Papa: Život treba štititi uvijek, posebice ako je ranjen bolešću

30

Zaštita ljudskoga života, ponajviše kada je on ranjen bolešću, obveza je ljubavi koju Bog povjerava svakom čovjeku – poruka je koju je papa Franjo uputio sinoć putem tweeta, osvrćući se na dramatični slučaj maloga Charlieja koji i dalje pobuđuje pozornost cijeloga svijeta. U međuvremenu je londonska bolnica u kojoj je smješten 10-mjesečni Charlie koji boluje od rijetke, po mišljenju tamošnjih liječnika neizlječive, bolesti, odgodila na neko vrijeme odluku da isključi aparat koji ga održava na životu.

Milijuni ljudi u cijelom svijetu mole za maloga Charlieja, da mu se pruži posljednja nada. Zahvaljujući međunarodnoj akciji solidarnosti, roditelji su skupili milijun i pol eura kako bi odveli dijete u Sjedinjene Američke Države i podvrgli ga eksperimentalnoj terapiji. Po mišljenju engleskih liječnika, to bi samo bila terapijska upornost koja bi produljila Charliejevu patnju zbog rijetke bolesti koja postupno oslabljuje mišiće i živce. Ali, roditelj nikada ne prestaje vjerovati, pa i kada postoji vrlo daleka mogućnost za spas. Međutim, i Europski je sud za ljudska prava rekao ‘ne’ posljednjoj nadi. Onda su roditelji tražili da dijete premine u njihovu domu, ali i to im je bilo uskraćeno.

Osvrćući se na taj slučaj u razgovoru za našu radijsku postaju, prof. Francesco Belletti, predsjednik Istraživačkoga centra za obitelj, napomenuo je da se, kada su u pitanju djeca, prihvaća intervencija države; kada je, primjerice, riječ o djeci čiji roditelji nisu mjerodavni, kada odbijaju liječenje, ili kada zlostavljaju dijete; u tim slučajevima svi očekujemo da će država intervenirati za dobro djeteta. Ali, u ovom je slučaju dijete savršeno zaštićeno od roditelja, uistinu čine sve moguće, Charliejevi su roditelji prikupili novac i za to putovanje nade u Ameriku, ali država odlučuje umjesto roditelja. To je poražavajuća činjenica koja bi se mogla primijeniti u bilo kojoj prilici, primjerice, u odgojnim odlukama bilo koje vrste – primijetio je profesor.

Vrlo je zabrinjavajuće to arogantno nametanje države na mjesto roditelja – dodao je te podsjetio da u svim deklaracijama o ljudskim pravima i pravima djeteta, roditelji imaju puno i nepovrjedivo pravo na odgovornost. U ovom su slučaju roditelji učinili sve za svoje dijete, a država im predlaže kulturu smrti. To je apsolutno nedopustivo – istaknuo je prof. Belletti.

Zacijelo i roditeljima djetetovo trpljenje zadaje veliku bol – kazao je profesor – ali mu ostaju blizu, i gledaju u njemu potpunu osobu, nisu ga sveli na činjenicu bolesti. To je još jedna stvar koja je antropološki nedopustiva. Sjetimo se svih zdravstvenih djelatnika, svih onih koji rade u hospicijima, u ustanovama u kojima trebaju pratiti do smrti starije osobe, one koje ne mogu živjeti bez tuđe pomoći… U takvim je stanjima osoba uvijek veća od bolesti; bolest nikada nema posljednju riječ – istaknuo je profesor primijetivši kako je u Charlievom slučaju bolest pobijedila.

Sudci su odlučili da Charlie u tim okolnostima nije osoba, nego ga obilježava njegova bolest. To je doista strašno – kazao je te napomenuo da je svjestan da su to vrlo oštre riječi, ali i da netko treba dići glas u odnosu na takve stvari, jer – kako je rekao profesor – obzor je takvih odlukâ beskonačan; država koja polaže pravo na to da odlučuje o tvojemu dostojanstvu, i postavlja granice i onda kada postoje uvjeti za, što je više moguće, čovječno liječenje.

Profesor Belletti je na kraju upozorio i na moguće mišljenje koje se skriva iza takvih odluka. Ako imamo manje ljudi o kojima se moramo brinuti mnogo godina, naš će društveni sustav manje potrošiti – kazao je profesor ističući da bi iza ideje da se izbjegne trpljenje, osim humanitarnih razloga, nažalost, mogli biti i oni gospodarski.

I Talijanski je savez udrugâ oboljelih od rijetkih bolesti kritizirao odluku londonske bolnice. Poznato je – ističe se iz saveza – da se te bolesti slabo poznaju i zbog toga imaju nepredvidiv razvoj. Liječnici stoga nisu u stanju predvidjeti budućnost takve djece, jer premalo znaju o razvoju tih bolesti.

Izvor : Vatikanski radio

PODIJELI