Uz međusobnu ljubav supružnika, jedna od izvanredno važnih svrha braka je i sudjelovanje s Bogom u stvaranju novih ljudi. Pri tome se muž i žena trebaju ponašati u skladu s Božjim stvaralačkim naumom, tj. s Božjim zakonom kojega naučava Katolička Crkva. Na dijete roditelji trebaju gledati kao na Božji dar kojega treba vrlo cijeniti, ali se zbog toga ipak ne smije uzoholiti.U Sv. Pismu, Davidovom psalmu (139,13-15), nalazimo zahvalno klicanje Bogu:

“ Jer ti si moje stvorio bubrege,

satkao me u krilu majčinu.

Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,

što su djela tvoja predivna.

Dušu moju do dna si poznavao,

kosti moje ne bjehu ti sakrite

dok nasatajah u tajnosti

otkan u dubini zemlje.”

Ako Vam, dakle, dragi Bog pošalje dijete, budite mu zahvalni. Uzmite dijete na ruke, dopustite si suzu radosnicu…

Dok ga budete promatrali, pa čak ako bude i prirođeno bolesno, nadam se da će Vam biti jasno da je ono vrednije od svih automobila, televizora, stoke, polja, kuća, fasada, svega namještaja, svih novaca i svega materijalnog bogatstva na svijetu!

Dijete ima ne samo usta koja jedu, nego i srce koje će voljeti oca i majku, ruke koje će brzo početi raditi. Ima i neumrlu dušu koja ima priliku da uz dobar odgoj, svoj dobar život i uz Božje milosrđe postigne vječni život na nebu! A, da bi do toga došlo, nije od presudnog značaja da li ćemo tih nekoliko godina života na zemlji biti bogati ili siromašni!

Iako ima siromašnih ljudi i obitelji, otvoreno možemo reći da nitko nije postao siromašan zbog djece. Do siromaštva dolazi zbog lijenosti, zbog rasipanja novca za alkoholizam, pušenje, hazardne igre i sl., zbog rata i progonstva, zbog krađe i korupcije ljudi na visokim položajima, pa propadaju tvornice i poljoprivredna dobra, zbog nedostatka kršćanske ljubavi, poštenja i solidarnosti kod grupice onih koji su se obogatili na tuđi račun i sl. Ima mnogo siromaštva i zbog međunarodne politike u kojoj se zemljama žrtvama nameće da uvoze strane proizvode, pa domaće tvornice ne mogu prodavati vlastite, čak niti u svojoj zemlji, a kamoli na svjetskom tržištu. Slično je stanje i s poljoprivrednim proizvodima, pa siromaši selo.

Međutim, jasno je da za sve ove uzroke osiromašenja nisu kriva djeca. A, bez rađanja većeg broja djece, nemoguće je čak očekivati bolju ekonomsku budućnost. Neće se dogoditi da nam netko doveze pun vlak novaca i da radio pozove građane da dođu i uzmu koliko kome treba. Do više novaca doći će se tek ako se bude rađalo više djece i ako ih se bude dobro odgojilo, pa će ta djeca svojim radom stvoriti bolji ekonomski standard.

Bilo bi pogrešno očekivati tek od bogatih supružnika da rađaju brojnu djecu. Bogatih je prilično malo, a čak vidimo da oni u prosjeku rađaju još manje djece. Često ih još i loše odgoje.

Iako treba učiti i one materijalno bogatije da treba voljeti djecu, da ih se ne smije bojati, ipak mislim da za popravak demografskog stanja, najviše treba očekivati od onih siromašnijih u novcu, ali bogatijih u duši. Oni čak bolje razumiju o čemu im govorimo. Takovi su ljudi u povijesti najviše doprinijeli opstanku naroda i katoličke vjere na ovim prostorima rađanjem brojne djece i njihovim dobrim odgajanjema, a to će, nadam se i ubuduće.

