U onaj dan: Gospodin nad Vojskama spremit će

svim narodima na ovoj gori

gozbu od pretiline. Na ovoj gori on će raskinuti

zastor što zastiraše sve narode,

pokrivač koji sva plemena pokrivaše

i uništit će smrt zasvagda.

I suzu će sa svakog lica

Gospodin Bog otrti –

sramotu će svog naroda

na svoj zemlji skinuti:

tako Gospodin reče.

I reći će se u onaj dan:

»Gle, ovo je Bog naš,

u njega se uzdasmo, on nas je spasio;

ovo je Gospodin u koga se uzdasmo!

Kličimo i veselimo se spasenju njegovu.

Riječ Gospodnja.

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Ne spominji se grijehâ moje mladosti ni prijestupâ,
spomeni me se po svojoj ljubavi –
radi dobrote svoje, o Gospodine!
Odagnaj tjeskobe srca moga,
iz bojazni mojih izbavi me!
Vidi nevolju moju i muku
i oprosti sve grijehe moje!
Čuvaj dušu moju, izbavi me:
neću se postidjeti, jer se tebi utekoh.
Nedužnost i čestitost nek’ me štite,
jer u tebe se uzdam, o Gospodine

Braćo: Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: »Abba! Oče!« Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih:stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi.Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.

Riječ Gospodnja.