Isus govori o Čistilištu

KAD JEDNA DUŠA DOĐE U ČISTILIŠTE ONA TAMO SAMO LJUBI, RAZMIŠLJA, KAJE SE U SVJETLU LJUBAVI KOJA JE ZA NJU UPALILA ONE PLAMENOVE, KOJE SU VEĆ BOG, ALI JOJ SAKRIVAJU BOGA ZA NJEZINU KAZNU

(Marija Valtorta: Bilježnice 1943, str. 459. – 463.)

Govori Isus:

»Želim ti protumačiti što je i u čemu se sastoji Čistilište. A tumačim ti to Ja, na način koji će razdražiti tolike koji se smatraju čuvarima spoznaje o prekogrobnim stvarima, a to nisu.

Duše uronjene u one plamenove trpe jedino iz ljubavi.

Kako nisu zaslužile posjedovati Svjetlost, a niti su dostojne odmah tamo ući, u Kraljevstvo Svjetlosti, one, u času kad se pojavljuju pred Bogom, bivaju zaodjenute Svjetlošću. To je kratko, anticipirano blaženstvo, jer ih čini sigurnima da su spašene i daje im spoznati u čemu će biti njihova vječnost i biva im jasno što su učinili svojoj duši, kad su je lišili godina blaženog posjedovanja Boga. Uronjene zatim u mjesto čišćenja, bivaju opkoljene plamenovima ispaštanja.

Što se tiče ovoga, oni koji govore o Čistilištu, govore pravo. Ali u čemu nemaju pravo ijest, kad hoće primijeniti razna imena tim plamenovima.

Ti plamenovi žar. su Ljubavi. Oni pročišćuju paleći duše ljubavlju. Oni daju Ljubav jer, kada duša dostigne u njima onu ljubav koju nije dostigla na zemlji, bude odatle oslobođena i sjedinjuje se s Ljubavlju na Nebu.

Izgleda ti ova nauka drugačijom od poznate, zar ne? Ali razmisli. Što Bog, Jedan i Trojstven, želi dušama koje je On stvorio? Dobro.

Tko želi Dobro jednom stvorenju, kakve osjećaje gaji prema tom stvorenju? Osjećaje ljubavi.

Koja je zapovijed prva i druga, dvije najvažnije, za koje sam Ja rekao da su najveće od svih i da je u njima ključ da se postigne život vječni? To je zapovijed ljubavi: ‘Ljubi Boga svim svojim snagama, ljubi bližnjega kao sebe samoga.

Što sam vam bezbroj puta rekao kroz svoja usta i kroz usta proroka i svetih? Da je LJUBAV najveća od svih odrješenja. Ljubav poništuje grijehe i slabosti čovječje, jer tko ljubi živi u Bogu, a živeći u Bogu malo griješi, a ako sagriješi odmah se kaje, a onomu koji se kaje Svevišnji oprašta,

U čemu su pomanjkale duše? U Ljubavi. Da su mnogo ljubile, bile bi počinile samo malo i to lakih grijeha, povezanih uz vašu slabost i nesavršenost. Ali ne bi nikada dosegle svjesnu tvrdokornost u grijehu, pa ni u lakom. Bile bi se trudile da ne ožaloste svoju Ljubav, a Ljubav, videći njihovu dobru volju, bila bi ih odriješila i od počinjenih malih grijeha.

Kako se, i na zemlji, zadovoljuje za grijeh? Ispaštajući ga i, čim se može, sredstvom kojim ga se počinilo. Tko je drugoga oštetio, vraćajući što je silom oduzeo, Tko je klevetao, povlačeći klevetu, i tako dalje.

I sada, ako to traži siromašna ljudska pravda, zar to neće tražiti sveta Pravda Božja? A koje će sredstvo upotrijebiti Bog da postigne zadovoljštinu? Sebe samoga, to jest Ljubav, i tražeći ljubav.

Ovaj Bog kojega ste uvrijedili, i koji vas očinski ljubi, i koji se želi sjediniti sa svojim stvorenjima, vodi vas i da postignete ovo sjedinjenje kroz Sebe samoga.

Sve se temelji, vrti i gradi na Ljubavi, Marijo. Samo to ne vrijedi za istinske ‘mrtvace’: za osuđenike. Za te ‘mrtvace’ umrla je i Ljubav. Ali za tri kraljevstva ono teže: Zemlju; ono u kojem je dokinut teret materije ali ne duše koja je otežana grijehom: Čistilište; i napokon ono u kojem njegovi stanovnici dijele s Ocem svoju duhovnu narav koja ih oslobađa od svakog tereta pokretač je Ljubav. Ljubeći na zemlji radite za Nebo. Ljubeći u Čistilištu osvajate Nebo, koje za života niste znali zaslužiti. Ljubeći u Raju uživate Nebo.

Kad jedna duša dođe u Čistilište ona tamo samo ljubi, razmišlja, kaje se u svjetlu Ljubavi koja je za nju upalila one plamenove, koje su već Bog, ali joj sakrivaju Boga za njezinu kaznu,

Eto muke. Duša se sjeća vizije Boga u času posebnog suda. Sobom nosi to sjećanje, a kako je i samo trenutno vidjeti Boga radost koja nadmašuje svaku stvorenu stvar, duša žudi da ponovno uživa onu radost. To sjećanje na Boga i ona zraka svjetla što ju je obasjala kad se pojavila pred Bogom, čini da duša vidi’ u njihovoj pravoj biti pomanjkanja učinjena protiv njezinog Dobra, i to ‘vidjeti’, zajedno a mišlju da je po tim pomanjkanjima hotimično prepriječila posjedovanje Neba # sjedinjenje s Bogom kroz godine i vjekove, sačinjava njezinu čistilišnu muku.

