Pitanje:
Kako se kršćani trebaju ponašati prema ateistima?
Odgovor:
Poštovani!
Vaše pitanje je značajno, i o odgovoru na to pitanje ovisi naše duhovno zdravlje.
Često puta kada razmatramo i govorimo o ateizmu, tada uvijek smatramo da su to ljudi koji ne vjeruju u postojanje Boga. Neki se nazivaju agnostici, što žele reći, „Mi ne možemo dokazati da Boga nema, niti da ga ima, i jednostavno se s njime ne želimo baviti.“ Koliko god mi nije prihvatljiv takav stav, ipak te ljude smatram iskrenima i to cijenim. S ljudima koji tvrde da ne mogu vjerovati u Boga znadete kako će te se s njima ophoditi.
Možda ponekad osuđujemo ljude koji ne vide sve oko sebe kao dio Božje milosti, ali pitamo li se ponekad nismo li i mi odgovorni što smo im na neki način pogrešno prezentirali Boga. Možda to nismo učinili pričajući im, ali naši stavovi to jasno pokazuju. Uzet ću primjer. Kada opisujemo Boga možemo ga opisati kao nekog gnjevnog starca koji netremice gleda hoćemo li gdje pogriješiti da nas opali po prstima, a ako u griješenju budemo uporni, tada nam je pripremio pakao u kojem ćemo se vječno mučiti jer smo griješili sedamdeset, osamdeset ili koliko već godina zavisno od toga koliko smo živjeli. To je totalno pogrešna slika o Bogu. A upravo takvu sliku su mnogi ateisti preuzeli od nas kršćana. Naš je cilj da strahom natjeramo ljude na neku moralnost, što je potpuno pogrešno. Kada netko upozna takvog Boga, on ga kao takvog odbija. Nije ni čudo što postaje ateista. Upravo zbog takve predstave koju su kršćani predstavljali Boga, nastala je teorija o evoluciji koju čak i mnogi vjerski krugovi prihvaćaju kao moguću ne vjerujući u potpunosti onome što kaže Biblija, a to onda nazivaju znanošću.
Bog kada se predstavljao on za sebe kaže: Jahve prođe ispred njega te se javi: “Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup. Izlazak 34,6.7. Tek u drugom dijelu govori da će čekati ako treba i četiri generacije ne kažnjavajući ih zbog grijeha, i ostaviti im mogućnost pokajanja.
Stoga kada smo u odnosu s ateistima, jedini način ispravnog postupanja je da im predstavimo pravu sliku o Bogu koji je ljubav, koji je milostiv, koji se brine o nama, ali ne samo pričom, već pokažimo to svojim životom. Pokažimo svojim životom kakav je Bog tako što ćemo ljubiti ljude, jer ih i Krist ljubi. On je dao svoj život i za ateiste.
Kada je u pitanju ateizam, tada tu postoji veći problem. Mnogi misle da samim time što su formalni pripadnici neke vjerske zajednice da su automatski i vjernici. Imam jednog prijatelja iz Crne Gore koji je doktor teologije, i pričao mi je nešto o svom ocu. Rekao je: „Moj je otac pravoslavni ateista.“ Ta rečenica mi je puno govorila. Sreo sam se s puno ljudi koji su se identificirali sa nekom vjerskom zajednicom, ali s Bogom nemaju ništa zajedničko. Manje je važno, pripadaju li oni Pravoslavnoj, Katoličkoj ili nekoj protestantskoj zajednici. Daleko je važnije, pripadaju li oni Bogu. Iako tvrde da vjeruju u Boga, njihov život svjedoči sasvim suprotno. Oni se upravo ponašaju sukladno opisu koji je sv. Pavao napisao u poslanici Timoteju. A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni! 2. Tim. 3,1-5. Ono što je značajno u ovom tekstu, sv. Pavao upozorava mladog Timoteja da baš takvi postoje u crkvi, a ne vani među poganima.
Danas ima puno onih koji će ako treba ginuti za neke vjerske običaje. Oni ih striktno provode a da nisu ni svjesni što uopće predstavljaju ili što uopće znače. Takva vrsta ateizma je daleko opasnija. Pored nevjerovanja u Boga, tu postoji i licemjerstvo.
Stoga kada god pokušavamo osuditi ateiste, čuvajmo se da ne osudimo sami sebe. Ništa ne znači ako se deklariramo kao vjernici neke crkve, a naš život pokazuje da smo totalni nevjernici i da Bogu ne vjerujemo.
Neka vas dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
