Sveta Teodolinda (Theudelinde, Theodelinde, Theodolinde), langobardska kraljica, rođena je oko 570. u Regensburgu kao kći bavarskog vojvode Garibalda I. i Waldrade, kćeri langobardskog kralja Wacha i udovice franačkog kralja Theudebalda. Lijepa i oštroumna djevojka, bila je kršćanka duboke vjere. Njezinu ruku zaprosio je langobardski kralj Authari, sin kralja Clepha. Vjenčali su se 15. svibnja 589. u Veroni. Teodolindi nije bilo lako prihvatiti taj brak jer su Langobardi bili prožeti arijanskim krivovjerjem, a mnogi od njih bili su i pogani. Teodolinda se nadala da će kao kraljica obratiti kralja i njegove podanike na pravu vjeru. Kralj Authari nenadano je umro 5. rujna 590, a Teodolindinu ruku isprosio je njegov nasljednik, torinski vojvoda Agilulf. Agilulf, od svibnja 591. langobardski kralj, bio je popustljiviji od svoga prethodnika i dopustio u svojem kraljevstvu širenje prave vjere, u kojoj se ne sumnja u Kristovo božanstvo. I sam Agilulf priznao je Krista kao Boga pa je u langobardskom kraljevstvu arijanstva brzo nestalo. Zahvaljujući kraljici Teodolindi, u Lombardiji i Toscani počeli su nicati brojni samostani, a biskupije su dobile prave duhovne pastire. Milano je bio glavni grad kraljevstva, a ljetna rezidencija kraljevskog para nalazila se u Monzi.
U Monzi je kraljica Teodolinda sagradila prekrasnu katedralu u čast svetom Ivanu Krstitelju, koji je postao zaštitnik Langobarda, a njegovo štovanje u Lombardiji i danas je vrlo živo. Dala je sagraditi i prvu krstionicu u Firenci, također posvećenu Ivanu Krstitelju. Teodolinda je obavila veliku povijesnu zadaću, ali nije bila pošteđena teških trenutaka. Rodila je 602. sina Adaloalda, kojeg je 7. travnja 603. krstio opat Secundus (Secondo) iz Trenta. Održavala je prijateljske odnose s papom Grgurom I. Velikim, a u slavnoj riznici katedrale u Monzi čuvaju se vrijedni papini darovi. Kralj Agilulf umro je 616, a umjesto maloljetnog sina Adaloalda kraljevstvom je do 624. mudro i brižno upravljala kraljica Teodolinda. Adaloald se 626. razbolio i umro, a Teodolinda je preminula je na današnji dan, 22. siječnja 627, kod Varenne na jezeru Como (provincija Lecco, Lombardija). Pokopana je u katedrali u Monzi, uz supruga i sina. Bila je uzor kršćanske majke i brižna majka svojih podanika. Njezina najveća briga bila je širenje vjere Kristove pa ju je narod poštivao kao sveticu.