Male zgode iz života velikih glazbenika (16) – Joseph Haydn (2)

563
FRANZ JOSEPH HAYDN (1732.-1809.) (2.)

TEŠKOĆE U KUĆI EsterházyjEVIH
Haydnu nije bilo lako u kući kneza Esterházyja. U ugovoru je stajalo da svaku zadanu kompoziciju, odmah mora i dovršiti. Nikomu je nije smio pokazati, niti prepisati. Drugima, bez posebna dopuštenja, nije smio skladati. Svaki dan u određeno vrijeme morao je čekati u predsoblju i u službenoj odjeći, preuzeti naputak za glazbeni zadatak. Tom zgodom na glavi je morao imati vlasulju, te prema propisima «biti čist, napudran i u bijelim čarapama». Jesti je smio za služinskim stolom, a ako knezu štogod ne bi odgovaralo, dobivao je stroge ukore. Jednom mu je predbačeno, da premalo komponira za instrument violu da gamba. Odgovor na taj prigovor bio je svezak od 175 kompozicija, isključivo za taj instrument.

Nakon jedne vrlo naporne zime, za vrijeme koje je mnogo gostiju dolazilo na imanje Esterházy, Haydn zamoli kneza da odobri njemu i članovima orkestra dopust i odmor. Knez mu nije htio udovoljiti molbi. Odmah se dosjetio duhovitoj glazbenoj šali, kojom pridobiva kneza da odobri željeni dopust. Naime napisao je simfoniju, u čijoj partituri zadnjega stavku navodi, da po odsviranom dijelu svirači jedan za drugim, stave instrumente u kutije, ugase svijeće na stolicama i iziđu iz dvorane. Kad su tako učinili flautist, oboisti i drugi, na koncertnom su podiju ostala još samo dva guslača, koji su dosadnim ponavljanjem uvijek jednog te istog stavka trebali prikazati iznemoglost. Knez je tu duhovito zamišljenu i odlično izvedenu šalu shvatio i odobrio orkestru dulji dopust. Ova simfonija od tada nosi naziv Simfonija rastanka.

HAYDNOV NESRETNI BRAK

Prvo stalno mjesto Haydn dobiva 1759., kao glazbeni direktor privatne kapele, češkog grofa Morzina. Među svojim učenicama imao je i dvije kćerke brijača Kelera, pa se zaljubi u mlađu. Nakon što ona odlazi u samostan, Keler ga uvjeri da se oženi njegovom starijom kćerkom. Uskoro izgubi službu, pošto je grof iz materijalnih razloga raspustio orkestar.

Haydn nije imao sretan brak. Govoreći o svojoj ženi jednom reče: – Bio njen muž krpa ili umjetnik, njoj je to sasvim svejedno. – Njegova žena imala je tešku narav, zbog čega ju je dobroćudni Haydn, često nazivao «paklenom životinjom». Nekom drugom prilikom je govorio: – Moja me žena nije mogla darovati djecom i od toga vremena postao sam manje ravnodušan, prema draži odaja drugih žena. – Naime «zapalila» ga je devetnaestogodišnja pjevačica Luigia Polzelli. Međutim njihova je ljubav vremenom blijedila, čemu je doprinosila i Luigina stalna potreba za novcem.

Kažu da je Haydn, obožavao žene. Svaku dražesnu ženu, na koju bi naišao, proglašavao bi «najljepšom među svima». Tako je jednom «najljepša» bila gospođa Billinton, koju je slikar Reynolds htio naslikati kao sv. Ceciliju u trenutku, dok sluša rajsku glazbu. – Kako vam se sviđa ova slika, gospođe Billington? – upita ga slikar kad je dovršio djelo. – Prelijepa i vrlo joj je nalik, – odgovori Haydn – ali ste napravili grješku: naslikali ste je kako sluša anđele, a trebali ste naslikati anđele, kako slušaju ljepoticu. –

VEZA S BEČOM I PRIJATELJSTVO S MOZARTOM

Haydn se veže uz Beč gostovanjima kneževske kapele i izvođenjem djela, koja je za taj grad skladao. Bio je vezan s kućom Artaria, glavnim izvođačem njegovih djela do 1790. godine. Početkom osamdesetih godina, njegova se djela izvode širom Europe, pa dobiva narudžbe s raznih strana. Za Pariz sklada niz simfonija nazvanih Pariške simfonije, za londonskog izdavača niz klavirskih trija, za Španjolsku 1785. instrumentalnu Muku Die Sieben Worte Jesu am Kreuze (Sedam Isusovih riječi s Križa).

Uz Beč ga je vezalo i prijateljstvo s Wolfgangom Amadeusom Mozartom (1756.-1791.), prema kojemu je iako dvadeset i četiri godine stariji, imao veliko poštovanje. Jedan s drugim su se pobratimili i uzajamno utjecali u glazbenom stvaralaštvu. Nekom prigodom branio je neuobičajen odlomak u Mozartovoj skladbi: – Umjetnost je sloboda i ne mogu je ograničavati nikakve zanatske stege. Ako je Mozart napisao, on je bez sumnje imao sasvim dobrih razloga za to. – A kad su kritički promatrali neku Haydnovu skladbu Mozart je branio prijatelja: – Kažete da čudno zvuči? Bili vi napisali nešto slično? Vjerojatno, ne! A znate li zašto? Zato što to ni vama ni meni, ne bi palo na pamet!

Nekom prigodom Mozart o Haydnu reče: – Nitko ne zna sve: razvedriti i potresti, raznježiti i duboko ganuti, a sve jednako dobro kao Haydn. – Mozart je jednu zbirku kvarteta posvetio starijemu prijatelju Haydnu s potpisom: – To mi je bila dužnost, jer sam tek od Haydna naučio, kako se kvarteti moraju pisati. –

S posjeda Esterházyjevih, Haydn često odlazi u Beč. Bio je neumoran, kad je trebalo hvaliti Mozarta. Nekom prigodom uvjeravao je Mozartova oca Leopolda: – Kažem vam da je vaš sin najveći skladatelj, kojega poznajem po imenu i djelima. On ima nepogrješiv ukus i najveće glazbeno znanje. Kad bi ljudi s tako dubokim razumijevanjem znali slušati njegova djela, kao ja, narodi bi se i natjecali, tko će ga ljepše primiti i bogatije nagraditi. – Svojim izjavama često je dodavao: – Volim ga, jako ga volim.

fra Mate Tadić, OFM

PODIJELI