Propovijed svećenika Fredericka Shadea iz Melbournea povodom Cvjetnice
Današnja poslanica i evanđelje pokazali su nam u ovo preduskrsno vrijeme što trebaju bit naši prioriteti. Bez shvaćanja i prihvaćanja tih prioriteta poruka Uskrsa ne bi bila toliko značajna. Poniznost u zajednici sa samilošću i ljubavi su temelji za pravi duhovni život.
Velika uskrsna drama započinje proslavom Cvjetnice što označava ulazak našeg Gospodina u Jeruzalem. Idućeg dana, Gospodin je očistio hram od mešetara i trgovaca, podučavao ljude u hramu i izvan hrama te posramio saduceje, pisare i farizeje svojom hrabrošću i mudrošću. U Getsemantskom vrtu nalazimo ga u molitvi cijelu noć s nekim njegovim učenicima. Kad se molio Bogu Ocu, neke od njegovih riječi jako podsjećaju na riječi koje je koristila naša Gospa kad ju je posjetio arkanđeo Gabrijel: “Ipak ne kako ja hoću, nego neka bude volja Tvoja”, i ponovo kaže: “Bit će po tvojoj volji”.
Misterije Isusa i Marije treba zajedno proučavati kao njihove vlastite živote, a poduke koje nam daju su čvrsto povezane.
On nije mogao izbjeći ispijanje gorke čaše sudbine, morao je iskusiti njenu gorčinu. To je bila njegova sudbina i njegovo Božansko Ja je to znalo. Trebao je iskusiti izrugivanje, izdaju i smiješne optužbe koje su mu upućivali Samhedrin i rimski upravitelj Pilat.
Svi aspekti njegovog vlastitog bića, tijela, duše i duha i njegova dualna ljudska i Božanska priroda bili su podvrgnuti najvećim kušnjama odvažnosti, strpljivosti i ljubavi. Stoga, vidimo da je to doista ljudska priča s kojom se možemo poistovjetiti pogotovo danas kad oko sebe vidimo mnogo jadnih ljudi.
Možemo također cijeniti i poduku da ostanemo vjerni svojem Ja i onom u što vjerujemo, kao što je naš Gospodin ostao vjeran sve do svoje smrti. Zapisi koji u evanđeljima govore o njegovoj smrti su kratki ali dirljivi tako da u njima izazivaju duboke i snažne osjećaje i emocije, no isto tako izazivaju i poštovanje prema samoodricanju i žrtvovanju.
Uskrsna priča nam daje mnoge poduke. Na mnogo načina je prikazana ova velika i potresna priča o Gospodnjim mukama, ali na žalost danas se prikazuje samo ljudska strana ove drame, a sve druge dimenzije ovog misterija su zapostavljene. Naša Crkva nastoji ukazati i na te druge strane ove drame, kako psihološke, tako i duhovne.
Uskrs bi mogli shvatiti kao novu etapu na našem putovanju učenika našeg Gospodina. Putovanje na Golgotu je također i naše putovanje. U tom smislu rođenje Krista, krštenje i preobraženje predstavljaju izvjesne etape kroz koje također moramo proći. To su putokazi na putu svetosti kao što je prorok Izaija govorio o tim velikim misterijama unutarnjeg života. Oni su važni za nas da nam predoče život našeg Gospoda, kao primjer koji bismo trebali slijediti, kao vodič na našem unutarnjem putovanju koje nas vodi prema Bogu.
Prošli tjedan čuli smo u liturgiji da je Gospodin Put, Istina i Život. Vjerujem da te riječi postaju stvarnije za nas kad uđemo u uskrsna događanja i slijedimo našeg Gospoda uzduž Via Dolorese. Slijedili smo Gospodina do stola posljednje večere na Veliki četvrtak, slijedili smo ga na Golgotu na Veliki petak i slijedili smo ga do groba. Sva ova događanja, izgovorene riječi, ljudi koji su bili tamo i ostalo imaju nas nečemu važnom podučiti, ne samo o ljubavi našeg Gospoda, nego kako i mi sami možemo doći u doticaj s tom ljubavi i mirom koji nadilazi sve naše razumijevanje.
Mislim da je sveti Atanasije rekao da je Bog postao čovjekom kako bi čovjek mogao postati Bog. Rekao bih da je čovječanstvo zaboravilo svoju baštinu, svoju pravu prirodu, zaboravilo je Božanstvo koje boravi u nama i zaboravilo je svoju sudbinu kao Božje dijete. Moglo bi se reći da je Bog postao čovjekom u osobi Isusa iz Nazareta da bi pokazao cijelom čovječanstvu što smo imali cijelo vrijeme – naše vlastito Božanstvo unutar sebe koje nas je uvijek činilo svojim kraljevstvom, da smo samo pogledali, razumijeli i slijedili pravi put. U tom smislu pojava našeg Gospoda među nama kao Isusa iz Nazareta uči nas o našoj vlastitoj prirodi, o našim vlastitim potencijalima kao i o ljubavi Božjoj.
To je ono što mislim kad kažem da je uskrsna priča u stvari cjelovito utjelovljenje koje nas podučava o nama samima. Imamo i mistična iskustva ljudi poput svetog Pavla koji daje snažno svjedočanstvo u ovim misterijama, o našoj vlastitoj prirodi i kako se možemo preobraziti, jer je, kako je on rekao, “Krist u nama nada slave” i “duh Božji boravi o nama”.
To nisu iskazi vjerovanja nego iskustvene objave. Stoga kažem da nas priča o Isusu podučava nešto o nama samima, o našem Stvoritelju i o ljubavi Božjoj. To je priča koja se tiče našeg života i našeg napretka. Misteriji uskrsnuća i uzašašća su također dio toga. Oni pokazuju trijumf duha unutar svakog od nas nad stvarima ovoga svijeta i da je u svakom čovjeku prisutan besmrtni životni princip. Taj trijumf, ta pobjeda duha nad ograničenjima materije, vremena i prostora dio su našeg slavlja uskrsnuća na Uskrsni dan, jer na taj dan i mi uskrsavamo s našim Gospodinom.
Kao slobodni katolici imamo zadatak podučavati druge svojim primjerom i svojim spoznajama, podučiti da uskrsna drama ima nam nešto važno reći o nama samima i o Bogu. Isto tako možemo reći da nas naše proživljavanje u uskrsnoj priči može dovesti do dubljeg razumijevanja i ulaska u Kristovu svijest tako da postanemo svjedoci kroz sva stoljeća sve do svetog Pavla.
Čovječanstvo traži puniji i bogatiji život, život koji ima smisla. Naš Gospod poručio nam je da nam on može pružiti dostojan život ali samo ako budemo išli Njegovim putem. Uskrsna priča pokazuje snagu i slabost ljudske prirode. Iznad svega ona ukazuje na činjenicu da je naša veza s Bogom u traženju. Mi smo zaboravili kako je komunicirati, kako tražiti pomoć, kako moliti za vodstvo. Živi Krist je tu, kad se dvoje okupi u Njegovo ime.
Živući Krist je također tu unutar ljudskog srca, u svakome od nas. Neka nas naše zajedničko slavljenje Uskrsa uzdigne do Božanske prisutnosti u nama i neka nas preobrazi. Neka nas ovaj Uskrs privede živoj prisutnosti Onoga koji je Put, Istina i Život.