Ljubav je to, i sigurnost da su uvrijedile Ljubav, muka duša koje se čiste. Što je više jedna duša za života pomanjkala i što je više kao zaslijepljena duhovnim mrenama, to joj je teže spoznati i dostići savršeno kajanje iz ljubavi, što je prvi koeficijent njezinog čišćenja i ulaska u Kraljevstvo Božje. Ljubav je otežana u svom življenju i postala troma, i to biva sve više, što ju je neka duša više pritisla grijehom. I što se više i više snagom Ljubavi čisti, ubrzava se njezino uskrsnuće na ljubav i, dosljedno, njezino osvajanje Ljubavi, koje se dovršuje u času u kojem, završivši ispaštanje i dostigavši savršenstvo ljubavi, biva pripuštena u Grad Božji.

Treba mnogo moliti da bi ove duše, koje trpe da dostignu Radost, brže postigle savršenu ljubav koja ih odrješuje i sjedinjuje sa Mnom. Vaše molitve, vaše zadušnice jesu tolika povećanja ognja ljubavi. Uvećavaju žar. Ali oh! blažene muke! uvećavaju i sposobnost ljubiti. Ubrzavaju proces čišćenja. Uzdižu, u uvijek sve više stupnjeve, duše uronjene u tom ognju. Dovode ih do praga Svjetla. Otvaraju, napokon, vrata Svjetlu, i uvode dušu u Nebo.

Za svaku od ovih operacija izazvanih vašom ljubavlju, za one koji su pred vama ušli u drugi život, odgovara jedan istovremeni porast ljubavi u vama. To je Ljubav Boga koji vam zahvaljuje što ste providjeli njegovoj trpećoj djeci, t ljubav trpećih duša koje vam zahvaljuju što ste se trsili da ih uvedete u radost Božju.

Nikad vas vaši dragi nisu tako ljubili na zemlji kako vas ljube poslije smrti, jer njihova je ljubav sada već prožeta Svjetlošću Božjom i u toj Svjetlosti oni shvaćaju kako vi njih ljubite i kako su oni vas trebali ljubiti.

Ne mogu vam više reći riječi koje traže oproštenje i koje iskazuju ljubav. Ali ih govore Meni za vas, i Ja vam ih prenosim, ove riječi vaših Pokojnika, koji vas sada znaju gledati i ljubiti kako treba. Nosim vam ih zajedno s njihovom ljubeznom molbom i s njihovim blagoslovom. S blagoslovom koji već vrijedi i iz Čistilišta, jer je već prožet užganom ljubavlju, koja ih pali i pročišćuje. A savršeno vrijednim, zatim, od časa u kojem će vam, oslobođeni, doći u susret na pragu Života ili će se sjediniti s vama u istome, ako ih vi već budete pretekli u Kraljevstvu Ljubavi.

Pouzdaj se u Mene, Marijo. Ja radim za tebe i za tvoje drage. Uzdigni svoj duh. Dolazim te razveseliti. Pouzdaj se u Me. «

ČISTILIŠTE IZ PRESPEKTIVE BOŽJIH ZAPOVJEDI

Govori Isus:

»Vraćam se na predmet o dušama u Čistilištu.

Ako si ti shvatila potpuni smisao mojih riječi, ne smeta. Ove su stranice za sve, jer svi imaju u Čistilištu dragih bića, i skoro su svi, sa životom koji provode, određeni da se zadrže u tom boravištu. I za jedne i za druge nastavljam, dakle, s ovom temom.

Rekao sam da duše koje se čiste trpe jedino iz lju. bavi i ispaštaju pomoću ljubavi. Evo razloga zašto na taj način ispaštaju.

Kad biste vi, koji tako malo razmišljate, pozorno promotrili moj Zakon u njegovim savjetima i u njegovim zapovijedima, vidjeli biste da je on sav utemeljen na ijubavi. Na ljubavi prema Bogu, na ljubavi prema bližnjemu.

PRVA ZAPOVIJED

U prvoj zapovijedi Ja, Bog, namećem se vašoj ljubavi koja mi duguje poštovanje, na najsvečaniji način, koji je dostojan moje Naravi u odnosu na vašu ništavost: ‘Ja sam Gospodin Bog tvoj.

Odviše mnogo puta zaboravljate da sam Ja Bog, o ljudi, koji sebe smatrate bogovima, a.. ako u sebi nemate duh oživljen od milosti, niste drugo do prah i gnjilež, životinje koje životinjskom stanju pridružujete i lukavost uma opsjednutog od Zvijeri, što čini da počinjate djela zvjerska, i još gore nego zvjerska: đavolska.

