S Njim smo pokopani … da bismo, kao što je Krist bio uskrsnut od mrtvih … i mi hodili u novini života. (Rimljanima 6:4)
Nitko ne doživljava potpuno posvećenje bez da doživi “bijeli sprovod” – pokop starog života. Ukoliko nikad nije došlo do ovog presudnog trenutka promjene kroz smrt, posvećenje nikada neće biti više do samo nedostižni san. Mora postojati “bijeli sprovod” – smrt sa samo jednim uskrsnućem – uskrsnućem u život Isusa Krista. Ništa ne može poraziti takav život, koji ima jedinstvo s Bogom samo u jednu svrhu – biti Njegovim svjedokom.
Jesi li zapravo stigao do svojih posljednjih dana? Često si im dolazio u mislima, ali jesi li ih stvarno doživio? Ne možeš umrijeti ili ići na vlastiti sprovod presretan. Smrt znači da prestaješ postojati. Moraš se usuglasiti s Bogom i prestati biti ona vrsta kršćanina koja stalno nešto nastoji, a kakav si do sada bio. Izbjegavamo groblje i neprekidno odbijamo vlastitu smrt. To se neće dogoditi nastojanjem, već pokorovanjem smrti; to je umiranje – biti „kršten u Njegovu smrt“ (Rimljanima 6: 3).
Jesi li imao svoj “bijeli sprovod” ili još uvijek pobožno zavaravaš svoju vlastitu dušu? Postoji li trenutak u tvom životu koji sada označavaš kao svoj posljednji dan? Postoji li mjesto u tvom životu kojem se vraćaš u sjećanje s poniznošću i ogromnom zahvalnošću, tako da iskreno možeš objaviti: “Da, tada, na mom “bijelom sprovodu” sam se dogovorio s Bogom.”
“Ovo je volja Božja, vaše posvećenje …” (1 Solunjanima 4:3 ). Jednom kada uistinu shvatiš da je to Božja volja, ući ćeš u proces posvećenja kao prirodni odgovor. Jesi li sada spreman iskusiti taj “bijeli sprovod”? Hoćeš li se složiti s Njim da je ovo tvoj posljednji dan na zemlji? Trenutak dogovora ovisi o tebi.
Oswald Chembers, Vojni kapelan Britanske vojske
