Tolerancija

17

Propovijed povodom 19. nedjelje po Trojstvu

Ljudsko biće esencijalno posjeduje mnoge potrebe, od temeljnih bioloških do onih duhovnih, koje definiraju njegovo božansko porijeklo. Slobodne procjene govore da velika većina čovječanstva je otvorena prema nekom obliku duhovnosti, što pokazuje ljudsku težnju za spoznajom Boga u sebi, ma kako promatrali duhovno u svojim životima.

Obzirom na veličinu zemaljske kugle na kojoj obitavamo u našim materijalnim životima, te obzirom na veliku brojnost etniciteta, kultura, rasa koje krase ljudsku vrstu, a time i mnogih vidljivih razlika koje je obilježavaju, prirodno je da su se tijekom ljudske prošlosti razvila mnoga duhovna učenja i pravci, a iz njih često i organizirane religije. Mnogi od tih religijskih i duhovnih pravaca su tijekom prošlosti nestali ili su se izmijenili, a nastajanje novih je stalna pojava. Iz tog razloga, zaključujemo da svaki od tih duhovnih pravaca i religija na pojam Boga (ili politeistički gledano, na bogove) gleda na različit i samo njima svojstven način.

U kršćanstvu je Bog sastavljen od tri božanske osobe: Oca, Sina i Duha Svetog. Za kršćane, Bog je jedan i vječan, istinit i vjeran, svemoguć i dobar, Stvoritelj svega što postoji, neizrecivo blizak svim stvorenjima, ali i jako različit od njih, neizmjerno dobro i savršeno biće. Isus Krist, kao sin Božji koji je uzeo čovječji lik i koji se rodio od Djevice Marije, otkrio je tko je Bog i koji su Božji planovi za čovjeka: čovjek je pozvan na vječni život u neizrecivoj zajednici ljubavi s Bogom.

U islamu pak, Bog je samo jedan vječan gospodar. Ne postoje nikakve božanske osobe ni oličenja, što bi značilo da je on jedan i jedini, a vjera u njega kristalno čisti monoteizam. Arapski naziv za Boga je Alah, a sastavljen je od riječi al-ilah, što znači jedini Bog. Njegov je glavni poslanik Muhammed, kojega se ne prikazuje putem slika ni kipova, jer se navedeno poistovjećuje sa štovanjem idola, što je u islamu zabranjeno.

U sklopu budizma, Buda je odbijao odgovarati na pitanja o Bogu, jer je tvrdio da se ne prave mrtve koncepcije, nego da se razvija duhovna snaga, koja dođe do odgovora na sva pitanja. Obzirom da su u Budino vrijeme ljudi tražili Boga tražili daleko izvan sebe, posljedično nisu uspijevali razviti živ odnos. Zbog toga je Buda savjetovao da promijene smjer potrage, da krenu u svoju nutrinu i ne misle više o dalekom Bogu.

Judaizam propovijeda vjeru u jednog, bestjelesnog i samo duhovnog Boga, oca svih ljudi. Bog predstavlja sveukupnost moralnih savršenstava i od ljudi zahtijeva ljubav i pravednost.

U hinduizmu je štovanje božanstava raznoliko. Većina njih obožava Šivu ili Višnu, ali neki i štuju božice, kao Boga.

Zoroastrizam vjeruje da je Ahura Mazda ili Ormazd (gospodar mudrosti ili mudri gospodar) vrhovni Bog koji je stvorio vidljivi i nevidljivi svijet. On nema ni početak ni kraj, već je vječan. Sve zlo na Svijetu je stvorio Ahriman ili Angra Mainyu (zao duh ili Zloduh) koji je svojim priklanjanjem zlu stvorio smrt. On je također oduvijek postojao kao i Ahura Mazda, ali će biti poražen na Sudnji dan. Suprotstavljeni zlu su Amesha Spentas ili „Sveti besmrtnici”, koji su u početku bili lične osobine Ahura Mazde.

Kako na ovakve, veće ili manje razlike na pojam Boga gledamo u okviru naše Crkve? Iako temeljem crkvene doktrine je definiran pojam Boga, koji je logički sukladan kršćanskim temeljima, bitno je istaknuti da mi, kao slobodni katolici, nikome i nikada ne namećemo našu duhovnost, našu vjeru, koja je temeljena isključivo na osobnoj duhovnosti i osobnom odnosu s Bogom (što je u skladu sa slobodom interpretacije vjere i misli, temeljem poslanja naše Crkve). Slobodni katolik, kao i svaka osoba koja ozbiljno slijedi i gradi osobnu duhovnost, nikome ne nameće svoja uvjerenja i stavove, u svrhu „preobraćenja na pravi put“, jer kao što mi imamo pravo na vlastitu duhovnost i vjeru, tako i druge osobe imaju pravo na svoju, te nitko od nas nije u poziciji da prosuđujemo što je za nekoga „pravi“, a što „krivi“ put. Jer, u konačnici, od svega je ipak najbitniji naš osobni odnos s Bogom, s Bogom koji je dio svih nas, ma kako ga percipirali, shvaćali, zvali. U konačnici, različita shvaćanja prirode Boga su samo nastojanja ljudskog bića da u okviru ograničene materijalne percepcije u kojoj obitava, ga sebi što vjernije približi.

Stoga, nemojmo biti samo tolerantni prema osobama drugačijih vjerskih i duhovnih uvjerenja, nego ih u potpunosti prihvatimo, kao naše suputnike na putu upoznavanja i razvoja odnosa prema Bogu u sebi.

Amen

PODIJELI