izišli smo iz tjeskobe
i pitali kruha
majka ga je lomila
drhtavom rukom
vani su pucali gromovi
tresla se brda
al jači je bio očev krik
brate ne zaboravi to
sjeti se školskih dana
prvih poteza pera
sjeti se straha
od novih saznanja
stajali smo oko Oltara
i gledali kalež
slušali crnih zvona zvon
a suze su se pele
na oltarski tron
sjeti se barki u tihim uvalama
Velebita Biokova Sljemena
sjeti se bake i djeda
ovčijih pogleda rike krava
otegnute gange slavonskog bećarca
još vrije život
u njedrima Domovine
ona još pleše svadbeni ples
i svaka graška znoja
na razigranom tijelu
za nas je
slavljenički krijes
Krešimir Čepo