Mnogi materijalno bogati ljudi su teški egoisti i u svojim srcima u prosjeku imaju čak manje ljubavi za djecu i manje su se spremni za njih žrtvovati nego oni siromašniji. Oni koji su gramzljivi za materijalnim bogatstvom, često počinju više služiti novcu nego dragom Bogu. Jadnici, misle da će ih više usrećiti onaj mrtvi namještaj u kući, zgrade, putovanja, štedne knjižice i godišnji odmori nego živa djeca. No, kada shvate da su pogriješili u jurnjavi za materijalnim bogatstvima, često im bude već kasno, jer je žena prirodno postala neplodna i ušla već u menopauzu.

Nažalost, znatnom broju mladih supružnika je još uvijek teško na ovim prostorima, na pošten način, bez tuđe pomoći, vrlo brzo zaraditi toliko novca da si mogu podići pristojnu, prostranu, dobro namještenu kuću. Ne može se govoriti za sve, ali dio onih koji su to postigli, gazili su po životima svoje vlastite nerođene djece. To nikako ne može biti rješenje. Od toga sreće nema.

Očito je da se mora odgajati supružnike da prihvaćaju brojnu djecu i u skromnim materijalnim uvjetima.

Vrlo često, obitelj s brojnom djecom ipak prolazi kroz materijalnu krizu, ali ona ne traje jako dugo. Kroz suradnju s dragim Bogom, brigom za čistoću vlastite duše, međusobnom ljubavlju članova obitelji, brigom roditelja za djecu, poštenim i marljivim radom i dobrim odgojem, siromašna obitelj ipak izlazi iz siromaštva. Sigurno već i u svojoj blizini imamo takove brojne primjere.

Kada tata i mama svojoj već rođenoj djeci rode još kojega brata ili sestru, to svakome od njih znači čak i u materijalnom pogledu mnogo više nego da je svako od njih dobilo veliki novac na štednu knjižicu! Braća i sestre se pomažu međusobno u životu više nego što bi ih pomagale službe za socijalni rad ili krediti banaka. U brojnoj obitelji djeca stječu radne navike i razvijaju svoje talente, uče da se mora dijeliti ono što se ima. Najbolji učenici, studenti i stvaraoci su vrlo često upravo djeca iz brojnijih obitelji.

Dobro odgojena djeca pomažu svoje roditelje u starosti više nego što ih pomaže mirovina koju primaju od države. Sjećaju se da su im roditelji u djetinjstvu otkidali za život od sebe, a ne od svoga viška.

Život obično pokazuje da što god se djetetu pruži više materijalnog bogatstva, ono ga manje cijeni, a osim toga gubi i radne navike.

Očevi i majke koji su iz egoizma rodili malo djece, na taj način su egoizmu učili i onu djecu koju su rodili. To se često vidi kada roditelji ostare, pa ih se ta djeca žele što prije riješiti, ne pružaju im odgovarajuću ljubav, njegu i liječenje. Na sebičnost su se često naučili upravo od vlastitog oca i majke, dok su još bili maleni.

Po našim selima imamo mnogo osamljenih staraca koji su svojevremeno ulagali u štale i zemlju a ne u djecu. To jedno ili dvoje djece sada su tko zna gdje, zemlju sada obrađuju drugi, kuća ili štala s kojom su se nekad ponosili odavno je prazna, a u dvorištu raste korov. Slično je stanje i s osamljenim starcima u gradovima.

Kada se rodi više djece, veća je vjerojatnost da će među njima biti i onih vrlo dobrih, koji će se o svojim roditeljima brinuti i kada ostare, a neće ih bacati u staračke domove.

One majke i očevi što su rađali više djece, te su ih dobro odgajali, kada djeca odrastu, obično žive okruženi pažnjom i ljubavlju djece i unučadi, ponosni na svoje žrtve i odricanja koja su pružili za dobro djece.

Sjetimo se da je i Majka Božja bila siromašna, a Isusa je rodila u štali, bez struje, vodovoda i dječjih kolica. Vrlo siromašni su bili i ne tako daleki preci većine nas, pa su ipak rađali djecu. Zahvaljujući tome i mi smo se mogli začeti. Svatko od nas se je mogao začeti upravo zato što su se rodili doslovno baš svi oni krvni preci koje imamo, sve do Adama i Eve!