Recite si to i ujutro i uvečer, recite to i u podne E u ponoć, recite to kad jedete, kad pijete, kad idete na počinak i kad se budite, kad radite, kad se odmarate, recite to kad ljubite, recite to kad sklapate prijateljstva, recite to kad zapovijedate i kad slušate, recite to uvijek: ‘Ja nisam Bog. Hrana, piće, san nisu Bog. Posao, odmor, zanimanja, djela prirođene sposobnosti nisu Bog. Žena, ili gore: žene, nisu Bog. Prijateljstva nisu Bog. Poglavari i šefovi nisu Bog. Jedan je jedini Bog: to je Gospodin moj koji mi je dao ovaj život da bih s njim zaslužio Život koji ne umire, koji mi je dao haljine, hranu, boravišta, koji mi je dao posao da zarađujem za život, darovitost da svjedočim da sam kralj zemlje, koji mi je dao sposobnost ljubiti i stvorenja ‘na sveti način’ ljubiti, a ne s požudom, koji mi je dao vlast, auktoritet da mi bude sredstvom posvećenja a ne osuđenja. Ja mogu postati sličan Njemu, jer je On to rekao: ‘Vi ste bogovi’, ali jedino ako živim njegov Život, to jest njegov Zakon; ali jedino ako živim njegov Život, to jest njegovu Ljubav. Jedan je samo Bog: ON. Ja sam njegovo dijete i podložnik, baštinik njegovog kraljevstva. Ali ako odstupim i izdam, ako si stvorim jedno svoje kraljevstvo u kojem po ljudsku hoću biti kralj i bog, onda gubim Kraljevstvo istinsko i moja sudbina djeteta Božjeg pada i degradira se na sudbinu djeteta Sotone, jer se ne može u isto vrijeme služiti sebičnosti i ljubavi, i tko služi prvome služi neprijatelju Božjem i gubi Ljubav, to jest gubi Boga.

Uklonite iz svoje pameti i iz svojeg srca sve lažne bogove koje ste u njih postavili, počevši od boga blata što ste vi, kad ne živite u Meni. Sjetite se što mi dugujete za sve što sam vam dao i više bih vam bio dao da niste vezali ruke svojem Bogu s vašim načinom

življenja što sam vam dao za život svakog dana i za život vječni. Za ovaj, Bog vam je dao svoga Sina, da bi bio žrtvovan kao janje bez ljage i da bi oprao svojom Krvlju vaše dugove i da ne bi dopustio tako da, kao u vremenima mojsijevskim, padnu bezakonja otaca na sinove do četvrtog pokoljenja grešnika, a to su ‘oni koji me mrze”, jer grijeh je uvreda Bogu i tko vrijeđa mrzi.

Ne podižite drugih oltara lažnim bogovima. Imajte, i ne toliko na oltarima kamenim, nego na živom oltaru svojeg srca, jednog i jedinog Gospodina Boga svojega. Njemu služite i iskazujte istinski kult ljubavi, ljubavi, ljubavi, o djeco, koja ne znate ljubiti, koja izgovarate, izgovarate, izgovarate riječi molitve, riječi samo, ali ne činite od ljubavi svoju molitvu, jedinu koja je Bogu mila.

Sjetite se da jedan istinski kucaj ljubavi, koji uzlazi poput oblaka tamjana, od plamena vašeg srca zaljubljenog u Me, ima za Mene vrijednost beskonačno puta veću od tisuća i tisuća molitava i obreda koje izvršujete s mlakim i hladnim srcem. Privucite moje Milosrđe svojom ljubavlju. O da znate kako je djelatno i veliko moje Milosrđe prema onome koji Me ljubi! To je val koji prolazi i pere sve što je u vama zamrljano. Daje vam sjajnu štolu da uđete u nebeski sveti Grad, u kojem poput sunca sjaji Ljubav Jaganjca koji se je dao žrtvovati za vas.

DRUGA ZAPOVIJED

Ne upotrebljavajte Imena svetog iz običaja ili da date snagu svojoj srdžbi, da ispoljite svoju nestrpljivost, da ukrijepite svoja proklinjanja. I nadasve ne primjenjujte izraz ‘bog’ ljudskom stvorenju koje ljubite po gladi tijela ili po kultu pameti. Jednome jedinom treba izricati to Ime. Meni. I Mene se tako ima

nazivati s ljubavlju, s vjerom, s nadom. Tada će to Ime biti vaša snaga i vaša obrana, Štovanje ovog Imena će vas opravdavati, jer tko radi stavljajući za pečat svojim djelima Ime moje, ne može počinjati zlih čina. Govorim o onome koji djeluje s istinom, a ne o lažljivcima koji nastoje pokriti same sebe i svoja djela sjajem moga triput svetog Imena. I koga nastoje prevariti? Ja ne podliježem prijevari, a i sami ljudi, izuzev ako nisu bolesni pameću, uspoređujući djela lažljivaca s njihovim govorenjem, shvaćaju da su lažni bogovi i zbog toga osjećaju prezir i odvratnost.

TREĆA ZAPOVIJED

Vi koji ne znate ljubiti drugo do same sebe i svoj novac, i kojima se čini izgubljenom svaka ura koja nije bila posvećena zadovoljavanju tijela ili punjenju kese, znajte, u svom uživanju poput životinja i radu poput lakomaca, malo se zaustaviti da biste tako mogli misliti na Boga, na njegovu dobrotu, na njegovu strpljivost, na njegovu ljubav. Trebali biste, opetujem to, imati Me uvijek pred očima ma što radili; ali jer ne znate raditi čuvajući duh uprt u Boga, prestanite, jedanput na tjedan, raditi, da biste mislili jedino na Boga.

