Piše: Zlatko Marinac

Zlatko Marinac

U okolnostima pandemije koja sve više pritišće Hrvatsku i svijet, želio sam potaknuti čitatelje da čitanjem i razmatranjem odgovarajućih tekstova Svetoga pisma, što bolje razumiju uzroke i razloge pojave teških zaraznih bolesti u ljudskoj povijesti, te da u uočenome nastoje pronaći odgovore na pitanja koja otvaraju potrebe sadašnjeg trenutka.

 Pregledom i razmatranjem biblijskih izvještaja, moguće je uočiti da je guba bolest koja za suvremenog čovjeka zasigurno ima najteže fizičke, psihološke, ali i socijalne ppsljedice, koje se s obzirom na bitne odrednice mogu izjednačiti s okolnostima i posljedicama sadašnje pandemija.

Prvi put se guba spominje kad je Jahve, uskipjevši gnjevom kaznio Mojsijevu sestru Mirjam (Br 12, 10) jer mu je spočitavala ženidbu s drugom ženom, koja je bila strankinja, Kušanka (Br 12, 1). Zanimljivo je da je od gube oboljela samo Mirjam, a ne i brat Aron koji je također Mojsiju prigovarao zbog odabira žene strankinje. Mirjam je ogubavila, bila je kao snijegom posuta Medutim, Mojsije je zatražio milost od Boga, da ne kazni Mirjam jer je grijeh u lu- dosti počinila. Molba mu bi uslišana, a Mirjam je, za pokajanje, kao pokoru, morala provesti sedam dana izvan tabora (Br 12, 14). Milošću Božjom brzo je ozdravila, vratila se u zajednicu, te je narod mogao nastaviti put u obecaću zemlju. Guba se spominje više puta u Levitskom zakoniku (Lev 13, 14).

Oboljele osobe je pregledavao svećenik koji je bolest dijagnosticirao i dono sio odluke o izolaciji oboljeloga. Pojava bjelkaste pjege na koži, otekline ili osipa, odnosno pojava bjelkasto — crvenkastog osipa na ćelavu zatiljku i čelu ukazivala je na moguću gubu (Lev 13, 2. 43). Gubu su smatrali zaraznom bolesti: Ako je dlaka na zaraženom mjestu postala bijela i učini se da je ono dublje od kože njegova tijela, onda je to guba (Lev 13,3). Postojali su propisi prema kojima se postupalo u slučaju gube (Lev 13; 14; Pnz 24,8). Oboljeli je morao biti na osami (u karanteni, u leprozoriju) sedam dana, a onda ga je ponovno pregledao svećenik. Ako nije bilo simptoma gube ponovno je uslijedila sedmodnevna osama. Nakon tih četrnaest dana postavljala se dijagnoza gube ili, ako dlaka nije pobijelila a koža se nije udubila, dijagnoza lišaja. Odjeća oboljeloga od gube bacala se u vatru, a oboljeloga od lišaja se prala. Gubavci su morali nositi rasparanu odjeću, hodati gologlavi. Kosa im je bila raščupana, pokrivali su gornju usnu te povicima Nečist! Nečist! upozoravali druge na svoju nazočnost, živjeli su izvan tabora (Lev 13, 45-46; Br 5,2-4). Mogli su živjeti u skupinama da se međusobno pomažu (2 Kr 7,3; usp. Lk 17,21). Gubavac nije smio blagovati sveto jelo (Lev 22, 4). Oholost se kažnjavala gubom (2 Ljet 26, 19-20). Oboljeli kralj Uzija ostao je doživotno gubav. Zakon o očišćenju gubavaca pretpostavio je da gubavac ipak može biti izliječen. Obred očišćenja provodio je svećenik. Pritom je osoba morala obrijati sve dlake na tijelu (kosu, bradu, obrve i ostale dlake). Nakon toga se osoba okupala i smatrala čistom. Janjećom krvlju mazala se resica desnog uha, a uljem dlan lijeve ruke, palac desne ruke i desne noge (Lev 14, 1-32).

Na žrtvenik je svećenik prinosio žrtve prinosnice, naknadnice, okajnice, prikaznice i paljenice (muško i žensko janje, brašno, ulje).

Guba se mogla prenijeti i na potomstvo zauvijek (2 Kr 5, 27). I zidovi kuća mogli su oboljeti od gube. Zahvaćeni zidovi imali su zelenkaste ili crvenkaste udubine (Lev 14, 37-57). Takvi su se zidovi morali ostrugati, a zahvaćeno kamenje i žbuka izvaditi odnosno ostrugati i baciti na nečisto mjesto izvan grada. Svećenik je sve vrijeme pratio hoće li guba isčeznuti ili će se proširiti na cijelu kuću. U tom se slučaju kuća morala srušiti i sva građa baciti na predviđeno nečisto mjesto.

Isus Krist je tijekom svojega javnog djelovanja susretao gubavce, za čije je ozdravljenje bila dovoljna vjera u snagu njegove otkupiteljska ljubavi (Mr 8, 2 — 4 ; Mk 1, 40 — 42; Lk 5, 12 — 15; Lk 17, 12 — 15).

Iz svega navedenog proizlazi da kršćani lijek u naigled bezizlaznim situacijama trebaju tražiti u svome pouzdanju i vjeri u Božansku svemoć, jer Bog u kojeg vjerujemo jest Bog koji daje zdravlje.

Zato te pozivam narode Božji, vrati se k svome Bogu u kojemu je snaga, moć i sila, pobjeda i spas, utvrđuj se u obećanju kojega ti je dao:

Kao zora tad će svjetlost tvoja sinuti i zdravlje tvoje brzo će procvasti; i tvoja će pravednost pred tobom hoditi, slava GOSPODNJA bit će ti zalaznica. (Izaija 58, 8)

Izvor: www.put-istina-zivot.com 

PODIJELI