Ez 33,7-9
Rim 13,8-10
Mt 18,15-20
Dobro je, prije današnjeg evanđeoskog teksta o bratskoj opomeni i zajedničkoj molitvi, pročitati ulomak koji mu prethodi. To je odlomak o izgubljenoj ovci koja završava rečenicom: „Tako ni otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih (Mt 18,14). U vrijeme Matejeve redakcije (završnog djela) Evanđelja, već su ustrojene zajednice kršćana. Matej želi izraziti da je Ocu našem itekako stalo da se ne izgubi niti jedan vjernik koji je unutar ovčinjaka, to jest Crkve, kojeg se smatra bratom. I on je jedan od onih malenih koji se možda opire evanđeoskim pravilima i biva neposlušan, pa čak čini i suprotno njima. Zapazimo također evanđeoski kontekst ovog današnjeg ulomka koji slijedi nakon njega. U njemu Isus govori Petru i ostalim učenicima o opraštanju. Dakle, prije opomene bratu neizostano mu je od srca oprostiti. Često nije dobro izvana reći čovjeku grešniku koji je tvrdokoran ili u zabludi naglas: „Opraštam ti!“. Bolje ga je u mašti zamisliti i reći mu u sebi: „Opraštam ti, oprosti i ti meni“. To treba tako ponavljati dok god ne osjetiš, dragi cijenjeni čitatelju, da je to tvoja duša prihvatila. Smatram da je vrlo dobro moliti s nekim, barem jednom ili dvijema osobama, jednodušno, za spasenje brata, kojemu je neophodna bratska opomena. Zato Isus upravo u kontekstu ulomka o bratskoj opomeni kaže: „Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima“.
Pročitamo li samo ova tri naredna teksta, shvatit ćemo, nadam se, koliko je Isusu i njegovu Ocu stalo do čovjeka, posebno izgubljena čovjeka. Znam, Isus nas u tim tekstovima zapravo moli da ne ostanemo ravnodušni na tešku, nemilosnu, nemilosrdnu situaciju u koju je zapao naš kolega, subrat, supružnik, sin ili kćer i tako dalje. Koliko samo štete činimo kad ogovaramo takve, istiskujemo ih iz svoje sredine, ne slušamo ih, ne pružamo im novu priliku, ne uvažavamo ih, ravnodušni smo prema njima. To jako strahovito boli srce našeg spasitelja. To mi činimo. Isusu je stalo da steknemo brata putem bratske opomene. Takvu opomenu se smije uputiti zabludjelom ili tvrdoglavom bratu samo u blagosti, nježnosti i toplini srca. Inače opomena bez ljubavi tjera našeg brata od nas, a njegova tvrdoglavost i zastranjenje se samo pojačavaju. Ponovimo: naša ljubav prema Bogu se ogleda u našoj ljubavi prema braći.
Ohrabruje, Isuse, današnja tvoja rečenica: “Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.“ Ti Isuse daješ svoju ljubav i prisutnost, gdje god samo dvojica iskreno razgovaraju, mole, pomažu nekome. Ti si među njima taj treći brat.
Hvala ti, Isuse, što spoznajem da sam ja onaj koga treba prekoriti, usmjeriti, opomenuti. Ti mi to učiniš u četiri oka, nasamo. Blago me koriš, hrabriš, tješiš, opominješ. Toliko toga nastojiš i toliko si strpljiv sa mnom. Puno toga ostaje tajnom između mene i tebe. Hvala ti na tvojoj obazrivosti i diskreciji. Isuse, ja sam taj brat koji zna tako često pogriješiti. Divim se tvojoj strpljivosti koja me nije napustila i što me još uvijek smatraš bratom i što mi daš da i ja budem tvoj brat.
Daj Isuse da nitko ne osjeća da je isključen u mojoj prisutnosti. Daj da se smatram odgovornim za svoga brata i sestru i da kao što ti postupaš prema meni, ja tako postupam prema bližnjem. Daj da se nitko uza me ne osjeća neželjeno i neprihvaćeno i da bratsku opomenu upućujem samo onda kada je ona potrebna i sa mnogo samilosti i ljubavi. Daj da ljudima budem suputnik u ovim životnim putevima. Amen!
Vlč.Vinko Pilić