Ova je međutim zapovijed, ma koliko vam može izgledati ropskim zakonom, dokaz kako vas Bog ljubi. Zna vaš dobri Otac da ste lomljivi strojevi koji se troše neprestanom upotrebom pa je providio vašem tijelu, da i njemu, jer je i ono njegovo djelo, davši vam naređenje da ga odmorite, jedan dan na sedam, da biste mu dali pravednu okrepu. Bog ne želi vaše bolesti. Da ste ostali njegovom djecom, baš njegovom, od Adama pa dalje, ne biste bili znali za bolesti. One su, zajedno s boli i smrću, plod vaših neposluha prema Bogu; i kao Sljive su nastale i rađaju se iz korijena prve neposlušnosti: Adamove, i bacaju izdanke jedne iz drugih, tragični lanac, iz klice koja vam je ostala u srcu, od otrova proklete Zmije, koja vam je uštrcala ognjice bludnosti, pohlepe, proždrljivosti, lijenosti, grešnih nerazboritosti.

I grešna je nerazboritost htjeti forsirati svoj život neprestanim radom zbog zarade, kao što je isto i htjeti superuživati proždrljivošću i sjetilom, ne zadovoljavajući se hranom nužnom za život i drugaricom nužnom za nastavljanje vrste, nego preždirući se preko mjere poput blatnih životinja | iscrpljujući se i ponizujući se kao dapače, ne kao životinje, koje nisu slične, nego bolje od vas u bračnoj vezi, kojoj idu pokoravajući se zakonima reda nego ponizujući se gore ođ životinja: kao đavli koji se ne pokoravaju svetim zakonima ispravnog nagona, razuma i Boga.

Vi ste iskvarili svoj nagon i on vas sada već vodi da više volite pokvarene obroke, sačinjene od bludnosti u kojima oskvrnjujete svoje tijelo: djelo moje; dušu svoju; remek-djelo moje; i ubijate začetke života niječući im život, jer ih hotimično uništavate prije vremena ili preko vaših guba, koje su smrtni otrov nastajućim životima.

Koliko ima duša koje vaš sjetilni apetit saziva s Neba i kojima vi zatim zatvarate vrata života? Koliko, koje stižu jedva do kraja, i dolaze na svjetlo umiruće ili već mrtve, i kojima zaprječujete Nebo? Kolike, kojima namećete teret boli, koji one ne mogu uvijek nositi, s jednim bolesnim životom, obilježenim bolnim i sramotnim zaraznim bolestima? Kolike, koje se ne mogu oduprijeti toj sudbini mučen’ tva, koje one nisu htjele, nego koje ste im vi nametnuli poput ognjenog žiga na tijelu, jer ste ih rodili bez razmišljanja, jer, kad je netko pokvaren poput groba punog truleži, nije im više dopušteno rađati djecu da ih osudi na bol i na zazor sa strane društva? Koliko je onih, koji ne mogavši izdržati ovu sudbinu, počiniše samoubojstvo?

Ali što vi mislite? Da ću ih Ja osuditi radi ovoj njihovog zločina protiv Boga i samih sebe? Ne. Prije njih koji griješe protiv dvojice, vi ste ti koji griješiti protiv trojice: protiv Boga, protiv vas samih i protiv nevinih koje rađate da ih dovedete do očajanja. Misliti na to. Mislite dobro na to. Bog je pravedan, i ako važe grijeh, važe također i uzroke grijeha. I u ovom slučaju teret grijeha umanjuje osudu samoubojice, ali optere. ćuje osudu vas, pravih ubojica vaših stvorenja koji podlegoše očaju.

U taj dan odmora, koji je Bog postavio u tjednu, i po kojem vam je dao primjer svog odmora razmišljajte, On: beskonačni Agens, pokretačka sila, Rađajući, koji se sam od sebe neprestano rađa, On koji vam je pokazao potrebu odmora, za vas je to učinio, da vam bude Učitelj u životu. A vi, nevažne sile, ne želite o tome voditi računa kao da biste bili moćniji od Boga! U taj dan odmora za vaše tijelo koje se lomi pod pretjeranim trudom, znajte se baviti pravima i dužnostima duše. Pravima: za istinski Život. Duša umire ako ju se drži odvojenu od Boga. Nedjelju dajte svojoj duši kad to već ne znate činiti svakog dana i svakog sata da bi se u njoj ona nahranila Riječju Božjom, da se nasiti Bogom, da bi imala životnosti za vrijeme ostalih radnih dana. Tako je ugodan počinak u kući očinskoj sinu kojega je posao držao daleko kroz čitav tjedan! A zašto vi tu ugodnost ne priuštite svojoj duši? Zašto onečišćujete taj dan bančenjem i požudama, umjesto da od njega učinite jednu čistu svjetlost za blaženstvo svoje i sada i na drugom svijetu?

ČETVRTA ZAPOVIJED

I, nakon ljubavi prema onome koji vas je stvorio, ljubav prema onome koji vas je rodio i koji vam je brat. Ako je Bog Ljubav, kako možete reći da ste u Bogu ako ne nastojite sličiti Mu u ljubavi? A možete li reći da Mu sličite ako ljubite samo Njega, a ne i druge koje je On stvorio? Da, Boga treba ljubiti više od svih, ali ne može reći da ljubi Boga koji ne mari ljubiti one koje Bog ljubi.

Ljubite dakle na prvom mjestu one koji su, zato što su vas rodili, drugi stvoritelji vašega bića na zemlji. Vrhovni Stvoritelj je Gospodin Bog, koji oblikuje vaše duše i, kako je gospodar Života i Smrti, dopušta važ dolazak u život. Ali drugi stvoritelji su oni, koji od dva tijela i dvije krvi čine jedno novo tijelo, jedno novo dijete Božje, jednog novog budućeg stanovnika Nebesa, Jer stvoreni ste za Nebesa, jer radi Nebesa trebate živjeti na zemlji.

