Žalosno, ali istinito je da se u Hrvatskoj u prosjeku dnevno razvrgne 15 bračnih zajednica. Nedavno sam razgovarao s prijateljicom, djevojka je u zrelim godinama i neudata je. U razgovoru mi je rekla:”Ne želim se uopće udavati….moje prijateljice su se sve udale i sve su se rastale.” Sve se pitamo zašto je nastala kriza braka? Zašto se svako treći brak raspadne? U čemu je problem?
Možda je kriva gospodarska kriza, nezaposlenost, neimaština, preljub ili zasićenost u braku. Bez obzira na uzrok situacija je sigurno ozbiljna.
Osim rastave brakova postoji još jedan veliki problem, a taj je da mnogi mladići i djevojke ne zasnivaju obitelj, sve više i više mladića i djevojaka ostaje samo i ne žene se niti se udaju.
“Nije dobro da čovjek bude sam” (Post 2, 18)
I mnogi mladići i djevojke, katolici i katolkinje koji su u vjeri i molitvi, nažalost ostaju sami, iako svi dobro znamo da je Bog stvorio muško i žensko jer nije dobro da čovjek bude sam. U katoličkoj crkvi se mnogi svećenici i vjeroučitelji trude što više mladića i djevojaka usmjeriti prema braku, održavaju se razni seminari, duhovne obnove za samce. Ipak, ponekad se čini da to nije toliko plodonosno koliko bi zapravo trebalo biti. Mnogi mladići i djevojke kod odabira svojih budućih bračnih parova imaju stroge kriterije, pa im osoba za brak mora biti posebna. Mladići traže zgodnu, lijepu, produhovljenu djevojku koja će biti dobra žena i majka. Pojedinci traže uz sve da bude i obrazovana, zaposlena i da bude materijalno sređena. Djevojke također traže da njihov budući suprug bude lijep, zgodan, obrazovan, zaposlen, produhovljen i da ima razumijevanja i ljubavi prema svojoj budućoj supruzi. Nažalost, mnogi mladići i djevojke ne mogu pronaći odgovarajuću osobu za brak i kod njih se na tom području ne događa ništa, pa ih tako sve više ostaje samo.
Osim onih koji imaju stroge kriterije kod odabira,imamo i one koji imaju drugačije probleme. Oni nisu izbirljivi, čeznu za ljubavlju i toplinom, žele osnovati svoju obitelj, ali imaju rane i blokade, strahove od budućnosti, strahove od rastave braka i slično. Svakodnevno je moguće sresti brojne mladiće i djevojke u crkvama, svetištima i na molitvenim mjestima kako se mole da im Gospodin stavi u srce osobu za brak. Mnogi iz dubine svoga srca mole, poste, žive sakramentalno i čekaju svoju priliku da im Bog pošalje voljenu osobu. Mnoge je Bog i uslišio, pa su danas u sretnom braku, žive u vjeri i zajedničkoj molitvi i njihov bračni život ispunjen je Božjim blagoslovom.
Pojedini katolički mladići i djevojke su mlaki u vjeri i zahvaćeni su duhom ovoga svijeta. Među takvima ima i onih koji žele ostvariti brak iz interesa pa tako mladići u svojim mislima posežu za mladenkinim bogatstvom i obrnuto, djevojke se žele bogato udati, jer misle da će se tako riješiti ovozemaljskih križeva i da će uživati. Nažalost, mnogi se na taj način riješe križa, a dobiju pakao. Evo jednog primjera koji se temelji na istinitom događaju iz života dvoje mladih zagrebčana.
Mladić je završio fakultet krvavo se izborivši da ga privede kraju jer mu roditelji nisu mogli platiti školarinu, pa je morao raditi preko student servisa kako bi zaradio novac. Radi siromaštva je puno trpio, ali u tom trpljenju snagu je nalazio u svojoj djevojci koju je iz dubine svoga srca volio i s kojom je planirao oženiti i stvoriti obitelj. Djevojka je osjetila da je njezin mladić neizmjerno voli, no nije planirala s njim stvarati obitelj. Tako je s vremenom započela svome dečku prigovarati radi njegova siromaštva i postavljati čudne uvjete koje mu je bilo nemoguće ostvariti i ispuniti – željela je biti viđena u visokom i poznatom društvu, ručati i večerati po skupim restoranima, ljetovati u skupim hotelima, zimovati u poznatim inozemnim skijaškim centrima, odijevati robu prestižnih robnih kreatora te voziti skupe automobile.
Mladić, u nju još uvijek jako zaljubljen, znao joj je govoriti: “Budi strpljiva, mladi smo i život je pred nama. Kad se oženimo sve ćemo to ostvariti polako.”
Djevojka je bila nestrpljiva i nije više mogla podnositi siromaštvo svog mladića te ga je odlučila napustiti i prekinuti s njim. Za ispunjavanje njenih želja trebao joj je bogataš koji bi joj mogao sve to priuštiti. Tako je prekinula vezu i našla si novog dečka, mladog i bogatog poduzetnika za kojeg se udala. Njen bivši dečko bio je silno povrijeđen te je odlučio otići u jednu stranu zemlju gdje se kao fakultetski obrazovani stručnjak zaposlio i zarađivao, za naše pojmove, velike sume novaca. Za nekoliko godina se obogatio i vratio u Zagreb, zaljubio se u jednu djevojku i oženio se s njom. Jednom prilikom, šetajući trgom bana Josipa Jelačića sreo je svoju bivšu djevojku. Bila je vrlo tužna, doimala se nesretnom, a zamijetio je i da ima veliku masnicu ispod oka. Upitao ju je kako je. “Jako mi je žao što sam se udala iz interesa, a ne iz ljubavi. Udala sam se misleći da ću se provoditi i uživati u bogatstvu svoga supruga no on je vrlo škrt, a uz to me zlostavlja i tuče te me ponižava pred svojim odabranim društvom. Tražila sam materijalnu sigurnost, a dobila sam nesigurnost.” tužno mu je odgovorila, gledajući praznog, izgubljenog pogleda.
Iz ove priče moguće je zaključiti da je Bogu sve moguće, da siromaha može učiniti bogatim čovjekom, a od materijalne sigurnosti napraviti nesigurnost.
Svi vi osamljeni, nemojte maštati o nemogućem nego živite u stvarnosti. Djevojke, nemojte maštati o princu na bijelom konju i o lagodnom životu! Mladići ne maštajte (samo) o materijalnom bogatstvu – mnogi su htjeli odbaciti križ i živjeti bez njega i dobili pakao.
Zato odlučite se za brak, molite Gospodina Isusa da vam stavi u srce pravu osobu za brak. Neka vas i vaše buduće muževe i žene prati Božji blagoslov! MIR I DOBRO!

J.Jurčević

PODIJELI