Središnja komemoracija u povodu 73. godišnjice Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda održana je 12. svibnja na Bleiburškom polju u Austriji.

Organizator komemoracije je Počasni bleiburški vod, a liturgiju je, u ime HBK-a i BK-a BiH, organiziralo Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu zajedno s Hrvatskom katoličkom misijom u Klagenfurtu. Pokrovitelj komemoracije je Hrvatski sabor, a supokrovitelj Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine.

Komemorativni skup započeo je molitvom odrješenja na groblju Unterloibach, a potom je odatle krenula procesija prema oltarnom prostoru na Bleiburškom polju gdje je misno slavlje predvodio mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup i predsjednik HBK-a, u zajedništvu s oko 70 koncelebranata dok je liturgijsko pjevanje animirao Katedralni zbor Sv. Stošije iz Zadra. Sudjelovalo je, prema procjeni organizatora, oko 10 000 hodočasnika.

U svojem pozdravnom govoru na početku mise ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislav Markić izrazio je dobrodošlicu sudionicima komemoracije te zahvalio mons. Puljiću na spremnosti na predvođenju bogoslužja zajedno s brojnim okupljenim svećenicima. Zahvalu je uputio i biskupu biskupije Gurk-Klagenfurt mons. Aloisu Schwarzu jer je dopustio slaviti ovu misu u njegovoj biskupiji, kao i cijeloj Crkvi u Austriji za potporu komemoraciji.

U ime nadbiskupa Puljića i svoje osobno ime pozdravio je i visoke predstavnike vlasti iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, predstavnika Mešihata Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj Idriza ef. Bešića, članove Počasnoga bleiburškog voda i ostale okupljene koji su došli iskazati poštovanje i prikazati svoje molitve za žrtve Bleiburga i Križnoga puta.

„Pozivam vas, draga braćo i sestre, da dostojno odamo počast svim ratnim i poratnim žrtvama, osobito onima koji su bez suda ubijeni po završetku Drugoga svjetskog rata te su njihovi zemni ostaci zatrpani i sakriveni po poznatim i nepoznatim grobištima i jamama. Učinimo to dostojanstveno, katolički, sabrano moleći Božje milosrđe kako za žrtve, tako i za počinitelje strašnih zločina, ali i za one koji i danas pronalaze izgovore za njih ili pak žele žrtve zloupotrijebiti u neke svoje sebične svrhe, ne bi li se i jedni i drugi obratili i pokajali. Mislimo ovdje misli nade u ponovni susret s našim pokojnicima, misli oprosta i pomirenja, misli koje nas otvaraju budućnosti u svjetlu istine i pravednosti. Ispunimo se snagom koja dolazi odozgor kako bismo to uzmogli“, istaknuo je ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu.

Foto: IKA

„Ovdje se molimo za mir i pokoj duša tisuća ubijenih na stratištima i zakopanih, bez imena i groba, u masovnim grobnicama“, rekao je nadbiskup Želimir na početku mise.

„Euharistijsko slavlje koje počinjemo slaviti vodi nas na Kalvariju na kojoj se dogodila žrtva po kojoj smo spašeni i otkupljeni. Osnaženi Kristovom smrću i uskrsnućem mi se bez straha i bojazni obraćamo Ocu nebeskome i kličemo: ‘Isuse, spasi nas! Kriste, usliši nas!’ Bleiburg je metafora mučenja, progona i pogibije silnog mnoštva naših sunarodnjaka. Zato se ovdje svake godine spominjemo u molitvama svih znanih i neznanih stradalnika koji su bez procesa i suda umirali po logorima i grobištima: od Dravograda, Kočevskog roga, Maribora i Tezna do Ogulina i Gospića, od Maceljskih šuma i Jazovke do Jasenovca i Gline, od Križevaca i Bjelovara do Srijemske Mitrovice, Sarajeva, Foče, Zenice i Mostara“, kazao je na početku propovjedi mons. Puljić podsjetivši kako je Crkva duhom molitve i pijeteta od samih početaka imala praksu moliti za pokojne u crkvama i na mjestima gdje su poginuli ili bili pokopani. Kazao je kako je i ovogodišnje okupljanje hodočasnika u znaku vjere, molitve i poštovanja prema žrtvama kolektivnog stradanja koje su počinili jugoslavenski partizani po okončanju Drugog svjetskog rata, a koje se desetljećima zatiralo, pravdalo ili umanjivalo.

