Propovijedaj Riječ! —2 Timoteju 4:2
Nismo spašeni samo kako bi bili sredstvom za Boga, već sredstvom za Njegove sinove i kćeri. On nas ne pretvara u duhovne predstavnike, već u duhovne glasnike, a poruka mora biti dio nas samih. Sin Božji bio je Božja vlastita poruka – “Riječi koje vam ja govorim duh su i život su” (Ivan 6:63). Kao njegovim učenici, naš život mora biti sveti primjer stvarnosti naše poruke. Čak će i prirodno srce ljudi koji nisu iskusili spasenje služiti ako ih se na to pozove, no potrebno je srce slomljeno osvjedočenjem u vlastiti grijeh, kršteno Duhom Svetim i slomljeno u pokornost Božjoj namjeri kako bi čovjekov život učinilo svetim primjerom Božje poruke.
Postoji razlika je između svjedočenja i propovijedanja. Propovjednik je netko tko je primio Božji poziv i odlučan je upotrijebiti svu svoju energiju za naviještanje Božje istine. Bog nas vodi dalje od naših vlastitih težnji i ideja o vlastitom životu, te nas oblikuje i (trans)formira za svoju svrhu, baš kao što je djelovao u životima učenika nakon Pedesetnice. Svrha Pedesetnice nije bila naučiti učenike nečemu, već učiniti ih utjelovljenjem onoga što su propovijedali kako bi doslovno postali Božja poruka u tijelu. “… bit ćete mi svjedoci …” (Djela 1,8).
Dopustite Bogu, da u vašem životu uživa potpunu slobodu kad govorite. Prije nego što Božja poruka može osloboditi druge ljude, Njegovo oslobođenje prvo mora biti činjenično u vama. Pažljivo sakupljajte svoj materijal, a zatim dopustite Bogu da On “zapali vaše riječi” u svoju slavu.
– Oswald Chambers – kapelan britanske vojske
Pričam li ili je moj život utjelovljena Božja poruka?