Unatoč ekonomskoj krizi, ipak nam je bolji standard nego što je bio prije pedeset, petsto ili pet tisuća godina. No, nikada Hrvati nisu rađali tako malo djece kao što rađaju danas.

Stanje se međutim može vrlo jednostavno popraviti. Ako netko sada misli da u svome srcu nema ljubavi za novo dijete, odnosno novu djecu, on tu ljubav može odmah zadobiti. Neka već sada u srcu odluči da će voljeti djecu i biti spreman za njih se žrtvovati i ljubav je već stigla. Ona je na neki način odluka.

Sjetimo se naših predaka, a možda i roditelja, djedova i baka, koji su u teškim materijalnim uvjetima, bez ekonomske ili političke perspektive ipak rađali brojnu djecu. Svojom žrtvom omogućili su i nama da se pojavimo na svijetu.

Kada bi se zbog siromaštva smjelo ubijati djecu, onda bi bilo učinkovitije ubiti ono dijete koje je već rođeno i staro npr. 10 godina. Ono pojede i potroši više nego ono dijete koje se još nije rodilo. Naravno, zna se da se ne smije ubijati niti onu rođenu djecu.

Upitajte nekog veterinara da li je ikada doživio da mu je neki siromašni seljak došao i rekao: ” Gospodine doktore, ja sam vrlo siromašan čovjek, a moja krava je nažalost ostala stelna. Što ću ja sada? Neću imati čime hraniti niti tu kravu niti danas sutra tele. Dajte, napravite molim Vas abortus mojoj stelnoj kravi.”

To se nije nikada dogodilo. Tele koje krava oteli može se prodati. Međutim, svako dijete je vrednije od sve teladi na svijetu!

Zapravo, ako analiziramo kako je čovjek građen u biološkom pogledu, ako se zamislimo nad njegovim umom, inteligencijom, talentima i sposobnostima koje je dobio od dragoga Boga, onda nam je jasno da je on stvoren takovim da se u životu treba i može brinuti za ostvarenje egzistencije i za savladavanje brojnih materijalnih poteškoća.

Ako čovjek fizički ne radi, ako samo miruje i leži, onda se ne razvija kako treba, propada, slabe mu mišići, postaje skloniji zgrušavanju krvi i upalama vena, porastu masnoća u krvi, moždanim i srčanim udarima, psihičkim poremećajima itd.

Slično je ako čovjek u bogatstvu zanemaruje i svoje brojne druge stvaralačke mogućnosti. Pogrešno je misliti da možemo osigurati sve što je potrebno s materijalne strane sebi i svojoj djeci, pa ćemo onda samo odmarati i uživati.

Podsjetimo se prispodobe koju nam je rekao upravo Isus: ” Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: “Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu”. I reče: “Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!” Ali Bog mu reče: “Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti? Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.” (Luka 12, 16–21)

Treba odgajati djecu za pošteni rad kroz kojega će na slavu Božju, za dobrobit ljudi i spasenje svoje duše činiti dobro.

Netko spominje stambeni problem. Međutim, glavni stambeni problem je prisutan upravo u ljudskome srcu. Kada si ljudi u svome srcu izgrade prostor za novo dijete, odnosno za novu djecu, onda se daleko lakše postigne i onaj materijalni stambeni prostor.

Stambenih problema se susreće u gradu, ali njih gotovo da i nema na selu. Na selu je prisutan zapravo višak stambenog prostora. Ima mnogo praznih kuća, zapuštenih vrtova, voćnjaka i njiva, pašnjaka bez stada.

Postoji još nešto što se može nazvati tajnom života. Npr. ako ručno sadimo kukuruz, moramo zakopati zemlju, staviti u nju sjeme i još nekoliko puta dok kukuruz naraste proći malo oko njega motikom. Međutim, taj kukuruz raste i onda kada mi spavamo. Zamislite samo koliko milijuna stanica taj kukuruz na koncu ima, koliki je to “posao” dok se je stvorilo ono lišće i zrnje. Pa, mi smo tome kukuruzu zapravo pružili tako malo, a u njemu se dogodilo toliko mnogo!

