Moja lađa

230

 

Kako Isus nije slučajno ušao u Šimunovu lađu, tako nije slučajno ušao ni u moju životnu lađu. Moli i mene kao Petra da se otisnem od obale i zaplovim tamo gdje je more duboko. Trebao bih češće krenuti u te dubine a izaći iz plićaka, izaći iz površnosti. U dubinama se događaju susreti, osjeća se prisutnost. Čudan i čudesan ribolov u po bijela dana. Valjda se i Petar u sebi smijao: ”Neobična li učitelja iz Nazareta, što on zna o ribarenju!” Ta, nije riba slijepa pa po danju bježi u dubine.

Pa se i ja tako upitam: ” Što si se zalijepio za mene Isuse, pa imaš toliko drugih, boljih od mene”? Ali ne! Petar je bio gotovo ošamućen ulovom, skroz izvan sebe. Pao je na koljena i zamucao: ”Udalji se od mene Gospodine, jer sam grješnik!” Traži od Isusa da ode: ”Mi ne možemo skupa!” Međutim, Isus ostaje. Tako se često i meni dogodi, prestrašim se kad dopustim Isusu da dublje uđe u moj život. Tada osjećam da se neke stvari, moraju mijenjati. A to nije lako. Radije da se on udalji od mene. Govorim u sebi: ”Ja ću te Isuse potražiti, kada mi bude trebalo i odgovaralo”. No, Isuse ipak nisam takav. Molim te doziraj u svoj prodor u moj život. Ne daj da to tebi činim. Daj da se svojom slabom rukom, uvijek držim za tvoju jaku ruku Bože. Jer sam slab čovjek, treba mi Bog!

Vinko Bagarić, Peta nedjelja kroz godinu Tomislavgrad; 2010.

 

PODIJELI