Služiti znači skrbiti se za krhkost i dostojanstvo braće!

85

 

U propovijedi na današnjoj misi (20.09.2015.), koju je u popodnevnim satima – po našem vremenu – predvodio na Trgu revolucije u Havani, Sveti je Otac kazao kako današnje evanđelje opisuje trenutak u kojem Isus svoje učenike otvoreno pita o čemu su putem raspravljali (Mk 9,33). Oni ne daju odgovora jer im je neugodno, budući su razgovarali o tome tko je od njih veći. Odgovorom na ovo pitanje, obilježena je povijest čovječanstva. Isus zna što je čovjeku u srcu. Njegovo pitanje prati nas kroz cijeli život.

Gospodin se ne boji čovječanstva niti pitanja koja ono može postaviti, a kao dobar pedagog uvijek je spreman biti nam blizu i pratiti nas. On poznaje ‘prevrtljivost’ našega srca i poznata su mu naša pitanja i nagnuća, ali on im daje jedan novi obzor. Isus donosi logiku ljubavi, otvara život svakodnevnice i obzor vječnosti. Daje nam jednostavan, ali dubok odgovor. „Ako tko želi biti prvi neka bude posljednji i poslužitelj svima“ – ponovio je.

Autentičan put prelazi se u konkretnosti odnosa s drugima. Budimo pozorni na ovaj poziv na služenje. Tko želi biti velik neka služi drugima, a ne da se drugima služi! Služenje većim dijelom znači brigu za krhkost drugih. Brinuti se za slabe i krhke u našim obiteljima, u našemu društvu i narodu. Biti kršćanin znači služiti dostojanstvu drugih i živjeti za njihovo dostojanstvo. Trebamo se oprijeti napasti služenja sebi samima – kazao je Papa.

Taj način služenja uvijek izostavlja ono „tvoje“, stvarajući tako dinamiku isključivosti. Kršćanski nas poziv, naprotiv, nuka da ne uđemo u ovaj zatvoreni krug, nego da slijedimo Isusa ponijevši teret drugih. Pozvani smo stvoriti i oživjeti transformaciju ljudskog ponašanja. Nije riječ o ‘servilnosti’, već tomu nasuprot, riječ je o istinskom služenju za dobro drugih, za dobro brata, za blizinu koja je promicanje ljudskog života.

Papa Franjo naglašava zbiljnost svetoga Božjeg naroda, koji korača kubanskim tlom s vlastitim osjećajem za slavlje, otvorenih ruku i pun nade; svjestan veličine poziva kao dara Boga koji nas poziva na služenje braći. Kršćani se ne zatvaraju pojedinačne projekte nego su svjedoci obzora uskrsnuća koji na svakom mjestu tvori čestice novoga svijeta jer je uskrsnuće Gospodinovo već prodrlo u skrivenu dramu naše povijesti. Ne zaboravimo današnju Radosnu vijest: veličina naroda ili nacije; veličina osobe, vidi se u načinu na koji se služi krhkosti svoje braće, u čemu nalazimo plodove istinske humanosti – zaključio je papa Franjo.

Nakon svete mise, prije molitve Angelusa, Papa se osvrnuo na poteškoće učenika da shvate Isusovu muku i smrt na križu. I mi smo u iskušenju pobjeći od naših križeva i povući se pred onima koji pate. Zbog toga je na kraju mise Sveti Otac molio za zagovor Blažene Djevice Marije da bismo mogli biti bliski svim patnicima. Tako ćemo shvatiti što znači biti „najveći“, biti zajedno s Gospodinom i imati udjela u njegovoj slavi.

Papa se također spomenuo Kolumbije, koja se, nakon više desetljeća oružanih sukoba, trsi izgraditi mirno društvo. Na koncu, potaknuo je okupljene da u molitvu uključe one koji su izgubili nadu, koji podnose nepravdu, koji su napušteni ili osamljeni, kao i obitelji koje prolaze kroz  teškoće.

 

Izvor: Portal Vatikanskog radija na hrvatskom jeziku

 

PODIJELI