Zagreb, 27.07.2019.

Poznam jednog mlađeg čovjeka koji je završio teologiju pri KBF. Bio je čista duša i pun htjenja i odlučnosti raditi kao predavač u školi ili nešto u okviru katoličke crkve kao institucije. Ali oni su imali drugačija mjerila pri zapošljavanju takvih, morao je imati debele veze ili ulizivački manevar da bi ga namjestili. Bio je muževan i ponosan i nije pristajao na taj način. Smatrao je da je to perverzni katolcizam, kao što i jeste. Išao je godinama tražiti mogućnost dobiti takav posao. Da opstane radio je mnoge „niže“ poslove: konobar, tvornica, praonica rublja, prodavač itd. U međuvremenu se oženio i dobio dvoje djece. Supruga je imala normalno zaposlenje, a on što nađe. Nakon dužeg vremena opet se odlučio ići pitati na Duhovni stol jednu odgovornu osobu. Ta osoba mu je rekla da ima neki redosljed pri zapošljavanju. On je rekao da već godinama dolazi i nikad na red. Zatim mu je ta važna osoba rekla:

  • Pa znate gospodine, nakon toliko godina vi ste već izišli iz toga!

Pobjesnio je i rekao je:

  • Zapitajte sebe da li ste vi osobno izišli iz kršćanstva, ako ste u njemu ikada i bili?

Ta osoba mu pritajeno gnjevno reče:

  • Moramo slijediti nauk svete katoličke crkve i njene smjernice.
  • Svaka čast katoličkoj crkvi i smjernicama, a tebe i sve takve, uključujući i neke časne, nabijem.

Naglo se okrenu izići i krajičkom oka vidje siluetu tog crkvenog „velikodostojnika“ sa klonulim rukama na stolu s iskrivljenim i preneraženim licem koje je odavalo licemjerno i farizejsko, a ipak pogođeno stanje. Skoro je izletio iz prostora Duhovnog stola i prošavši katedralu uputi se ka trgu. Osjećao se oslobođenim i pobjedonosno. Znao je da nikada više kod nas neće dobiti taj posao. Prekriži se i reče:

„Bože, pomozi mi u daljnjem životu!“ Znao je da je Bog s njim i u njemu i radostan skoro zapjeva.

Sreo sam mnoge mladiće i djevojke koji ne mogu naći zaposlenje sa završenom teologijom. Usprkos odredbama i smjernicama II vatikanskog sabora okoštale i zastarjele crkvene  hijerarhijske strukture priječe laicima da se uključe u apostolat crkve, osobito na našim prostorima. Isusovo „žetva je velika, a poslenika je malo“ priskrbili su samo sebi i ne daju drugima. Time će im biti veća odgovornost pred licem Božjim. Ali crkva budućnosti bit će laička crkva, kao u početnim vremenima. Svaki radnik zaslužuje svoju plaću.

Suosjećam sa tim mladim ljudima. Osjećaju se prevareno, iznevjereno i mnogi beskorisno. Šteta! Zato savjetujem mladima i njihovim roditeljima da ne upisuju studirati teologiju, jer im je neizvjesno da će dobiti posao i time im je neizvjesna egzistencija. Crkva moći zlouporabljuje njihov idealistički i mladenački zanos, a ustvari prvo im je popuniti klupe da bi njihovi dobro umreženi intelektualci elitisti žedni karijera imali kome predavati i brati plaću. Nije ih briga što će s tim mladima biti. Slična je stvarnost i na ostalim fakultetima i visokim školama u Hrvatskoj.

 

Srdačan pozdrav!

 

Krešo Čepo – Zagreb

(rođ. 1950, Tihaljina, Hercegovina )

PODIJELI