Pred granitnom stijenom naše slobodne volje stoji Isus – prosjak ljubavi. On Bogočovjek nam sam dade našu slobodnu volju. Strepi nad njom i nad nama radi neizmjerne ljubavi. Ispruženih i sklopljenih ruku nas moli da dozvolimo da nas prožme njegova ljubav. On stvoritelj nas samih, svih bića svijeta, cijele prirode i svih svemira ponizno nas moli. Doživljava od mnogih odbijanje, ravnodušnost, izrugivanje, prijezir, nijekanje opstojnosti Boga, čak i otvorenu i organiziranu borbu protiv njega popraćenu mržnjom, priznavanjem sotone kojeg slave kao stvoritelja i graditelja svemira. Oni su oholi, opijeni moću i značajem, bez ljubavi i empatije, pohlepni, spremni na pljačku i ubijanje, pokretači ratova, lažljivci i splektari, licemjeri beskrajnih dubina, grješnici odani svojim opačinama, vrlo opasni u svojim namjerama. Žele vladati svijetom i svim ljudima misleći da su oni bogovi. Isus i njih blagoslivlja i sa dugom strpljivošću čeka njihovo obraćenje. Ponizno moli Oca za njihovu poniznost po kojoj bi dobili svjetlo vjere i nade i konačno spasenje duša.
Na drugoj strani je Kraljevstvo Božje na zemlji. Čine ga milijarde ljudi koji vjeruju i priznaju Boga. To su duše svih naroda, rasa, religija; prožeti vjerom i ljubavlju. Odlikuju ih opredjeljenje za služenjem Bogu i čovjeku, ne manipuliraju i čine dobro, bore se protiv grijeha u skladu sa svetim tradicijama svojih naroda. Izravno ili neizravno nose pečat raspetog Isusa koji nas sve otkupi smrću i uskrsnućem. Nepresušna je rijeka Božje ljubavi koja prožima i zahvaća, koja je sila Duha Svetoga, silna bujica kojoj nitko odoljeti ne može niti joj može nauditi. To silno strujanje objedinjuje vječno stvaranje, održava snagu koja sve spaja; našu egzistenciju, zemlju i nebo na kojem stoluje Presveto trojstvo i u toj slavi kliču arkanđeli, anđeli i spašene duše nas ljudi. Kraljevstvo Božje je jedinstvo neba i nas na zemlji koji smo na putu.
Naše egzistencije su pogođene silom destrukcije po istočnom grijehu. Trpimo i patimo radi mnogih negativnosti i u nama je konstantna borba dobra i zla. Ali važna je načelna opredijeljenost za Boga i njegove zapovijedi. To otvara put prožetosti Božjom ljubavlju koja daje snagu za život, nadu, zdravlje, snagu duha, prosvjetljenje uma. Osjećamo i znamo da je Isus s nama i u nama. Njegov lik je urezan u našu svijest i nema svjesne sekunde da ga duhovno ne vidimo. To je stanje konstantne molitve. Često osjećamo da nam srce krvari živeći ovaj život pun nepravdi, nerazumijevanja i nasilja koje nas okružuje. To je križ kojeg moramo nositi. Mislim da je takvo stanje svakog čovjeka zahvaćenog ljubavlju Božjom. Ta muka i krvarenje je naša čežnja za konačnom smrću i uskrsnućem i sjedinjenjem s apsolutnim. Da bih mogao vedrije živjeti odlučio sam složiti kockice. Čuo sam česti izraz: „Salto mortale“, smrtni skok. A mi smo stvoreni za život, ne za smrt. Zato sam odlučio napraviti salto vivale, skok života. Ispriječila se granitna stijena moje slobodne volje. Vidio sam ispred nje raširene Isusove ruke. Slobodnom voljom predao sam svoju slobodnu volju u njegove ruke, u njegovu volju; neopozivo i odlučno. Njegova volja je iznad moje. Bilo je to predanje. Poslije toga bio sam kao oslobođen od okova; veseo i spontan. Nošenje križa je postalo prirodnije i poletnije. Moje obveze su me inspirirale i činile me sretnim. Nada i vjera u Božje milosrđe su bile beskrajne kao i samo Božje milosrđe. Slobodna volja je najveći dar od Boga. Time nas on smješta sebi s desna gdje je i Isus. Time nam je dao dostojanstvo i veličinu slobodnog bića; sudionika i sustvaraoca. Frapantna je njegova malenost kada stoji i prosi našu ljubav. Možemo ga prihvatiti ili odbiti; popljuvati, zgnječiti i odbaciti. Tako malen je zato što ljubi. Zna za tragediju pakla, vječnog odvojenja, prokletstva i želi nas spasiti. Zato je rekao da ljubimo i molimo za one koji nas mrze i progone. Na križu je molio Oca; „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!“.
