TREBA MU NAŠA POMOĆ
Dječak iz Velike Gorice trpi neprestane i nevjerojatno intenzivne bolove glave,
a liječnici u Hrvatskoj potpuno su bespomoćni pred njegovim stanjem
Vani sija ugodno proljetno sunce, ali u sobu ulazi tek djelomično zbog napola navučenih roleta.
Naš domaćin Luka Stepanić čeka nas sjedeći na svom krevetu. Mirno nas promatra dok ulazimo. Rolete su spuštene jer mu smeta sunce. Smeta mu i buka. Ne može niti čitati. Niti gledati televiziju u ekran kompjutera. Vjerojatno mu smetamo i mi, ali je pristojan unatoč svemu kroz što prolazi.
A 12-godišnji dječak prolazi kroz jaku bol glave. Bol koja traje već dulje od godinu dana i kojoj liječnici ne mogu objasniti niti pronaći uzrok. Bol koju Luka osjeća neprestano, 24 sata dnevno, zbog koje je morao prestati ići u školu i koja je među liječnicima izazvala šok nakon mjerenja njezine jačine.
„Bili smo u jednoj privatnoj klinici na EEG-u i doktorica nam je rekla kako ne može objasniti da dijete može podnositi tako intenzivnu bol i preživjeti“, priča nam tihim, ali čvrstim glasom Lukina majka Tanja.
Prije nekoliko dana nazvao nas je pater Marko Glogović i rekao nam o malome Luki i njegovu križu.
„Pratimo ga već neko vrijeme molitvom, nema što se sve nije izmolilo za to dijete. Međutim, nikako mu nije bolje. Svi liječnici su bespomoćni“, ispričao nam je pavlin i pozvao nas da upoznamo ljude s teškom pričom o Luki i njegovoj obitelji kako bi im mogli pomoći.
I sada sjedimo u kući u Velikoj Gorici i slušamo majku Tanju kako prepričava povijest Lukine bolesti.
Sve je počelo prije nešto više od godinu dana i velikim bolom u prsištu. Luka je uspješno trenirao nogomet i dobro mu je išlo. Ali majka je odlučila da na neko vrijeme prestane s treninzima, mislila je kako je riječ o istegnutom mišiću. Bol nije prestajala, postajala je sve jača.
Nakon boravaka u pedijatrijskoj bolnici u Klaićevoj i na KBC Rebru i pronalaska metodom scintigrafije nakupine tkiva u području lijevog ramena stanje se nije popravljalo.
Naposljetku su otišli u jednu privatnu kliniku i tamo riješili problem nakupine fizikalnom terapijom. Nekoliko mjeseci izgledalo je kako je bolest otišla.
Međutim, negdje od kraja rujna Luka se počeo žaliti na jake bolove u glavi. Bolovi su bili toliko jaki da je morao prestati ići u školu.
Ponovno je završio na Rebru, ali liječnici su bili bespomoćni. Nije im bio jasan uzrok glavobolje. Možda zvuči čudno, ali nije im preostalo ništa drugo nego da dijete nakon dva tjedna otpuste iz bolnice – s dijagnozom migrantske epilepsije, ali bez ideje o tome što je uzrokuje.
Ono što je uslijedilo bilo je obilaženje privatnih i inih klinika, pokušaji da se malome ponovno pomogne. Bez uspjeha. Liječnica koja je ranije već pomogla također je bila bespomoćna. Bol nije prestajala, nego se još počela i širiti. Luka sada ponovno osjeća bol u prsištu i desnom donjem dijelu želuca. Nakupina se vratila, a dijafragma se potpuno stisnula. Cijelo tijelo mu je blokirano.
„On svaki dan trpi te bolove. Skoro uopće ne spava. Svi lijekovi koje smo pokušali ne djeluju. Samo leži i bori se s bolom. Već je sada prošao kroz takve patnje i takve zahvate. I sve te pretrage… Koje ništa ne otkrivaju i ne pomažu“, priča nam Tanja i nabraja sve moguće metode, neke i alternativne medicine, koje su pokušali primijeniti. Bez uspjeha.
Relikvijar s moćima bl. Miroslava Bulešića na polici u Lukinoj sobi.
