PRVA KORIZMENA NEDJELJA
ČITANJA: Pnz 26,4-10; Ps 91,1-2.10-15; Rim 10,8-13; Lk 4,1-13
NAPOMENA: Na prvu korizmenu nedjelju vrši se obred izbora ili upisa imena katekumenâ koji će u vazmenoj noći pristupiti sakramentima kršćanske inicijacije. ▪ Započinje proljetni kvatreni tjedan u kojem su vjernici pozvani na intenzivniju molitvu i djela pokore i ljubavi. Tjedan je posvećen pokori i obraćenju. Tjedan završava Liturgijom kvatri, u subotu 16. ožujka.
Prvo čitanje: Pnz 26, 4-10
Vjeroispovijest izabranog naroda.
Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije je govorio narodu:
»Zatim će svećenik uzeti iz tvoje ruke košaru i položiti je pred žrtvenik Gospodinina, Boga tvoga. Ti onda odgovori i reci pred Gospodininom, Bogom svojim: ’Moj je otac bio aramejski lutalac; on je s malo čeljadi sišao u Egipat da se skloni. Ondje je postao velikim, brojnim i moćnim narodom. Egipćani su s nama postupali loše; tlačili su nas i nametnuli nam teško ropstvo. Vapili smo Gospodininu, Bogu otaca svojih. Gospodinin je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu ¬nevolju i našu muku. Iz Egipta nas izvede Gospodinin rukom jakom i mišicom ispruženom, velikom strahotom, znakovima i čudesima. I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla što si mi ga, Gospodinine, dao.’ Stavi ih pred Gospodinina, Boga svoga, i pred Gospodininom, Bogom svojim, duboko se nakloni.«
Riječ Gospodinnja.
Otpjevni psalam: Ps 91, 1-2.10-15
Pripjev:Gospodinine, budi sa mnom u nevolji!
Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,
reci Gospodininu: »Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!«
Neće te snaći nesreća,
nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.
Jer anđelima svojim zapovjedi
da te čuvaju na svim putima tvojim.
Na rukama će te nositi
da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.
Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,
zgazit ćeš lavića i zmiju.
Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit ga jer poznaje ime moje.
Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s njim ću biti u nevolji,
spasit ću ga i proslaviti.
Drugo čitanje: Rim 10, 8-13
Vjeroispovijest Kristova vjernika.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Što veli Pismo? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome – to jest Riječ vjere koju propovijedamo. Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodinin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.
Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodinin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. Jer: Tko god prizove ime Gospodinnje, bit će spašen.
Riječ Gospodinnja.
Evanđelje: Lk 4, 1-13
Duh ga je vodio pustinjom, gdje bijaše iskušavan.
Čitanje svetog Evanšelja po Luki
U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.«
I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ’Klanjaj se Gospodininu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’« Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.’ I: ’Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’«
Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodinina, Boga svojega!« Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.
Riječ Gospodinnja.
Jedan pisac je jednom pokušao opisati svoj razgovor s Bogom. Njegova priča izgleda otprilike ovako:
Jednoga dana, probudio sam se u rano jutro da promatram izlazak, sunca. Ah, ljepota Božjeg stvaranja se ne može opisati. Dok sam promatrao, slavio sam Boga za Njegovo divno djelo. I dok sam sjedio, tamo, osjetio sam Božju nazočnost pored sebe. Tada me je Bog upitao: “Ljubiš li me?” Odgovorio sam: “Naravno, Bože! Ti si moj Gospodin i moj Spasitelj!”
Upitao me je: “A kada bi bio fizički hendikepiran, bi li me i dalje ljubio?” Bio sam začuđen. Pogledao sam svoje ruke i noge i ostatak tijela i pitao se koliko stvari ne bih mogao uraditi – stvari koje sam uzimao zdravo za gotovo? Odgovorio sam: “Bilo bi teško Gospodinine, ali i dalje bih te ljubio.”
Tada je Gospodinin kazao: “A kada bi bio slijep, da li bi i dalje volio moje stvaranje?” Kako bih mogao da volim nešto bez mogućnosti da to vidim? Onda sam pomislio na sve slijepe ljude u svijetu i koliko njih još uvijek voli Boga i Njegovo stvaranje. Odgovorio sam: “Teško je i pomisliti na to, ali i dalje bih te ljubio.”
Gospodin me je ponovo upitao: “A kada bi bio gluh, da li bi i dalje slušao moju riječ?” Kako bih gluh mogao čujem bilo što? Tada sam razumio. Božja riječ se ne sluša samo ušima, nego i srcem. Odgovorio sam: “Bilo bi teško, ali bih i dalje slušao tvoju riječ.”
Ponovo mi je uputio pitanje: “Kada bi bio njem, da li bi i dalje proslavljao moje ime?” Kao da proslavljam bez glasa? A onda sam shvatio: Bog želi da pjevamo iz srca i duše. Nije važno kako zvučimo.
