Nemoj suditi

139
FOTO: commons.wikimedia.org

 

Isus me uči da nisam zvijer i da se ne smijem vladati zvjerski. Oprostiti neprijatelju, to još nekako, ali ljubiti to je skoro nemoguće. Ali samo dotle, dokle ja to ne počnem činiti. Ako počnem činiti, imat ću iskustvo da se to može. Kad povjerujem evanđelju onda će se njegove riječi početi ostvarivati. Isusova riječ me poziva na povjerenje i ako ja to prihvatim, tada se počinje događati. Jer osvetom, proklinjanjem, mržnjom ne mogu stvoriti bolji svijet i mir u srcu. Isus me upućuje, kako to mogu postići. Praštanjem i ljubavlju prema neprijatelju. Kroz praštanje i ljubav, ulazi Mir. Jer samo Mir može uništiti, sve moje neprijatelje.

Opraštanje ne znači ne vidjeti zlo i nepravdu nego ne ponoviti ih, ne vraćati šamarom nego ljubavlju. Ni u jednom čovjeku ne smijem gledati samo zlo. I u najgorem mora biti dobra. Isus nije rekao da budem glup, da ne donosim sudove i ocjene o ljudima i njihovim djelima. Ne traži da zatvorim oči pred zlom i grijehom, ali je rekao da ne osuđujem naglo i neosnovano, da ne mjerim mjerom svoje sebičnosti i osvete. Nego da moram znati odijeliti čovjeka od njegova grijeha. Osuditi i mrziti zločin, a ljubiti zločinca. Kako je to rijetko i teško?!

Vinko Bagarić, Sedma nedjelja kroz godinu, Tomislavgrad 2010.

PODIJELI