Hrvatska i ugarska kruna vraćena u Mađarsku (1978.)
Kruna sv. Stjepana stoljećima je bila simbol Ugarskog Kraljevstva, ali i hrvatske državnosti, jer su se njome krunili zajednički ugarsko-hrvatski vladari. Zanimljiva je njena sudbina nakon Drugog svjetskog rata.
Naime, da ne bi pala u sovjetske ruke (Sovjeti su krajem rata okupirali Mađarsku, koja se borila na strani Osovine), jedan mađarski general predao ju je američkoj vojsci. Amerikanci su je poslali u SAD i čuvali u poznatom skladištu zlata Fort Knox, gdje su se nalazile i američke zlatne rezerve. Predsjednik Jimmy Carter odlučio je vratiti krunu mađarskom narodu.
Dana 6. siječnja 1978. stiglo je američko izaslanstvo predvođeno državnim tajnikom Cyrusom Vanceom u Mađarsku i predalo joj krunu. U izaslanstvu je bio i američki nobelovac mađarskog porijekla Albert Szent-Györgyi, poznat po znanstvenim otkrićima vezanim uz vitamin C). Analizom je ustanovljeno da gornji i donji dio krune ne potječu iz istog razdoblja, ali su oba dijela definitivno mađarskog porijekla.
Kruna je od 2000. s drugim kraljevskim insignijama (žezlom, zlatnom jabukom i mačem) izložena u zgradi Mađarskog parlamenta gdje se može vidjetii danas.
Otvorena prva Montessori škola (1907.)
Osnivačica Montessori metode odgoja imala je zanimljiv životopis. Rođena je u Italiji kao dijete katoličkih roditelja i katoličanstvo je imalo važnu ulogu u njenom životu. Bila je prva žena koja je diplomirala na medicinskom fakultetu poznatog rimskog sveučilišta La Sapienza. Time je postala jedna od prvih ženskih liječnica u Italiji.
Isprva je bila zaposlena na psihijatriji, gdje se bavila djecom s posebnim potrebama. Za njih je razvila specijalni program učenja pisanja i čitanja. Ta su djeca s osam godina polagala test, na kojem se pokazalo da su tako dobro naučila čitati i pisati da su iznad prosjeka obične djece. Maria Montessori upitala se ako mentalno zaostala djeca mogu toliko napredovati, što je onda tek moguće učiniti s običnom djecom?
Dana 6. siječnja 1907. otvorila je školu za djecu u Rimu u kojoj se podučavalo po njezinoj metodi. Nazvala ju je Casa dei bambini (tal. Dječja kuća). Kad se njena metoda pročula u svijetu, počele su se otvarati mnoge Montessori škole. Pred Mussolinijem Maria je pobjegla u Španjolsku, a kad je tamo izbio Građanski rat, u Nizozemsku. Jedno vrijeme živjela je i u Indiji. Danas se po načelima njene metode podučava u otprilike 20.000 Montessori škola u svijetu.
Rođen kontroverzni arheolog Heinrich Schliemann (1822.)
Dana 6. siječnja 1822. rođen je poznati njemački arheolog Heinrich Schliemann. Slavu je doživio kao otkrivač arheoloških ostataka Troje i tzv. Prijamovog blaga. Schliemanovi postupci iskapanja Troje s današnjeg su arheološkog stanovišta prilično kontroverzni, a sukobi su nastali i oko vlasništva nad dragocjenostima koje je otkopao.
Schliemann je rođen na sjeveru Njemačke, u gradiću Neubukow. Otac mu je bio protestantski pastor. Kasnije je isticao da su ga Ilijada i Odiseja fascinirale još dok je bio dječak te da je sanjao o pronalaženju Troje, ali neki smatraju da su te priče izmišnjene kako bi privukao pažnju.
Prije nego što se počeo baviti arheološkim istraživanjima, Schliemann je imao zanimljivu poslovnu karijeru. Kao poslovni predstavnik mnogo je putovao, a u zemljama u kojima je boravio učio je lokalne jezike. S vremenom je navodno naučio cijeli niz jezika – engleski, francuski, nizozemski, španjolski, portugalski, švedski, poljski, talijanski, grčki, ruski, arapski i turski.
Jedno vrijeme Schliemann je boravio u Kaliforniji, a u tamošnjem gradu Sacramentu navodno je pokrenuo banku. Stekao je i američko državljanstvo sredinom 19. stoljeća u doba kad je Kalifornija postala američkom saveznom državom.
Iz Kalifornije otišao je u carsku Rusiju, gdje se i oženio. U Ruskom Carstvu Schliemann se obogatio do te mjere da više nije morao raditi. Odlučio se posvetiti otkrivanju arheoloških ostataka, posebno ako su s njima povezane priče o blagu. Od arheologa-amatera Franka Calverta čuo je za moguće mjesto antičke Troje te se odlučio posvetiti traganju za drevnim gradom.
Na lokalitetu Hissarlik u Turskom Carstvu Schliemann je doista otkrio bogate arheološke nalaze. Dragocjene predmete koje je ondje pronašao nazvao je Prijamovim blagom prema trojanskom kralju Prijamu poznatom iz Ilijade. Prokrijumčario je te predmete iz Osmanskog Carstva, a nakon njegove smrti oni su pohranjeni u muzeju u Berlinu. Nakon Drugog svjetskog rata velik dio Prijamovog blaga konfiscirali su Sovjeti pa se ono danas još uvijek nalazi u Rusiji.
Četvrto vjenčanje Henrika VIII. (1540.)
Dana 6. siječnja 1540. četvrti se put oženio engleski kralj Henrik VIII. iz dinastije Tudor. Izabranica mu je bila Ana od Klevea, pripadnica njemačke dinastije La Marck. Ana je rođena u Düsseldorfu, a odrasla je u dvorcu Burg pokraj Solingena.
Dok Henrik VIII. još nije znao kako Ana izgleda, poslao je znamenitog slikara Hansa Holbeina Ml. da naslika njen portret, kao i sliku njene mlađe sestre. Navodno je kralj zatražio od Holbeina da ne uljepšava slike, nego da prenese stvarni izgled djevojaka (da bi mogao odabrati privlačniju mladenku).
Kralj je upoznao Anu točno na Novu godinu 1540., a vjenčali su se pet dana kasnije. Međutim, Henrik VIII. ubrzo se razočarao. Već u lipnju te godine odlučio je poništiti brak, tvrdeći da on nikada nije konzumiran. Srećom za Anu, Henrik je bio blag i ostatak života dobro se brinuo o njoj. Zanimljivo je da je upravo Ana nadživjela Henrika najduže od svih njegovih šest supruga.
Izvor: Povijest.hr