Slično je i s djecom. Naravno da se djetetu treba pružiti i dobar odgoj, a i nešto u materijalnom pogledu. Međutim, u tome djetetu postoje i razvijaju se toliko velike vrijednosti da daleko nadmašuju onaj trud koji smo za dijete uložili.

Dobro je da supružnici shvate da su im brojna djeca potrebna ne samo zbog materijalnih razloga, tj. da ih, kada odrastu, pomažu. Roditeljima je i te kako potrebne ljubav koju primaju već i od one malene, nemoćne dječice. Potreban im je čak i odgoj kojega mogu u nekom smislu primiti od svoje djece. Naime, da odrasli ne bi postali grubi i oholi, od velike pomoći su im njihova brojna mala, pa i ona malo veća djeca koja će ih “spustiti na zemlju” svojom ljubavlju, emocijama, osmjehom, nevinošću i iskrenošću.

Upravo nam djeca pomažu da otkrijemo gdje su prave radosti, pa da svoju žurbu i trku za raznim obvezama malo zaustavimo, da se spustimo na njihov nivo i to ne samo kroz zajedničku igru, nego i kroz prilagođavanje njihovom životnom ritmu.

Potrebno nam se je zamisliti i nad demografskom situacijom u našoj domovini. Kod nas je već godinama više sprovoda nego rođenja. Prosječan broj od dvoje djece po bračnome paru nije dovoljan da bi opastali svijet, narod, odnosno nečije prezime.

Nekoje od tih dvoje djece možda niti ne doživi plodne godine, ili je po prirodi neplodno, ili uopće niti ne ulazi u brak. No, kada se uzme još u obzir da mnogi idu u brak vrlo kasno, da se mnogi iseljavaju, da su mnogi stradali u ratu, da smo egzistencijski ugroženi kao narod još i zbog drugih razloga, onda je jasno da niti prosječan broj od troje djece po bračnome paru nije dovoljna garancija opstanka.

Glavni razlozi premalog broja rođenih ne leže u ekonomskim uvjetima tj. u materijalnom siromaštvu, nego u slijedećem:

* Gubitak vjere u Boga i trka za materijalnim bogatstvom, lažnim bogovima kod jednog broja ljudi. Treba povjerovati da Bog postoji, da se On za nas brine i da je zaista istina ono što je rekao Isus: “…Nitko ne može služiti dvojici gospodara, jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga pristajati a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu! Zato vam velim: ne brinite se tjeskobno za svoj život: što ćete jesti ili piti; niti za svoje tijelo: u što ćete se obući! Zar nije život vredniji od hrane, a tijelo od odijela?” Pogledajte ptice nebeske! Niti siju, niti žanju, niti sabiru u žitnice, i vaš ih Otac nebeski hrani. Zar vi niste mnogo vredniji od njih? Tko od vas može brigama produžiti život samo za jedan lakat? I za odijelo, što se tjeskobno brinete? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Niti siju, niti žanju. A ja vam kažem da se ni Salomon u svoj raskoši svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih. Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu koja danas jest, a već se sutra baca u peć, zar neće mnogo radije vas, malovjerni?!

Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! – to sve traže pogani – jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno. Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati! Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se! Svakom je danu dosta njegove muke.” (Matej, 6, 24-34)

* Bilo je slučajeva da protiv rađanja počme govoriti svekrva, susjeda, netko na radnom mjestu, pa čak i bračni drug. Treba se za njih moliti i pomoći im da se odreknu svojih grijeha i da prestanu širiti zlo.

* Materijalna oružja koja su dovela do demografske tragedije su: kontracepcija, sterilizacija i abortus. Sve su to smrtni grijesi.