Oh! uzvišenog li dostojanstva oca i majke! Sveti episkopat, upotrebljavam smionu ali istinitu riječ, koji posvećuje jednog novog slugu Božjega krizmom supružničke ljubavi, pere ga plačem roditeljice, odijeva ga radom oca, čini ga nositeljem Svjetlosti ulijevanjem spoznaje Boga u male pameti i ljubavi Božje u nevina srca. Uistinu vam kažem da su malo niži od Boga roditelji već samo po činjenici da stvaraju jednog novog Adama. Ali zatim, kad roditelji znaju učiniti od novog Adama jednog novog malog Krista, njihovo je dostojanstvo onda jedva jedan stupanj niže od Vječnoga.

Ljubite dakle oca i majku, ovo dvostruko očitovanje Boga, koji čini da ljubav supružnička postaje jedno “jedinstvo”, ljubite ih s ljubavlju koja je niža jedino od ljubavi koju trebate imati prema Gospodinu Bogu svojemu. Ljubite ih, jer su njihovo dostojanstvo i njihova djela najsličnija djelima Božjim za vas: roditelji su vaši zemaljski stvoritelji, i sva ih u vama treba poštivati kao takve.

I ljubite svoju djecu, roditelji. Sjetite se da svakoj dužnosti odgovara jedno pravo i da, ako su djeoa dužna gledati u vama dostojanstvo najveće iza Boga i ljubiti vas ljubavlju najvećom nakon one totalne kojom treba ljubiti Boga, da vi imate dužnost biti savršeni, da ne biste umanjili pojam i ljubav djece prema vama.

Sjetite se da je mnogo roditi jedno tijelo, ali u isto vrijeme i ništa. I životinje rađaju tijelo i mnogo puta brinu se za nj bolje od vas. Ali vi rađate građanina Nebesa. O ovome treba brinuti. Ne trnite svjetlo u dušama djece, ne dopustite da se biser duše vaše djece navikne na blato, da ga ta navika ne gurne da se uduši u blatu. Dajte ljubav, svetu ljubav svojoj djeci, a ne lude brige oko fizičke ljepote, kulture ljudske. Ne. Što trebate njegovati jest ljepota njihove duše, odgoj njihovog duha.

Život roditelja je žrtva, kao što je i život svećenika i učitelja koji su svjesni svoga poslanja. Sve tri kategorije jesu ‘oblikovatelji’ onoga što ne umire: duha, ili psihe, ako vam ze više sviđa. A uzevši da duh stoji u tijelu u proporciji od 1000 naspram 1, promotrite do kojeg bi savršenstva trebali doći roditelji, učitelji i svećenici da bi stvarno bili ono što trebaju biti. Kažem ‘savršenstvo’. Nije dosta ‘oblikovanje-formacija’, Trebaju oblikovati druge, ali da bi ih formirali a ne deformirali trebaju se modelirat prema jednom savršenom modelu, uzoru. I kako si mogu to uobražavati ako su oni sami nesavršeni? I kako mogu sami od sebe postati savršeni ako se ne modeliraju prema Savršenome, to jest Bogu? A što je to što bi moglo učiniti čovjeka sposobnim da se oblikuje po Bogu? Ljubav. Uvijek ljubav. Vi ste sirovo i neoblikovano željezo. Ljubav je peć koja vas pročišćuje, i tali i čini vas žitkim da bi tekla kroz nadnaravne žile u oblik Božji. Tada ćete biti ‘oblikovatelji’ drugih: kad budete sami oblikovani po savršenstvu Božjem.

Mnogo puta djeca predstavljaju duhovni promašaj roditelja. Vidi se kroz djecu koliko su vrijedili roditelji. Jer, ako je istina da se koji put od svetih roditelja rađaju iskvarena djeca, to je izuzetak. Općenito uzevši je ovako: ako samo i jedan od roditelja nije svet, dijete nasljeduje onog koji je manje dobar, budući je lakše kopirati zlo nego dobro. A također je istina da se koji put i od iskvarenih roditelja rodi sveto dijete. Ali i ovdje je teško da oba roditelja budu iskvareni. Po zakonu kompenzacije (nadoknade) bolji od te dvojice je dobar za dvoje i s molitvama, suzama i riječima, izvršava posao obojice oblikujući dijete za Nebo.

U svakom slučaju, o djeco, ma kakvi bili vaši roditelji, Ja vam kažem: ‘Ne sudite, samo ljubite, samo opraštajte, samo slušajte, izuzev u onim stvarima koje se protive mome Zakonu. Vama zasluga poslušnosti, ljubavi i opraštanja, opraštanja s vaše strane, djeco, što ubrzava oproštenje Božje roditeljima, a toliko ga više ubrzava što je oproštenje potpunije; roditeljima odgovornost i pravedni sud, bilo što se tiče vas, bilo radi onoga što se tiče Boga, Boga, jedinog Suca«.

