Papa: Svećenici i Bogu posvećene osobe nisu superjunaci nego osobe svjesne da im je oprošteno

217

Sveti se Otac jučer poslijepodne po mjesnom vremenu susreo s čileanskim svećenicima, redovnicima, redovnicama i sjemeništarcima u katedrali u Santiagu, stavljajući im pred oči lik sv. Petra kao model Crkve kojem Gospodin iskazuje milosrđe usprkos tomu što je bio ranjen grijehom, i koji potom ide kako bi služio ranjenom čovječanstvu. Razmatrajući preobrazbu sv. Petra Apostola, papa Franjo je potaknuo svećenike, redovnike i sjemeništarce da budu proročka Crkva koja se, oprana od svojih grijeha, ne boji izaći i služiti ranjenom čovječanstvu.

Papa je kao polazišnu točku svog razmatranja uzeo odlomak iz Ivanova evanđelja koji prepričava kako se Petar, koji je razočaran nakon uskrsnuća, vraća ribarenju, ali bez uspjeha. No na Gospodinov je poticaj bacio mrežu na desnu stranu lađe te je ulovio mnoštvo ribe. Sveti je Otac podsjetio svećenike i redovnike na osobnu i zajedničku dimenziju njihova poziva. Papa Franjo je tako razmišljao o Petru i zajednici koji su obeshrabreni, o Petru i zajednici kojima je Gospodin iskazao milosrđe, kao i o Petru i zajednici koji su preobraženi.

Govoreći o „satima zaprepaštenja i zbunjenosti“ u Petrovu životu nakon uskrsnuća, Papa je priznao da u vremenima kada kulturni i povijesni događaji uzrokuju oluju progona, nevolja, sumnji, nije lako pronaći put koji trebamo slijediti. No – upozorio je – najgora je kušnja od svih i dalje se zadržavati na vlastitoj nesreći.

Papa Franjo je potom istaknuo vjernost velike većine svećenika, redovnika i redovnica, no priznao je da također postoji korov zla, a posljedično i sablazni i otpadništva. Sveti je Otac posebno govorio o boli koja proizlazi iz slučajeva zlostavljanja maloljetnika u Crkvi u Čileu, koje je nanijelo zlo i patnju žrtvama kao i njihovim obiteljima, crkvenim zajednicama, a također svećenicima i osobama posvećenog života. Stoga ih je potaknuo da zamole Boga za milost jasnoće da stvarnost nazovu njezinim imenom, za snagu da zatraže oproštenje, kao i za sposobnost slušanja onoga što nam On govori.

Papa je osim toga potaknuo svećenike i redovnike da se, suočeni s promjenama koje se odvijaju u čileanskom društvu, odupru napasti zatvaranja, izoliranja i obrane svojih putova, zaboravljajući pritom da je Evanđelje put obraćenja, ne samo za „druge“ nego i za nas. Ističući da je Petar iskusio svoja ograničenja, svoju krhkost i grješnost, Sveti je Otac rekao da se kao učenici i Crkva moramo suočiti ne s našim uspjehom, nego s našom slabošću. Isus je htio spasiti Petra od usredotočenosti na samoga sebe i izolacije, od utučenosti i negativnosti.

Ono što podupire njegove apostole – nastavio je Papa – jest da su primili milosrđe. Svećenici i Bogu posvećene osobe nisu superjunaci niti su bolji od drugih, nego su to muškarci i žene koji su svjesni da im je oprošteno. I kao što Isus nije skrivao svoje rane, tako se ni od nas ne traži da ignoriramo ili skrivamo svoje rane – rekao je papa Franjo dodajući – Crkva s ranama može razumjeti rane današnjega svijeta i učiniti ih svojima, trpeći s ljudima, prateći ih i želeći ih iscijeliti. Ranjena Crkva se ne čini središtem stvari, ne vjeruje da je savršena, nego u središte stavlja onoga tko može iscijeliti te rane, a njegovo je ime Isus Krist.

Priznati da smo slabi oslobađa nas od upućivanja na sebe same kao i od mišljenja da smo nadmoćni – istaknuo je Sveti Otac. Naše rane, koje su uskrsle u Isusu, nadahnjuju solidarnost; tu su da nam pomognu srušiti zidove koji nas zatvaraju u elitizam, te nas potiču na gradnju mostova i da susretnemo sve one koji čeznu za tom milosrdnom ljubavlju koju jedino Krist može dati.

Petar koji je bio obeshrabren, a potom preobražen, slika je proročke Crkve koja se, oprana od svoga grijeha, ne boji ići i služiti ranjenom čovječanstvu – kazao je Papa te nastavio – To je poziv na prijelaz iz Crkve nesretnih i obeshrabrenih u Crkvu koja služi onima u našoj sredini koji su nesretni i obeshrabreni, u Crkvu koja je sposobna služiti svom Gospodinu u onima koji su gladni, zatočeni, žedni, bez doma, goli i bolesni.

Sveti je Otac rekao da nije problem hraniti siromašne, odjenuti gole i posjećivati bolesne, nego prepoznati da siromašni, goli, bolesni, zatočeni i beskućnici imaju dostojanstvo sjesti za naš stol, osjećati se među nama kao kod kuće, osjećati se dijelom obitelji. To je znak da je kraljevstvo nebesko među nama – kazao je na kraju papa Franjo – To je znak Crkve ranjene grijehom, kojoj je Gospodin iskazao milosrđe i koju je svojim pozivom učinio proročkom.

Izvor: Vatikanski radio

PODIJELI