Tanja je odlučila utjehu i snagu pronaći u vjeri koja je i ranije bila dio njezina života. Sada joj se vratila, intenzivnije nego prije. Prije nekoliko mjeseci otišla je fra Smiljanu Kožulju u crkvu Uzvišenja Svetog Križa u Sigetu. Zajednica koju fra Smiljan vodi molila se nad Lukom, za njegovo ozdravljenje. I dalje to redovito čine. Tanja odlazi na susrete zajednice kada se uspijeva otrgnuti od obveza.
U međuvremenu su je upoznali i s paterom Markom. Otišli su k njemu. Redovito se čuje s njim, a jednom ih je i posjetio. Tada im je donio moći bl. Miroslava Bulešića. Taj relikvijar stoji pored Lukina kreveta. Dok spava ili dok pokušava zaspati. I dok se moli.
Oba svećenika Tanji su rekla: za Luku se treba redovito moliti, ali i nastaviti tražiti svaku pomoć koju medicina može pružiti. Čak i kada ta medicina izgleda bespomoćno kao što izgleda sada.
Tanja Stepanić, Lukina majka.
„Svi se molimo za Luku. I moja obitelj neprestano. Ali… Čini se kao da je to nešto jako protiv čega se molimo“, priča Tanja.
Povratak duhovnom životu Tanju je ispunio mirom i snagom, ali majčina bol zbog neprestana trpljenja djeteta ne prestaje.
Prelazimo iz kuhinje, gdje smo razgovarali s njom, u tu sobu gdje Luka trenutačno provodi svoj život. Na polici trofeji koje je dobio kao nogometaš u mladim selekcijama – najbolji igrač i najbolji strijelac turnira. Nogomet je trenirao od svoje pete godine i išlo mu je jako dobro. Nedostaje mu lopta.
Pored trofeja – moći bl. Miroslava Bulešića.
„Koji ti je omiljeni klub?“ pitamo ga…
„Barcelona“, odgovara.
„Idući put kada dođemo, odigrat ćemo jednu partiju nogometa, može?“
Luka samo klima glavom.
Jasno je da mu fotografiranje i nepoznati gosti počinju smetati. Jer, dok razgovara s nama i pristojno se smiješi, cijelo vrijeme osjeća bol koja bi bila previše i za odraslog muškarca. A kamoli za 12-godišnjeg dječaka.
Lukini osvojeni trofeji.
„Odlučila sam ići u javnost s pričom o Luki prije svega jer se nadam da će netko tko ovo pročita imati slično iskustvo koje nam može pomoći“, kaže Tanja.
Također, potrebna joj je i duhovna pomoć za Luku kroz molitvu, ali i financijska. Već je razgovarala s nekoliko stručnjaka koji su je uputili na neke određene neurološke klinike u inozemstvu gdje bi joj mogli pomoći. Ali, za to su joj potrebna novčana sredstva koja ona u ovom trenutku nema. Već je ušla u dugove kako bi platila sve moguće lijekove i preglede.
Dok se opraštamo s njom pokušavamo je ohrabriti, govorimo joj kako će biti dobro i kako se mora dogoditi nešto što će učiniti da ova bol koja muči Luku konačno nestane.
Tanja suznih očiju klima glavom. Vidimo na njoj da to želi vjerovati.
Dok se vozimo natrag prema Zagrebu ja i fotograf Marin dugo šutimo. I razmišljamo o onome što smo vidjeli. O ljudskoj patnji, fizičkoj i emotivnoj boli koji su otajstvima koja idu iznad našeg razuma.
Ali, nije li korizma upravo ono vrijeme koje daje, među ostalim odgovorima, i onaj na taj misterij?
Baš kao što je novinar pitao biskupa dubrovačkog Matu Uzinića u nedavnoj televizijskoj emisiji, raspravljajući o Bogu i zlu u svijetu:
„A patnja nevine djece?“
Biskup je odgovorio:
„Mogu dati samo jedan odgovor: Gospodin Isus Krist, onaj koji je ušao u našu patnju, onaj tko je, iako Bog, patio i pati s nama.“
Jedini pravi odgovor.
Želite li pomoći Luki i njegovoj obitelji, pomolite se za njih.
Oni koji su u prigodi financijski pomoći njegovo liječenje mogu to učiniti uplatom na račun:
Tanja Stepanić
Račun kod Raiffeisen bank
BIC (SWIFT): RZBHH2X
HR5824840083225057536
Goran Andrijanić | Bitno.net
Foto: Marin Škarica/Nova Eva