PETA ZAPOVIJED

Suvišno je tumačiti đa ubiti znači sagriješiti protiv ljubavi. Ljubavi prema Bogu, kojemu oduzimate pravo života i smrti nad njegovim stvorenjima kao i pravo Suca. Samo Bog je Sudac i sveti Sudac i _ ako je On dopustio čovjeku da stvori skupštine pravde da vam postavi uzdu bilo u zločinu bilo u kažnjavanju, jao vama ako, kao što griješite prema Pravednosti Božjoj, uzmanjkate prema pravdi čovječjoj, dižući se kao suci prema jednom vama sličnom, koji je pogriješio ili mislite da je prema vama pogriješio

Mislite, o jadna djeco, da uvreda, bol, isprevrnu pamet i srce, i da srdžba i sama bol prekrivaju velom vaš intelektualni pogled, velom koji vas priječi da vidite pravu istinu i ljubav koju vam Bog stavlja pred oči da biste znali ravnati vašim i pravednim gnjevom, i da po njemu, s odviše nemilosrdnom osudom, ne počinite nepravdu. Budite sveti pa i kad vas uvreda žeže. Naročito tada sjetite se Boga.

I vi također, suci zemlje, budite sveti. Imate među rukama najživlje užase čovječanstva. Ispitujte ih s okom i pameću prožetim Bogom. Sagledajte onaj pravi ‘zašto’ stanovitih ‘bijeda’. Mislite da ako su i prave ‘bijede’ čovječanstva koje se degradira, da su i mnogi uzroci koji ih prouzrokuju. U ruci koja ubija tražite silu koja ju pokreće da ubija i sjetite se da ste i vi ljudi. Pitajte se da li biste vi: izdani, napušteni, podbadani, bili bolji od onoga ili one koji su pred vama u iščekivanju presude. Vršeći strogi ispit nad samima sobom, mislite da li vas zbilja nijedna žena ne može optužiti da ste bili pravi ubojice djeteta kojega je ona

satrla, jer ste joj vi, nakon ugodnog časa, uskratili vašu obavezu časti. I ako možete podnijeti takav ispit, budite strogi.

Ali ako, nakon što ste sagriješili protiv stvorenja rođenog od jedne vaše zasjede ili vaše bludnosti, želite još postići oproštenje od Onoga koji se ne dade prevariti i koji ne zaboravlja s godinama i godinama ispravnog života, nakon onog prekršaja za koji niste htjeli zadovoljiti, ili nakon onog zločina koji ste izazvali, budite barem djelatni u predviđanju zla, a naročito tamo gdje ženska lakoumnost i siromaštvo ambijenta predisponiraju za pad u porok i u čedomorstvo.

ŠESTA ZAPOVIJED

Sjetite se, o ljudi, da Ja, Čisti, nisam odbio otkupiti žene bez časti. I umjesto časti koje više nisu imale, učinio sam da im iz njihove duše, poput cvijeta iz jedne oskvrnjene zemlje, iznikne živi cvijet pokajanja koje otkupljuje. Udijelio sam svoju samilosnu ljubav siromašnim nesretnicama koje je jedna nazovi ‘ljubav’ bacila u blato. Moja ih je istinska ljubav spasila od bludnosti koju je takozvana ljubav ucijepila u njih. Da sam ih prokleo i izbjegavao, bio bih ih izgubio zauvijek. Ljubio sam ih # umjesto svijeta, koji, nakon što ih je iskoristio, sada ih obasiplje dvoličnom sprdnjom i lažnim prezirom. Umjesto grešnih milovanja, milovao sam ih čistoćom svoga pogleda; umjesto riječi grešnog bunila, imao sam za njih riječi ljubavi; umjesto novca, sramne cijene njihovog poljupca, dao sam im bogatstva svoje Istine.

Tako se čini, ljudi, da se izvuče iz blata onoga koji se u nj uvaljuje, i ne obuhvaća ga se za vrat da  propadnete udvoje, ili ne bacaju se stijene da bi se strmoglavio dublje. Ljubav je to, i uvijek je ljubav koja spasava.

Koliki je grijeh protiv ljubavi preljub, jasno je na prvi pogled. Ali ih je danas veliko mnoštvo koji su u tome bez ikakvih skrupula: ni ljudskih, ni moralnih. Tu ima u tom bujanju životinjstva toliko toga za reći — toliko da ne biste čak ni shvatili, jer još se time hvastate što ste izdajnici svog ognjišta ali iz samilosti prema mojoj maloj učenici, koja prenosi moje poruke, šutim. Ograničujem se na najnužnije.

Bog nije odbacio ženidbu, nego ju je učinio sakramentom. A ovdje ne govorim čak ni o sakramentu, nego o ženidbi kao supružništvu, koje je Bog Stvoritelj osnovao stvarajući muškarca i ženu, da bi se sjedinili tvoreći jedno tijelo, koje jednom združeno nijedna sila ljudska ne može više raskinuti, ne smije više raskinuti.

Ja, videći tvrdoću vešeg srca, uvijek sve veću tvrdoću, promijenio sam Mojsijevu zapovijed i zamijenio je sakramentom. Cilj moga čina je bio da dadem pomoć vašoj duši, duši supruga, protiv vaše životinjske tjelesnosti i uzdu protiv vaše nedopuštene lakoće da odbijete ono što ste prije sami odabrali, da prijeđete na nova nedopuštena suložništva, na štetu vaših duša i duša vaše djece.

Griješi toliko onaj koji se smućuje nad jednim zakonom koji je stvorio Bog da bi ovjekovječio čudo stvaranja i redovito to nisu oni najčišći nego najdvoličniji, jer čisti u braku vide samo svetost cilja, dok drugi misle samo na materijalnost čina kao i onaj koji #2 grešnom lakoumnošću misli du može nekažnjeno prijeći preko moje zabrane da se upušta u nove ljubavi, kada prva veza nije bila razriješena smrću.

