bio je otkriven u još jednom novom svjetlu i svojim životom i smrću Isus je demonstrirano dao odgovor na svaku optužbu koju je sotona protiv Njega podnio. Nakon Isusove smrti, sotona više nema pristup vratima Neba i ne može više biti dio rasprave o pitanjima velikog sukoba. Od tog trenutka Sotona je pobijeđeni neprijatelj.

Od tada do danas, Sotona još vodio borbu ovdje na Zemlji. On je već poražen, ali sada kao ričući lav, želi otići sa ove Zemlje sa što većim plijenom. Razlog zašto smo još ovdje gdje jesmo je, jer pitanja Velikog Sukoba još moraju biti odgovorena nama, mi ga moramo razumjeti istim načelom. Kao što je Isus izvojevao pobjedu nad grijehom, kroz Njega možemo i mi. Bog nas poziva na borbu vjere, borbu potpunog predanja i poslušnosti sa ciljem da drugima pokažemo načelo Nebeskog kraljevstva ovdje na zemlji.

Veoma brzo, uskoro, pobjednička pjesma iz psalma 24 biti će pjevana još jednom kada Isus dođe drugi put i uzme nas sve k sebi, da i mi budemo tamo gdje je i On. Ali prije pjesme pobjede, dolazi borba sa sobom i Bogom koja je izvojevana povjerenjem i predanjem Njegovoj volji.

Neka nam Bog pomogne u toj borbi!

 

Daniel Presečan

PODIJELI