„Sve nas, dragi hodočasnici iz Hrvatske, BiH, Austrije, Europe, kao i sve vas u Domovini i inozemstvu koji nas pratite preko radija i televizije, ova svečanost vodi sedam desetljeća unatrag. I dok neki pitaju treba li se stalno vraćati u prošlost i razmišljati o onomu što se davno zbilo, Jahve u Bibliji određuje neka se događaji ne zaboravljaju i neka se svake godine obilježavaju (usp. Izl 12,14, Izl 13,10). Pamćenje je sastavni dio identiteta obitelji, zajednice i naroda. A sveta misa, kao veliki spomen i sjećanje na svetu gozbu ljubavi, osobito je mjesto našeg urastanja u hod pamćenja i spasenjske povijesti. Ona je znak i naše kršćanske odgovornosti za lice Domovine koje treba odsijevati u njezinim uredbama i zakonima. Jer, ‘ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji’ (Ps 127, 1). Istina, ima ih koji misle kako je ‘domovina ostatak iz romantičarskog doba’. Mi sljedbenici starozavjetnih obećanja i svjedoci uskrsnih zbivanja vjerujemo kako Domovina ima svoje teološko mjesto u našem hodočasničkom životu. Naime, otkad je Krist ušao u ovaj svijet i prošao zemljom čineći dobro, on je usmjerio ljudski hod prema nebeskoj domovini“, naveo je zadarski nadbiskup.

Ističući odgovornost prema zemaljskoj i nebeskoj domovini, podsjetio je na svetog uzora i ispovjednika Sv. Leopolda Bogdana Mandića čiji blagdan danas slavimo.

„On se rodio u zaljevu hrvatskih svetaca, u Herceg-Novom, u obitelji Petra i Karoline, rođene Carević, kao predzadnje, jedanaesto dijete. Pradjedovi su mu porijeklom iz Bosne, odakle su u bijegu ispred Turaka stigli u Zakučac u drevnu Poljičku republiku, a odatle u Boku Kotorsku. Svojih zadnjih 40 godina Leopold je proveo u Padovi gdje je njegova ‘zlatna ruka’ blagoslivljala i penitente odriješivala. Kako je lijepo imati prijatelja ‘zlatne ruke’, koji razumije i pomaže djelima i savjetima. A poznato je da su ga tražili radnici i studenti, profesori, intelektualci, vojnici i časnici, časne sestre i redovnici, svećenici i biskupi“, naveo je predsjednik HBK istaknuvši i važnost zagovora svetaca i svetišta u kojima su vjernici stoljećima tražili pomoć od Boga.

Spominjući ratne užase kroz povijest, podsjetio je na mnoge molitve koje su uzdizale nebu u susretu s nasilnom smrću iz brojnih stratišta diljem Europe, a posebice, kako je rekao, iz onih 1 700 masovnih grobišta u kojima su stradali naši sunarodnjaci diljem Slovenije (600) i Hrvatske (850), BiH (90) i Srbije (180). „Njima su se danonoćno pridruživali članovi njihovih obitelji, prijatelji i rodbina. Oni su, naime, u tim tamnim trenutcima mržnje, prezira i progona, upućivali svoje molitve Svjetlu života s nadom ponovnoga radosnoga zagrljaja“, dodao je nadbiskup.

U tom je kontekstu pročitao retke iz dnevnika Židovke Etty Hillesum nastradale 1943. u Auschwitzu, te ulomak iz potresnog Pisma nerođenom djetetu Ivanke Škrabec, supruge slovenskoga domobrana, koju su partizani ubili 3. lipnja 1942. skupa s djetetom u njezinoj utrobi.