Preljubnik je i proklet onaj, koji radi jednog tjelesnog kaprica ili duševne nepodnošljivosti, raskida jedno sjedinjenje koje je prije htio. A ako on ili ona kažu da je bračni drug za njega sad već uzrok tereta i odbojnosti, Ja kažem da je Bog dao čovjeku razbor i pamet da ih upotrebljava, i toliko više da ih upotrebljava u slučajevima od tako velike # teške važnosti kao što je stvaranje jedne nove obitelji; Ja kažem još da, ako je u početku i pogriješio radi lakoumnosti ili iz računice, treba sada da snosi posijedice, da ne bi stvorio većih nesreća koje bi pale naročito na boljeg bračnog druga i na nevine, koji bi bili nagnani da trpe više nego što bi mogli podnijeti, i koji bi bili prisiljeni suditi oca ili majku, koje sam Ja svojim zakonom zabranio suditi. Ja naposljetku kažem da bi milost sakramenta, kad biste bili pravi kršćani a ne bastardi kakvi jeste, trebala djelovati u vama, supružnici, da učini od vas jednu samu dušu koja se ljubi u jednom samom tijelu, a ne kao dvije životinje koje se mrze vezane jednim istim lancem.

Preljubnik je i proklet onaj koji a bestidnim pretvaranjem živi dva ili više suložničkih života, i vraća se onda bračnom drugu i k nevinoj djeci s ognjicom grijeha u krvi i a mirisom poroka na lažnim usnama.

Ništa ne može učiniti dopuštenim vaš preljub. Ništa. Ni napuštanje ni bolest bračnog druga, ni mnogo manje njegova više ili manje odvratna ćud. Najviše puta, pravi uzrok da vam postaje odvratnim vaš drug_ ili družica je baš to, što ste sami bludni. I htjeli biste ga (je) vidjeti takvim(-om) da opravdate pred samima sobom svoje sramne postupke koje vam savjest predbacuje.

Ja rekoh, š ne mijenjam svoje riječi, da je preljubnik ne samo koji počinja preljub, nego i onaj koji ga želi počiniti u svome srcu, jer s glađu osjetila gleda tuđu ženu ili muža.

Ja rekoh, i ne mijenjam svoje riječi, da je preljubnik onaj koji svojim načinom ponašanja stavlja svog bračnog druga u okolnosti da on sa svoje strane postane preljubnik. Dvaput preljubnik odgovarat će za svoju izgubljenu dušu i za onu koju je svojom indiskretntnošću, zanemarivanjem, grubošću i nevjernošću doveo dotle da se izgubi.

Svima takvima prijeti prokletstvo od Boga, i ne vjerujte da bi to bilo samo tako da se rekne.

Svijet se mrvi u ruševine, jer su se najprije uništile obitelji. Rijeka krvi koja vas potaplja prošla je kroz nasipe probušene od vaših pojedinačnih mana, koje su gurnule više ili manje velike upravitelje od glavara država do glavara manjih mjesta da budu lopovi i nasilnici da bi se domogli novca i probitka za svoje požude.

Gledajte povijest svijeta: puna je primjera. Bludnost je uvijek u trostrukoj kombinaciji koja izaziva važe ruševine. Čitave države su bile uništene, nacije odcijepljene od krila Crkve, svjetovni razdori stvoreni na sablazan i muku rasa, sve radi tjelesne bludne gladi njihovih upravitelja.

I logično je da bude tako. Požuda trne Svjetlost duha i ubija Milost. Bez Milosti i bez Svjetla vi se ne razlikujete od životinja # izvršujete zato djela životinjska.

Činite ih samo, ako vam se tako sviđa. Ali sjetite se, o iskvareni koji oskvrnjujete kuće i srca djece s vašim grijesima, da Ja vidim i pamtim i čekam vas. U pogledu vašeg Boga koji je ljubio malene i koji je za njih stvorio obitelj, vidjet ćete svjetlost koju ne biste željeli vidjeti, a koja će vas poput groma ošinuti.«

Barem toliko sam vam o preljubu htio reći, da vidite koliko se njime krši ijubav prema Bogu Stvoritelju, prema bračnom drugu, prema nevinoj djeci i prema čitavom društvu. Ne želim iscrpsti snage već iznemoglog stvorenja i uznemirivati njezin duh s tvrdoćama ljudskim, jer, kako je već blizu cilju, misli jedino na Nebo. O kad biste i vi na nj mislili!

SEDMA ZAPOVIJED

Općenito je poznato da koji krade griješi protiv ljubavi. Kad bi se sjetio one: ne čini drugome što ne bi želio da se tebi učini, i kad bi ljubio druge kao sebe samoga, na bi s nasiljem i prijevarom otimao što pripada njegovom bližnjemu. Ne bi stoga pomanjkao u ljubavi, kako međutim uzmanjkuje počinjajući krađe uzimajući robu, novac ili zaposjedajući tuđe vlasništvo. Kolike krađe počinjate kradući jedno mjesto prijatelju, jedan pronalazak drugui

Lopovi ste, triput lopovi, kad to činite. To ste više nego kad ukradete jedan novčanik ili biser, jer bez toga se još može živjeti, ali bez jednog zaposlenja se umire, a s ukradenim mjestom umire od gladi njegova obitelj.