Dionici smo Božjeg kraljevstva na zemlji. Naše duše kliču zahvalu radi izabranosti. U kolopletu svega što se međusobno prožima prožeti smo i mi. Dao nam je spoznaju naše malenosti; područje u kojem caruje mir i sloboda. To je taj naš mali svijet po kojem ćemo biti suđeni. Svaki, ama baš svaki čovjek ima samo jedan mali svijet. Nema velikana niti moćnika pred Božjim licem. Svako je dužan izvršavati svoje obveze na mjestu i statusu u kojem se nalazi. Naglašavanje posebne veličine pojedinaca, koji su redovito nametljivi, je karakteristika ovoga svijeta koja je produkt zloga; mrzitelja čovjeka. Na naš mali svijet imamo pravo. Svjedoci smo bjesomučne kampanje uništenja naših malih svjetova. Moćnici ovoga svijeta to čine; većina političara, bogataši svih fela, voditelji većine medija, različiti pokreti i udruge kojima je cilj uništiti autonomnost i nepovredivost naših malih svjetova, mrzitelji istine u sferi umjetnosti i kulture, mnoštvo samostalnih vikača i mrzitelja kojima smetaju Božje zapovijedi, implementacija kulture smrti i diktature relativizma, književnici, filozofi, znanstvenici i umjetnici koji u svojim djelima namjerno nikad ne spomenu Boga, kradljivci i lopovi svih vrsta, neradnici i lijenčine koji parazitski žive itd.
Sve je to artikulirano u politici mržnje, laži, nasilja i pljačke. To je kraljevstvo sotone. Ali s druge strane je Božje kraljevstvo – milijuni ljudi koje to ne čine. Nadam se da smo većina! U svijetu sotoninog kraljevstva dominira moć, manipulacija, profit, gaženje ljudskog dostojanstva, mržnja, nevjera, hedonizam, pohlepa, laž, licemjerstvo, oholost, ratovi, nemir, grižnja savjest itd. U svijetu Božjeg kraljevstva dominira sve suprotno: služenje, solidarnost, ljubav prema bližnjemu, odgovoran rad, poštenje, spremnost na žrtvu, prihvaćanje Boga i njegove prisutnosti u svakom pogledu itd. Isus nije nikoga odbacio. Strpljivo čeka obraćenje pojedinaca. Stalo mu je do spasenja svake duše. Obratimo mu se i činimo dobro!
Moj prijatelj. dr. Zdravko Tomac jedanput mi reče da strogo dijelim čiste i prljave duše, da smo svi čisti i prljavi. Ja sam mu rekao da je istina da smo svi slabi i grešni ali moramo jasno definirati zlo i dobro radi orjentacije. Rekao sam mu da je presudna načelna opredijeljenost za zlo ili dobro, za Boga ili sotonu. Prema toj opredjeljenosti čovjek stremi. Neograničeno je Božje milosrđe i samo on zna koga spašava, ali nam je objavio Božju riječ i radosnu vijest –Evanđelje u kojoj sve stoji napisano i koja je garant našeg spasenja ako po njoj živimo. Dr. Tomac je šutio. Gledao sam ga i vidio da je na putu spasenja – čovjek toliko hvaljen i toliko napadan i osporavan kod nas u Hrvatskoj.
