Luka 1, 46-48
Izazovno je kad blizu sebe imate nekog ateista ili kako se sada popularno vole nazivati – agnostika, koji voli postavljati pitanja o onome u što vjerujemo. Međutim, prije ili kasnije čovjek uvidi da su to posve ista pitanja i da različiti ateisti, na različitim stranama svijeta postavljaju ista pitanja na koja je upućenom vjerniku jednostavno dati odgovor. No, postoje i pitanja naše braće i sestara u Kristu, koji inzistiraju uvijek na onome što nas nepotrebno razdvaja. Na početku nekakvog mog prijateljevanja s bratom protestantom, on je htio govoriti o našoj vjeri uz uvjet da ne spominjemo Mariju. Rekao je – „vidi ona je samo mama i tu ćemo stati, a o svemu drugom možemo“. Zaboljelo me je to, jako. Do danas mu nisam rekao koliko su me te njegove riječi pogodile, ali pristao sam, jer sam dobio priliku razgovarati o našoj vjeri, znajući da ću u datom trenutku prekršiti dogovor. Budući smo bili na službenom putovanju mogli smo satima razglabati uživajući u pozitivnom pripetavanju. Navečer, kada smo se odmaknuli od vjerskih tema, počeli smo razgovor o našim obiteljima. Vidim da je sjajan čovjek koji drži do pravih vrijednosti i usudim ga se pitati nešto što i nije pristojno, jedan dio intime, osjećaja. „Voliš li svoju baku“ – pitao sam. On me čudno pogledao i rekao – „pa naravno, obožavam je, moja baka je super , najbolja na svijetu“! Vidio sam da je prihvatio pa sam mu rekao da vjerojatno nije najbolja na svijetu, ali da postoji razlog zašto je njemu baš ona najbolja. Rekao mi je – „drugu baku nisam ni upoznao jer je davno umrla, a ova baka, ona je majka moga oca, zato je volim“! Oči su mu se zacaklile od ljubavi i iskrenosti, sav u nevjerici zašto sam ga to pitao. No, ubrzo je doznao. Rekao sam mu – „znam da smo se dogovorili da nećemo, ali kada već pričamo o obitelji, vidiš, Marija, ona je majka moga Boga“! Drugi dan mi je rekao da sam mu dao razmišljati i da kad sam mu tako objasnio značenje Marije, da to ima smisla, jer samo ljubav određuje smisao…
Denis Karnaš