OSMA ZAPOVIJED

Dao sam vam dar govora, riječ, kao znak uzdignuća iznad svih drugih živih bića na zemlji. Trebali biste Me dakle ijubiti radi riječi, tog mojeg dara. Ali mogu bite zbog riječi, kad ste od ovog dara s Neba učinili oružja da naškodite svome bližnjemu s krivom zakletvom? Ne, ne ljubite ni a kad tvrdite što je lažno, nego nas da

pače mrzite. Ne razmišljate da riječ ubija ne samo tijelo, nego i dobar glas čovjeka? Tko ubija mrzi, tko mrzi ne ljubi.

DEVETA I DESETA ZAPOVIJED .

Zavist nije ljubav: to je protuljubav. Tko preko načina želi tuđu stvar zavidan je i ne ljubi. Budite zadovoljni s onim što imate. Mislite da su pod prividom radosti često žalosti koje Bog vidi i od kojih ste vi pošteđeni, vi koji ste naizvana manje sretni od onih kojima zavidite. A, ako je zatim žuđeni predmet tuđa žena ili tuđi muž, Onda znajte da grijehu zavisti pridružujete i grijeh bludnosti i preljuba. Izvršujete stoga trostruku povredu Ljubavi Božje i bližnjega.

Kako vidite, ako griješite protiv deset zapovijedi griješite protiv ljubavi. A tako je i sa savjetima koje sam vam dao, a koji su cvijet stabla Ljubavi. I sada, ako griješeći protiv Zakona griješite protiv ljubavi, jasno je da je svaki grijeh pomanjkanje u ljubavi. I zato treba ispaštati pomoću ljubavi.

Ljubav koju mi niste znali dati na zemlji, trebat ćete mi je dati u Čistilištu. Evo zašto kažem da Čistilište nije drugo do trpljenje ljubavi.

Kroz čitav život tako ste malo ljubili Boga u njegovom Zakonu. Za leđa ste bacili misao na Njega, ži-‘ vjeli ste ljubeći svakoga a malo ljubeći Njega. Pravedno je stoga, pošto niste zaslužili Pakao a ni Raj, da sada njega (Čistilište) zaslužite užgavši se ljubavlju, goreći za ono što ste bili mlaki na zemlji. Pravedno je da u dišete kroz tisuće i tisuće sati u ispaštanju ljubavi ono što ste tisuće i tisuće puta propustili na zemlji: da uzdišete za Bogom, vrhovnim ciljem stvorenih umova. Za svaki put što ste okrenuli leđa ljubavi odgovaraju godine i vijekovi nostalgije ljubavi. Godine i vijekovi već prema težini vaših grijeha.

Sada već sigurni da ćete posjedovati Boga, spoznavši uzvišenu ljepotu Božju po onom trenutačnom susretu na prvom sudu, i čiji spomen ide s vama da vam učini življom čežnju ljubavi, vi uzdišete za njim, oplakujete što ste tako daleko od Njega, tugujete i kajete se što ste vi bili uzrok tolike udaljenosti, i sve više i više bivate podatljiviji tom ognju koji je upalila Ljubav radi vašeg najvišeg dobra.

‘ Kada zasluge Kristove stignu, od molitava živih

koji vas ljube, bačene poput žarkih esenca u svetu vatru Čistilišta, ražarenost ljubavi vas prožima sve jače i sve dublje i, kroz blistanje plamenova, sve jasnijim postaje u vama sjećanje na Boga kojeg ste vidjeli u onom času.

Kao i za zemaljskog života, što više raste ljubav, to prozirnijim postaje veo koji živućemu krije Božanstvo, isto tako i u drugom kraljevstvu, što više raste pročišćenje, pa zato i ljubav, toliko se bližim i vidljivijim čini lice Božje. Već se svjetluca i smiješi kroz plamsanje svetog ognja. To je poput Sunca koje ti je sve bliže, i njegova svjetlost i njegova toplina poništavaju sve više svjetlost i toplinu čistilišnog ognja, sve dok, prolazeći od zaslužene i blagoslovljene muke ognja do osvojenog i blaženog osvježenja posjedovanja, prolazite od plamena do Plamena, od svjetlosti do Svjetla… uziđete da budete svjetlo i plamen u Njemu, vječnom Suncu, poput iskre apsorbirane od lomače i poput svjetiljke bačene u požar.

Oh! Radosti nad radostima, kada se nađete uzdignuti u moju Slavu, prošavši iz tog kraljevstva iščekivanja u Kraljevstvo pobjede. Oh! savršene spoznaje Savršene Ljubavi!

Ova spoznaja, o Marijo, tajna je koju pamet može spoznati po volji Božjoj ali se ne može opisati s ljudskom riječi. Vjeruj da zaslužuje trpjeti čitav jedan život da je posjeduješ odmah od časa smrti. Vjeruj da nema veće ljubavi nego priskrbiti je s molitvama onima koje ste ljubili na zemlji i koji sada započinju čišćenje u ljubavi, kojoj su za života zatvorili vrata srca toliko i toliko puta.

Samo hrabro, blagoslovljena, kojoj su otkrite sakrivene istine. Idi dalje, radi i penji se. Za sebe samu i za one koje ljubiš s onu stranu života.

Dopusti da Ljubav istroši tvoj život. Blažena ti ako budeš znala ljubiti do upepeljenja onoga što je slabo i što je grešno. Duhu koji se je žrtvovao po žrtvovanju ljubavi dolaze u susret serafini i uče pjevati vječni ‘svet’ na podnožju moga prijestolja.«