FOTO:J.Jurčević/www.put-istina-zivot.com/

Za Polnoćku na Božić, bio sam počašćen čitati u crkvi. Čitao sam drugo čitanje. Zašto baš ta riječ ”počašćen”? Tu sam riječ prvi put čuo od prijatelja  Joze, koji me je dodatno duhovno osnažio upotrijebivši  i uputivši tu riječ meni kao kompliment, kako mu je drago što čitam zajedno s njim na Polnoćki: „Bog te je počastio Marko, preko svećenika fra Mate da relativno brzo počneš čitati i to baš za Polnoćku!“

Zaista, moram biti iskren prema sebi i Bogu, trebala mi je riječ ohrabrenja. Kao da je Bog rekao Jozi, da meni rekne tu riječ. Mogao sam i odbiti da ne čitam, ali nakon tih riječi podrške, vjere drugih u mene te vjere samoga Boga u mene, u meni je proradila ona odvažnost za Boga – Božju riječ. Jakost, htijenje koje je u meni govorilo: ” Idi, takvoga te trebam – nikako drugačijega!”

Lijepo je čitati Božju riječ drugima, ali još ljepše shvatiti da malenost i poniznost u služenju ruše sve što nije od Boga ovdje na zemlji: nevjeru, strahove, bojazni!

Marko Musić, Tomislavgrad 09. siječnja 2011.

PODIJELI