30. svibnja 1990. – Dan hrvatske državnosti
Biafra proglasila neovisnost od Nigerije (1967.)
Dana 30. svibnja 1967. neovisnost je proglasila Republika Biafra u pokušaju da se odvoji od Nigerije. Biafra nikada nije uspjela postići opće priznanje svoje državnosti u svijetu, a nigerijske su je snage s vremenom uspjele poraziti i reintegrirati u sastav Nigerije.
Područje Biafre naseljava etnička skupina Igbo, jedna od tri najmnogoljudnije u Nigeriji (ostale dvije su Hausa i Joruba). Zanimljivo je da su Igboi po vjerskoj pripadnosti većinom kršćani, i to rimokatolici. Naprotiv, pripadnici skupine Hausa u velikoj su većini muslimanske vjeroispovijesti.
Biafra je obuhvaćala područje od oko 77.000 četvornih kilometara, što znači da je bila veća od današnje Republike Hrvatske. Nalazila se u jugoistočnom dijelu Nigerije, od područja delte rijeke Niger pa do granice s Kamerunom.
Biafru su kao nezavisnu državu priznali Gabon, Haiti, Obala Bjelokosti, Tanzanija i Zambija. Podržavao ju je još niz stranih država, no to nije bilo dovoljno za ostvarivanje nezavisnosti. Između nigerijskih snaga i Biafre izbio je ratni sukob. Potencijalno je Biafra imala znatnu gospodarsku snagu jer se u njoj nalazio velik dio nigerijskih izvora nafte.
Nigerijske su snage blokirale humanitarnu pomoć Biafri, što je dovelo do nevjerojatno velikih ljudskih žrtava. Procjenjuje se da je umrlo više od milijun civila. Rat je okončan 1970. godine, a područje Biafre i danas je unutar granica Nigerije. Kao reakcija na stanje u Biafri nastala je i poznata organizacija Liječnici bez granica (franc. Médecins Sans Frontières).
Kuna uvedena kao hrvatska valuta (1994.)
Dana 30. svibnja 1994. službeno je uvedena kuna kao nova valuta Republike Hrvatske, čime je zamijenjen dotadašnji hrvatski dinar (HRD). Podsjetimo, hrvatski dinar bio je u upotrebi od 1991. godine, kada je zamijenio jugoslavenski dinar. Nije imao kovanice, a sve su novčanice na prednjoj strani imale lik Ruđera Boškovića.
Duže se vrijeme vodila rasprava kako bi se trebala zvati nova hrvatska valuta. Glavni prijedlozi bili su kuna i kruna, pri čemu su se neki imenu kuna protivili zbog podsjećanja na novčanu jedinicu NDH. Ipak, Sabor je odlučio da će se nova valuta zvati kuna i da će sadržavati 100 lipa. Iste godine održan je natječaj za dizajniranje nove novčanice.
U obrazloženju odabira imena naglasilo se na povijesnu ulogu kunina krzna u hrvatskoj monetarnoj povijesti. Naime, kunino krzno nekada je služilo kao sredstvo plaćanja poreza koji se nazivaokunovina ili maturina. Nadalje, lik kune nalazio se i na srednjovjekovnom hrvatskom kovanom novcu zvanom banovac, a trebala je biti i službena valuta Banovine Hrvatske.
Moderne kovanice dizajnirao je Kuzma Kovačić, a novčanice Miroslav Šutej i Vilko Žiljak. Kovničke matrice izrađene su u njemačkoj državnoj kovnici u Stuttgartu, a kasnije u britanskom Royal Mintu. Naprotiv, novčanice kuna tiskane su u njemačkoj tiskari Giesecke & Devrient, koja je u to vrijeme izrađivala i njemačke marke. Zanimljivo je da su u istoj tiskari za vrijeme Drugog svjetskog rata tiskane i novčanice kuna Nezavisne Države Hrvatske.
piše: Dražen Krajcar
Aleksej Leonov – prvi čovjek koji je hodao svemirom (1934.)
Dana 30. svibnja 1934. rođen je Aleksej Leonov, astronaut koji je izveo prvi izlazak iz svemirske letjelice u povijesti i time postao prvim čovjekom koji je boravio u svemiru samo u odijelu. Takav izlazak iz letjelice kolokvijalno se naziva i hodom u svemiru (engl. spacewalk). U sovjetskoj i ruskoj tradiciji astronaute se naziva kozmonautima.
Aleksej Leonov rodio se u selu Listvjanki u zapadnom Sibiru. Riječ je o području udaljenom čak oko 3.000 kilometara istočno od Moskve. Prije nego je postao kozmonautom bio je Leonov pilot u Zračnim snagama Sovjetskog Saveza. Svoj povijesni prvi hod u svemiru obavio je 18. ožujka 1965. godine, u dobi od 30 godina. Radilo se o misiji Voshod 2, a njegov je izlazak iz svemirske letjelice ukupno trajao oko 12 minuta. Pri povratku u letjelicu imao je teških problema s prolaskom kroz vrata jer se njegovo odijelo u svemiru napuhnulo. Tek je ispuštanjem tlaka iz odijela uspio provući se kroz vrata.
Zanimljivo je da je Aleksej Leonov kasnije dobio i čin zrakoplovnog generala, a postao je i dvostrukim herojem Sovjetskog Saveza. Velik ugled ima i u današnjoj Ruskoj Federaciji, tako da je dobio odlikovanja u vrijeme Putina i Medvedeva.
Vjenčanje Henrika VIII. 11 dana nakon smaknuća prethodne supruge (1536.)
Henrik VIII. po treći put se oženio 30. svibnja 1536., samo 11 dana nakon što je dao odsjeći svojoj prethodnoj supruzi glavu. Ta prethodna supruga bila je znamenita Anne Boleyn, zbog koje je Henrik prekinuo veze s Katoličkom crkvom. To je imalo sudbonosne posljedice na vjerski život u Engleskoj, što se osjeća i danas.
Tko je bila ta treća kraljeva izabranica? Ime joj je bilo Jane Seymour i bila je kći jednog kraljevog dvoranina. Jane je bila počasna dvoranka prethodne kraljice Anne Boleyn. Međutim, Anne Boleyn nakon udaje za kralja u više trudnoća nije uspjela roditi živog sina, a kralj se ubrzo ohladio prema njoj. Dapače, nakon samo tri godine braka s Anne Boleyn, kralj se već počeo udvarati njenoj dvorkinji Jane Seymour. Ubrzo se odlučio potpuno riješiti Anne, pa su pronađene optužbe o njenom navodnom višestrukom preljubu i incestu. Anne Boleyn osuđena je i smaknuta, a već sljedećeg dana kralj se zaručio s Jane.
Jane Seymour jedina je od šest Henrikovih supruga koja mu je rodila muško dijete koje je preživjelo dojenačko doba. Bio je to budući kralj Eduard VI., čiji je porod bio tako problematičan da je navodno trajao tri noći i dva dana. Jane Seymour umrla je svega 12 dana nakon tog poroda, od komplikacija. Ona je bila jedina od Henrikovih supruga kojoj je on priredio kraljevski sprovod, a i jedina koja je pokopana do njega u kapeli dvorca Windsor.
Izvor: Povijest.hr