„Hvala ti, Ivanka, na ovom divnom svjedočanstvu čestite žene i majke. Neizmjerna ti hvala što si svoje srce oslobodila od osjećaja mržnje prema onima koji su te mučili i zadavili. Hvala ti što i nas potičeš gledati na Blajburšku tragediju nekim drugim i drugačijim očima; očima vjere i opomene, očima nade i pouzdanja. Zbog toga nam je Bleiburg opomena i poziv gledati na prošlost očima vjere i s pogledom uprtim u Onoga koji vodi povijest ljudi i naroda“, naglasio je propovjednik poručivši i kako vrijeme u kojem živimo traži nove ljude, stvaratelje novog svijeta, nove i drugačije Hrvatske i Europe.

„Na potezu su angažirani kršćani koji se nadaju, vjeruju i ljube, koje prožima duh evanđelja pa su kadri živjeti i svjedočiti mir, ljubav i toleranciju. Pred iskustvom netrpeljivosti zbog čega su i Hrvatska i Europa u XX. stoljeću gorjeli u plamenu mržnje i prezira, današnji poklonici Kristovoga križa i štovatelji križnih putova naše stradale braće, osjećaju se pozvanima svjedočiti i propovijedati utopiju mira, ljubavi, praštanja i povjerenja, kako bi nas Gospodin očuvao od ‘kuge, glada, rata i zla vremena’, a našoj Domovini udijelio trajnu stabilnost i toliko žuđen mir i slobodu koju su nam izvojevali naši hrabri branitelji“, naveo je mons. Puljić.

Izrazio je zahvalnost Bogu za očeve i majke koji su stoljećima bili postojani i vjerni svojim korijenima i svojoj povijesti, te bili ponosni na svoje kršćansko i hrvatsko ime. Podsjetio je kako euharistija ljude osposobljava gledati stvari nekim drugim očima – očima srca i vjere, pa već ovdje anticipiramo novo nebo i novu zemlju. „Ona nam najavljuje uskrsno svjetlo po kojemu bivamo sposobni ‘gledati srcem obećanja buduće nade’. I otkrivati kako brojna stradanja i žrtve za slobodu imaju svoj puni smisao samo ako ih se poveže s kalvarijskom žrtvom Sina Božjega koji nas je svojom mukom, smrću i uskrsnućem spasio i oslobodio. I utemeljio Crkvu u kojoj nastavlja po euharistiji živjeti među nama. Stoga, Njemu, jedinome Otkupitelju i Spasitelju čovjeka, danas na Blajburškom polju kličemo i molimo: ‘Dođi Gospodine Isuse! Dođi k nama i nahrani nas svojom Riječju i svojim Tijelom. Dođi u pohode hrvatskome puku i svim narodima ovoga staroga kršćanskoga kontinenta Europe. Pohodi sve naše obitelji koje se raduju Trećem susretu hrvatskih katoličkih obitelji, u rujnu u Solinu’“, kazao je mons. Želimir koji je propovijed zaključio stihovima pjesme p. Petra Perice, ubijenog 25. listopada 1944. zajedno sa 60 dubrovačkih intelektualaca na otoku Daksa kod Dubrovnika.

Poslije misnog slavlja molitvu za žrtve islamske vjeroispovijesti predvodio je Idriz ef. Bešić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Gunja.

Komemoracija je uključila i govore u ime pokrovitelja, supokrovitelja i organizatora. Nazočnima se u ime Hrvatskog sabora obratio predsjednik Sabora Gordan Jandroković, a u ime Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragan Čović, član Predsjedništva BiH. Okupljene je pozdravio i Ante Kutleša, glasnogovornik Počasnog bleiburšog voda, a program je vodila Tanja Popec. Na kraju komemoracije položeni su vijenci u čast žrtava Križnog puta i Bleiburške tragedije.

KT

Izvor: http://nedjelja.ba/

PODIJELI