Noseći svoj križ, nadahnut od strane nepoštenih osoba, u čarapama i sandalama, sa svijetloplavim krpljenim plaštom, ovaj čovjek stajao je vani duž West Butler drive-a . Zaputio se prema zapadu, noseći vreću na svojim leđima, ali bez novca. Njegovo pravo ime je George Walter, rođen i odrastao u Pittsburghu, ali je mnogo poznatiji kao Hodočasnik George. Laik Walter, koji je u lipnju napunio 70-tu, uzdignuo je kršćanstvo. Oko vrata ima sliku naše Gospe pomočnice, jer kako kaže, Marija je bila Isusova prva i najbolja učenica te prva koja je rekla DA Bogu. George ne posjeduje nikakvu nekretninu i nema automobil. Takorekuć, on je beskučnik,ali unatoč tome, u svom životu vidi svrhu. Bore na njegovom licu izvučene su široko, a oči djeluju kao da nestaju iza kostiju obraza kad razvuče osmijeh kroz svoju dugu sivu bradu. Njegov San Damiano stilski križ izabran je da ga podsjeća na njegova omiljenog sveca, sv.Franju Asiškog, te se ljulja kako on hoda. Zvona njegova lanca udaraju kao otkucaji kako bi podjsetili ljude da Isus živi. George nastavlja hodati, bas kao što čini već 4 desetljeća. Vozila prolaze, a vozači ga promatraju, dok se George nada kako vide njegov križ. Kaže da je to podsjetnik svima na čistoću i bezuvjetnu ljubav. Svoju ruku drži vani, odajući tako žulj koji je nastao držeći križ. U 40 godina, prešao je 40 000 km, u 41 zemlji. “Hodam za Isusa”-kaže George. Njegova hodočasća započela su 1970.godine kada je odlučio hodati 4000 km od Barcelone do Jeruzalema. To je trajalo jednu godinu. Iskustvo mu je, kako kaže, pomoglo naći Isusa u njegovom osobnom putu. Sada želi pomoći ostalima otkriti njihov put k Bogu. On je put, istina i svjetlost-poručuje George. Nakon njegovog prvog hodočasća u Svetu zemlju 1971.godine, kaže da se molio Bogu kako bi vidio gdje bi trebao dalje ići ,a Bog mu je rekao da će biti hodočasnik do kraja života. “Hodočastit ćes u pustinji grada muškarca” – kaže da mu je tako rečeno.
Svakog ljeta, Walter planira hodočasće koje će trajati od svibnja do kolovoza. Proteklih nekoliko godina, proveo je ostalih osam mjeseci u bizanstkom samostanu u Butleru. Njegovo putovanje ove godine započelo je od Pitsburgha do Scrantona. Trenutno je na putu natrag. Planira proći kroz Shenandoah, Mahanoy city, Allentown, te ostale točke zapadno od tih ruta i sporednim cestama. Na svom putu u Sybertsville, u posjeti svetom Dormintonu, franjevačkom samostanu, bio je zaustavljen. Nekoliko puta je bio u blizini, prvi puta kada je bio na putu za Kanadu 1981.godine. Ljubazni stranci dali su mu pizzu i vodu, a jedan mu je dao i vožnju od Freelanda do Drumsa. Te srijede, zaustavilo ga je 10-ero ljudi . Leenan Hunsinger kaže da je naslikala Georgea kada ga je ugledala kako sjedi na stijeni duz Rotea. “Volim slikati i mislim da bi ovo mogla biti odlična slika” – kaže ona, objašnjavajući zašto je ostavila svoj auto sa strane autoceste i pristupila Walteru. Također još nadodaje kako zaista nije tip osobe koja će stati i pričati sa strancem, te kako nije previše religiozna, ali da je George uspio dotaknuti njezinu dušu. “Tako je genijalan” – kaže. Priča kako je sa Georgeom razgovarala oko pet minuta. Govori kako ju je pitao za vodu ali ona je kod sebe imala samo dijetnu coca colu. Dala mu ju je a on je zbog toga bio presretan. “Poželjela sam mu svako dobro na njegovom putu”.
George kaže kako nije putovao bez novca kako bi imao prazne ruke, već da ljudima kaže za Boga i podsjeti ih na Njega. Također kaže kako nije zabrinut hoće li biti gladan ili žedan jer Bog zna što on treba i to će mu i dati. Kada ga ljudi pitaju za poruku, on odgovara da ga Bog veoma voli i ako otvore svoja srca Bogu, On ce im donijeti mir i radost. Jednostavno je ali nije lako za učiniti. Kada ga ljudi pitaju kamo ide, on samo, smijeseći se, kaže – “u raj”.
Pripremila: Mirna Prpić