* Odgađanje i izbjegavanja braka zbog neopravdanih razloga. Tome su doprinijeli predugo školovanje, odlazak sa sela u grad, predbračni seksualni život, kontracepcijski i abortivni postupci, droga, alkoholizam, grijesi pornografije, nudima i sl.

* Iseljavanje mnogih mladih ljudi.

* Nedostatak djevojaka. Njihov manjak se pogotovo uočava po selima. I to je jedan od razloga zbog čega znatan broj mladića ne stupa u brak.

* Negativne posljedice svih dosadašnjih ratova, pa čak i brojnih epidemija iz povijesti.

* Štetan utjecaj osoblja u rodilištima. Sadašnjim zaručnicima je teško povjerovati, ali ih se ipak treba upozoriti da je bilo nedopustivih pojava da se neke medicinske sestre i doktori ponižavajućim, uvredljivim i vulgarnim riječima odnose prema rodiljama, te im kod odlaska iz rodilišta upućuju poruke protiv rađanja. Sigurno da se i protiv toga mora protestirati i o tome odmah obavijestiti svog župnika i onog katoličkog svećenika na čijem je području dotična ustanova.. Svjedočenjem svoje katoličke vjere i na području plodnosti i rađanja, žene i muževi će povoljno djelovati na obraćenje ovakovog izgubljenog osoblja iz medicine, ali i iz drugih struka koje pokušavaju negativno djelovati na narod.

* Štetan utjecaj nekih patronažnih sestara. Kada žena rodi dijete, obično joj u posjetu dođe medicinska sestra. Neke od tih sestara su se ponašale pogrešno, poput krivovjeraca što ulaze u kuće, jer su sijale svoje riječi laži, pa čak i smrti govoreći protiv rađanja slijedećeg djeteta, nagovarajući na razne grijehe. Slično se nažalost ponaša i jedan broj ginekologa, farmaceuta i drugih djelatnika u tzv. “medicini”. Kada se sazna za ovakav slučaj, treba također obavijestiti katoličkog svećenika da zna tko mu to pokušava izvoditi antivjeronauk u župi, da bi i on djelovao kako bi se s tim prestalo.

* Ima i vrlo loših državnih zakona, loših kodeksa udruženja medicinskog osoblja, loših udžbenika i programa u medicinskim, farmaceutskim i drugim školama i fakultetima, koji nisu u skladu s Božjim redom i Božjim zakonom.

* Štetno djelovanje nekih političara i stranaka.

* Godinama se je sistematski izgrađivao negativan stav prema djeci, roditeljstvu, braku i obitelji kroz mentalitet sredine, školstvo, medicinu, javna glasila, državne zakone itd. Čuje se da još uvijek netkopokušava provoditi razne programe protiv rađanja, uglavnom plaćene iz inozemstva, upravo kroz ova područja. To se ne bi ostvarilo da se nisu pojavili pojedinci i institucije u zemljama žrtvama, koji s njima surađuju i provode takove programe.

U osnovnoj školi se pred sobom ima skoro sve buduće roditelje i profesije. Kada tamo pokvare djecu, pokvarili su i one profesije u kojima će oni kasnije djelovati.

Organizacije koje se zauzimaju protiv rađanja djece, preko svojih suradnika žele prodrijeti u škole čak i pod maskom navodnog zauzimanja protiv SIDE i drugih spolnih bolesti i kroz tzv. “seksualni odgoj”. U brizi za čistoću odgoja, Papinsko Vijeće za obitelj je 1995. god. izdalo dokument “Ljudska spolnost: istina i značenje”. Evo iz njega nekih citata koji se odnose na ovu problematiku:

“Danas roditelji trebaju pripaziti na načine na koje se nećudoredni odgoj može prenijeti njihovoj djeci različitim metodama, promicanim od skupina sa stajalištima i interesima koji su suprotni kršćanskom ćudoređu. (t.135) “Djeci i mladima bilo koje dobi ne smije se predstavljati nikakav materijal erotskoga obilježja, bilo pojedinačno bilo skupno”. (t. 126.3) Ovo načelo poštivanja djeteta isključuje sve nepripadne oblike umiješanosti djece i mladih. Glede toga, mogu se, medu ostalima, spomenuti slijedeće pogrešne metode spolnoga odgoja: a) bilo kakvi “dramatizirani” prikazi, oponašanja ili “uloge” koje opisuju pitanja genitalnosti ili erotska pitanja; b)stvaranje slika, plakata, modela i slično…”(127.4) Roditelji ponajprije moraju odbiti sekulariziran i protunatalni spolni odgoj koji Bogu daje rubno mjesto u životu…Kako to da gledajući dvijetisućitu godinu ne mislite na mlade? Što im se predlaže? Društvo “stvari” a ne “osoba”. Pravo da se slobodno čini sve od najranije dobi, bez kočnica, ali s najvećom mogućom “sigurnošću”. Nesebično sebedarje, vlast nad nagonima, smisao za odgovornost, drže se pojmovima vezanim za neko drugo vrijeme.” (136) “U nekim društvima djeluju profesionalna udruženja odgojitelja, savjetnika i terapeuta za spolnost. Budući da se njihov rad nerijetko temelji na nezdravim teorijama koje nemaju znanstvene vrijednosti i koje su zatvorene istinskoj antropologiji, te koje ne raspoznaju pravu vrijednost čistoće, roditelji bi se prema tim udruženjima trebali odnositi s velikim oprezom, bez obzira na to kakvo su službeno priznanje primili, i to posebno kad je njihova točka gledišta u neskladu s naučavanjem Crkve, što je očigledno ne samo u njihovu djelovanju, već i u njihovim izdanjima koja su široko rasprostranjena u različitim zemljama.” (138).

* Treba biti svjestan da visok materijalni standard nije dovoljan da bi sam po sebi riješio problem premalenog broja rođenih. Najbogatije zemlje svijeta među kojima su one u Zapadnoj Europi, zatim Japan, SAD itd. još uvijek nemaju toliki natalitet koji bi im održao isti broj stanovnika. Oni međutim nedostatak vlastite djece pokušavaju nadomjestiti “uvozom” mladog stanovništva iz drugih zemalja.

Što je rješenje?

Rješenje je biti dobar katolik u svim područjima života. Treba voljeti djecu, biti velikodušan prema njima, ne bojati se djece. Za njihovo dobro se isplati žrtvovati. Treba živjeti u predbračnoj čistoći i bračnoj vjernosti, te prihvatiti činjenicu da se ne smije provoditi seksualni život prije niti izvan onog braka kojega blagoslovi dragi Bog i koji je nerazrješiv. Ne smije se primjenjivati kontracepcijske, sterilizacijske i abortivne postupke, ne smije se sudjelovati niti u grijesima umjetnih oplodnji, ne smije se provoditi one dijagnostičke postupke prije poroda koje služe lovu i odstrelu nerođene djece, kao što je npr. rana amniocenteza.

Dragi Bog je predvidio vezu između bračnog odnosa i stvaranje novoga života. To je povezao upravo dragi Bog i čovjek to nema pravo rastavljati!

Ovu povezanost su rastavljali oni koji su htjeli bračnom odnosu kontracepcijom ili sterilizacijom sprečavati začeće, a također i oni koji su išli za začećem ali bez specifičnog oblika bračne ljubavi i to inseminacijama i oplodnjama u epruveti.

Takovi ljudi su se pokušavali ponašati kao da su oni iznad dragoga Boga, pa da mogu određivati Bogu kada da on stvara a kada da ne stvara dušu novoga čovjeka.

Bez obzira na način kako je došlo do začeća, bez obzira gdje se dijete nalazi, bez obzira na uvjete u okolini, bez obzira da li su trudnica ili dijete zdravi ili bolesni, da li je dijete došlo očekivano ili iznenada, da li ga želiš ili ne, bez obzira na ekonomsku ili drugu situaciju, bez obzira na to što će tko zbog toga reći ili što učiniti, uvijek zavoli dijete i daj mu da živi!

 

Antun Lisec, dr. med.

PODIJELI