Proslavljati Boga nije uvijek kroz pjesmu, ali kada smo progonjeni, mi proslavljamo Boga svojim riječima zahvalnosti. I tako sam odgovorio: “Čak i kada ne bih mogao da pjevam svojim glasom, i dalje bih proslavljao Tvoje ime.”
A onda me je Gospodin upitao: “Da li me stvarno ljubiš?” Sa hrabrošću i jakim uvjerenjem, čvrsto sam odgovorio: “Da Gospodine! Ljubim te zato što si jedini i istiniti Bog!” Mislio sam da sam odgovorio kako treba, ali Bog me je upitao: “Pa zašto onda griješiš?” Odgovorio sam: “Zato što sam samo čovjek. Nisam savršen.”
“Pa zašto onda u vrijeme mira odlaziš od mene? Zašto je samo u vrijeme nevolje tvoja molitva žarka? Sa moje strane, nije bilo odgovora, samo suze. Gospodin je nastavio: “Zašto pjevaš samo u crkvi? Zašto me tražiš samo u vrijeme mise? Zašto tražiš stvari tako sebično i nevjeerno?” Suze su nastavile da klize niz moje obraze.
“Zašto me se stidiš? Zašto ne širiš dobru vijest? Zašto u vrijeme nevolje tražiš utjehu ljudi kada ti ja nudim svoju utjehu? Zašto tražiš izgovore kada ti ja nudim mogućnost da služiš u moje ime?” Pokušao sam da odgovorim, ali odgovora nije bilo.
“Blagoslovljen si životom. Načinio sam te ne zato da bi odbacio taj dar. Blagoslovio sam te talentima da bi mi služio, ali se neprestano okrećeš od mene. Otkrio sam ti svoju riječ, ali ti odbijaš da rasteš u tom znanju. Govorio sam ti ali su tvoje uši bile zatvorene. Pokazao sam ti svoje blagoslove, ali si skrenuo svoj pogled. Poslao sam ti svoje sluge, ali si ti sjedio besposleno odguravajući ih od sebe. Čuo sam tvoje molitve i odgovorio sam na sve! DA LI ME ISTINSKI LJUBIŠ?”
Nisam mogao ništa odgovoriti. Kako bih i mogao? Bio sam osramoćen. Nisam imao izgovora. Što bih odgovorio na ovo? Moje srce je plakalo a suze su tekle. Kazao sam: “Molim te, Gospodine, oprosti mi. Ja nisam vrijedan da budem tvoje dijete.”
Gospodin je odgovorio, “To je moja milost, dijete moje.” Pitao sam: “Zašto mi onda opraštaš? Zašto me toliko voliš?” Gospodin mi je odgovorio: “Zato što sam te stvorio. Ti si moje dijete. Nikada te neću ostaviti. Kada plačeš, suosjećam s tobom i plačem s tobom. Kada se raduješ, smijem se s tobom. Kada si obeshrabren, ja te hrabrim. Kada padneš, ja te podižem. Kada si umoran, ja te nosim. Ja ću biti s tobom do posljednjeg dana, i zauvijek ću te voljeti.”
Nikada toliko nisam plakao. Kako sam mogao biti toliko hladan? Kako sam mogao tako povrijediti Boga? Pitao sam ga: “Koliko me voliš Gospodine?” Gospodin je raširio svoje ruke, i tada sam ugledao njegove klinovima probodene šake. Pao sam dole pred noge Kristove, pred noge moga Spasitelja. I po prvi put sam se istinski pomolio.
“Ljubiš li me?” Što bi odgovorio na ovo pitanje ako bi te Bog danas to pitao? Ne brzajte sa odgovorom. Zastanite, razmislite. Gdje sebe vidiš u prethodnoj priči? Da li si ti u njoj? Ili možda pitanje “Ljubi li i tebe Gospodin?” Znaš sigurno da te ljubi? Jesi li uvjeren u njegovu ljubav? Postoje li neki uvjeti koje moraš ispuniti da bi te Bog ljubio?
Prvo iskušenje sa kojim se Isus susreo u pustinji kada mu je đavo prišao bilo je važnost, značajnost, bitnost. Biti značajan, bitan! Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom. „ Pokaži se tko si! Dokaži čudom da si Sin Božji. Učini nešto za sebe.“
Možda nam se na prvi pogled ne čini prevelika ova kušnja. Što je u njoj bilo loše. Nije li Isus ogladnio nakon četrdeset dana?
I te kako, ova kušnja je bila velika. Isus je postao čovjekom ne samo da umre i otkupi njegov grijeh, već da svojim životom da primjer besprijekornog bezgrešnog života. On, čovjek, istovremeno i Bog, mogao je upotrijebiti svoje Božanstvo da riješi svoj nasušnu potrebu. Da je to uradio, ne bi nam bio primjerom, jer tu mogućnost mi nemamo. Mi smo samo ljudi.
I drugo iskušenje je bilo sličnog motiva. Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.’ I: ’Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’«
U prvoj kušnji Isus pobjeđuje đavla pozivanjem na pismo. Dobro poznavanje pisma je zasigurno naša najbolja obrana od iskušenja. Međutim, i đavao je u stanju služiti se pismom kada mu to ide u prilog. Upravo ovdje želi ponovno Isusa potaknuti da se pokaže, da se dokaže, da dokaže kako je on Sin Božji i zadivi svijet čudom. A kome On sebe treba dokazivati?
