Iz 25,6-10a
Fil 4,12-14. 19-20
Mt 22,1-14
U današnjoj evanđeoskoj perikopi uzvanici odbijaju doći na kraljevsku svadbu. Ne doći na svadbu kraljeva sina, nije li to ludo i glupo? Nije li još bezumnije ne doći na nebesku gozbu Kralja kraljeva i Gospodara gospodara? Nije li, u tom kontekstu, ludost ne sudjelovati na nedjeljnim euharistijskim gozbama i k tomu na taj dan otići“na svoju njivu“ ili za svojom tragovinom. Najveća je pak glupost i bezočna drskost uhvatiti kraljeve sluge, koji uzvanike pozivaju na kraljevsku gozbu, zlostaviti ih i ubiti. Gnjevnom kralju ne preostaje drugo doli poslati svoju vojsku i pogubiti ubojice, a grad im spaliti. I nije li ogroman propust ne ponijeti svadbeno ruho, tj. vjeru oživotvoren djelima ljubavi, na svadbenu gozbu?
Doista, prema Isusovim riječima „mnogo je zvanih, malo izabranih.“ Samo su dva puta u našim životima. Poslušajmo što o njima Isus doslovno kaže: „Uđite na uska vrata! jer široka su vrata i prostran put koji vodi u Život i MALO IH JE KOJI GA NALAZE!“ (Mt 7,13-14). Koja su to uska vrata i tijesan put? Samo redak prije navedenog citata nam to jasno očituje: „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci“ (Mt 7,12). U inačici predposljednjeg citata u Lukinoj verziji Isus veli: „Borite se da uđete na uska vrata jer MNOGI ĆE, velim vam, TRAŽITI DA UĐU, ALI NEĆE MOĆI (13,24). I nastavlja upozoravajući dalje: „Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: „Gospodine, otvori nam!“ on će vam odgovoriti: „Ne znam vas odakle ste!“ Tada ćete početi govoriti: „Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!“ A on će vam reći: „Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori.“ Ondje će biti plač i škrgut zubi … (Lk 13,25-28a).
Isus u Lukinoj verziji, gore zapisanoj, veli: „Borite se da uđete na uska vrata …“ Dakle, trudite se, trudite se da prođete kroz uska vrata poniznošću, strpljivošću, darežljivošću podnoseći patnje, osamljenost i nerazumijevanje okoline. U daljnjem tekstu Isus dva puta govori: „ne znam odakle ste“ onima koji ostaju ispred zaključanih vrata. To ustvari znači da im kaže: ne znam tko ste, ne poznam vas, nisam s vama prijateljevao, nismo imali osobni odnos, niste meni za ljubav ispunjavali moje riječi, moju volju, moje želje, molbe; tako ste se zatvorili meni, a otvorili zlu. Stoga ste zlotvori. Na mjesto onih koji su odbili doći na svadbu dolaze drugi. Promisli, cijenjeni čitatelju, kako je to grozno i užasno ostati bez svog mjesta u raju znajući da ga je netko drugi već zauzeo. Uzvanici, odnosno oni koji su bili predodređeni za slavlje nisu bili dostojni pa kralj ponovno šalje svoje sluge da pozove „koga god nađu“ na raskršćima. Dakle, najbliži i daljnji rođaci, susjedi i „prijatelji“ su odbili doći, a mjesto u svadbenoj dvorani su našli siromasi, nepoznati, prosjaci, hendikepirani.
Židovi su uglavnom odbili Božji poziv, a pogani su na njega pristali. Bog pošto – poto hoće da mu nebo bude puno i u tome uspijeva jer zove sve: i dobre i zle. To, pak, ne znači da zli mogu ući u rajske odaje. Nipošto. Primjer za to je čovjek bez svadbenog ruha. Bitno je, neprocjenjivo važno, uputite se u kraljevski dvor na svadbu ali treba svući sa sebe zlu ćud starog čovjeka i obući se u čistu odjeću poštenja, dobrote, ljubavi, bratstva, blagosti, izdržljivosti …
Tvoj i moj zadak je da kao sluge Kralja Svevišnjega iziđemo na raskršća života i djelima i riječima pridobijemo ljude za vječni život. Kažem na raskršća života jer su mnogi ljudi u nedoumici poput onih koji na raskrižje na nekom prometnim znakovima neoznačenom mjestu pa ne znaju bi li krenuli lijevo ili desno. Naš je zadatak da ih uputimo stazom vječnog života.
DVADESET I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU
Velečasni Vinko Pilić