U kontekstu gore rečenog vidim milijune mučenika i mučenica, patnika i patnica na područjima Europe, Azije, Sjeverne i Južne Amerike, Afrike, Australije i Oceanije, Novog Zelanda. Oni su izravno i neizravno pogođeni svim nedaćama gore navedenima. Obespravljeni, prognani i ubijani, mučeni, pogaženog dostojanstva žene i muškarca, bez sredstava za život, na egzistencijalnom dnu, bolesni i osamljeni. Stradava i milijune djece bez djetinjstva, umiru od gladi. Njihov plač i nemoć ne pogađa srca protagonista koji to rade. Budi se samilost i želja da im se pomogne. Varaju se protagonisti zla kada misle da im nitko ništa ne može napraviti. Postoji Božja, a i društvena pravda u smislu koje mi imamo pravo i dužnost samoobrane kao odgovora na nasilja i nepravdu.
Pogled se spušta na Jugoistočnu Europu ili Balkan – na Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Kosovo, Albaniju, Rumunjsku, Moldaviju, Bugarsku, Grčku, Kretu, Cipar i Tursku. To je iznimno poprište svih zala i velikog rata devedesetih. Povijesna i politička pozadina nam je poznata. Mučenici i mučenice, patnici i patnice tih zemalja su živući i brojni. Nitko mi neće zabraniti da s njima suosjećam i koliko mogu da im pomognem.
Pogled mi zastane na Hrvatskoj – Hrvatskom korpusu. Mi smo opako podijeljen narod. Uzroci i posljedice su brojni i manje – više svima znani. Trebamo imati na umu da su ljevica i desnica u demokraciji legitimne. Oligarske snage i političke „elite“ namjerno huškaju svoje birače i simpatizere da se mrze, da su isključivi i da su jedni protiv drugih. To je njihova snaga u borbi za vlast – divide et impera. Nije ih toliko briga za narod, državu, pravdu i moral. Vodstva religijskih sustava su oportuna i ona se također bore za prevlast nad ljudima, a trebali bi otvoreno i proročki govoriti. Takav njihov utjecaj je znakovit i prisutan na cijelom Balkanu i izdajnički je s obzirom na Isusa koji prosi ljubav svakog pojedinca i nalaže ljubav prema svakom čovjeku bez obzira na naciju i vjeru.
Iz političkog iskustva i razgovora s ljudima, članovima i glasačima tih stranaka vidio sam da je ogroman broj desnice u srcu socijal-demokrat na riječima i na djelu (socijalna pravda). Ogroman broj ljevice su domoljubi na svoj način. I sam sam domoljub – socijal-demokrat kao pravaš, a mislim da ispravno shvaćam ideju i smisao pravaštva (Ante Starčević).
Zato ne vidim zapreku za dijalog na dobrobit Hrvatskog naroda i države pa čak mogućnost velike koalicije. Suvremena politika je po naravi pozitivni pragmatizam. Želio bih dijalog na cijelom Balkanu i u cijelom svijetu. U pravom smislu dijalog uključuje poniznost, dobrohotnost, podjednaki interes, dogovor, plan djelovanja, uzajamno opraštanje učinjenih zala, ljubav i solidarnost, isključenje egoizma, suradnju na svim poljima, vrednovanje mira, poštivanje slobode nacionalnih i vjerskih osjećaja, poštivanje slobode i demokratskih načela itd.
I sami Bog je Bog dijaloga naspram slobodne volje koju nam je dao. A Isus kao čovjek je bio čovjek dijaloga. Sa dijalogom se postiže pravi mir koji nam je svima neophodan.
O ljubavi tvojoj Gospodine, pjevat ću dovijeka!
(Krešo Čepo, rođ. 1950. Tihaljina, Hercegovina)