Zamislite da kroz naselje vozite nekog ferarija koji je u stanju da starta od nule do sto km/sat za svega tri ili četiri sekunde. Vi se vozite svega 50 km na sat. Ispred vas se muvaju kojekakvi obični auti, i dovoljno je samo malo pritisnuti papučicu gasa i za svega pet sekundi preteći cijelu kolonu na cesti. Možete to uraditi, ali bi tada prekršili zakon. Možda bi vam se ljudi divili, ali za većinu bi to bilo nešto normalno. Čitao sam u novinama kako je jedan čovjek ostao bez Porshea u Nizozemskoj, jer nije odolio iskušenju da isproba koliko Porshe može brzo ići. U Nizozemskoj se takav prekršaj kažnjava trajnim oduzimanjem vozila.
Zamislite Isusa. Svoje Božanstvo može upotrijebiti kada god želi, ali ako to učini, neće nam biti primjerom.
Svi mi uglavnom želimo biti važni ili značajni u svom životu – važni u obitelji, važni na poslu, važni u crkvi, osjećati se značajno i bitno. Ako si bitan, svi će te više voljeti, poštivati, uvažavati; na kraju krajeva i Bogu ćeš više značiti.
Razmisli, koliko puta si poželio da budeš bitan i važan! Da postigneš divljenje ljudi oko sebe, u obitelji, poslu, crkvi. Dobra vijest je da te Bog ljubi ne zbog onoga što si postigao, već zato što te je stvorio i otkupio u ljubavi i odabrao da objavljuješ tu ljubav kao istinski izvor svog ljudskog života. Na žalost, većina ljudi to ne razumije, pa čak ni oni koji dolaze u crkvu. Ispod velikih uspjeha i dostignuća našeg vremena postoji duboka struja očajanja. Dok su efikasnost i kontrola velike čežnje našeg društva, dotle samoća, izolacija, nedostatak prijateljstva i bliskosti, pokidani odnosi, dosada, osjećaj praznine i depresije, i duboki osjećaj beskorisnosti ispunjava srca miliona ljudi u našem društvu orijentiranom samo na uspjeh i dostignuća.
Vapaj, krik koji se čuje iza sve ove tragedije je jasan: “Ima li ikoga ko me ljubi? Ima li ikoga tko istinski brine? Postoji li itko ko bi me podržao? Ima li koga da bi želio biti sa mnom kada izgubim kontrolu, i kada osjećam da ću zaplakati? Ima li koga ko bi mogao me držati i da mi da osjećaj pripadnosti?” Pronalazite li sebe u ovome? Da li si ti jedan od tih što viče? Ili si jedan od onih koji može pomoći? Onaj koji će donijeti Isusovo svijetlo u zamračene duše ljudi ovoga svijeta?
Duboko vjerujem da, ukoliko budemo otvoreni za Isusovo pitanje “Ljubiš li me?” da ćemo biti u stanju pomoći i svijetu oko sebe. Moramo čuti to pitanje kao središte ili centar našeg cjelokupnog kršćanskog života i službe, jer je to pitanje koje nam omogućava da postojimo i budemo u isto vrijeme i beznačajni i istinski značajni, i nesigurni i sigurni u sebe!
Đavao je još jednim iskušenjem pokušao prevariti Isusa. Ponudio mu je sve, i to bez žrtve. Samo mali ustupak. I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ’Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’ Nije li ovdje Isus mogao profitirati i bez žrtve dobiti natrag što mu je đavao uzurpirao. Umjesto slave, umjesto jednostavnijeg puta On odabire nešto drugo.
Pogledajte Isusa. Svijet nije obraćao pažnju na njega. Bio je razapet i odbačen. Njegova poruka ljubavi odbačena od svijeta koji je potrazi za efikasnošću, kontrolom i koji želi moć. Želi sve što Đavao nudi. Pa ipak, ovaj odbačeni, razapeti i ranjeni Isus jednostavno pita: “Ljubiš li me, da li me istinski ljubiš?” On, čija je najveća briga bila da objavi i pokaže Božju bezuvjetnu ljubav ima samo jedno pitanje: “Ljubiš li me?”
U našem svijetu punom usamljenosti i očaja, postoji ogromna potreba za ljudima i ženama koji poznaju Božje srce, srce koje oprašta, brine, koje doseže i koje liječi. U tom srcu nema sumnje, osvetoljubivosti, ozlojeđenosti, niti bilo kakve primjese mržnje. To je srce koje samo želi pružiti ljubav i da primi ljubav kao odgovor. To je srce koje neizmjerno pati zato što vidi i osjeća magnitudu ljudskog bola i veliki otpor da vjeruje Bogu koji želi ponuditi utjehu i nadu.
Nakon uskrsnuća Isus javno postavlja pitanje Petru. Pitanje upućeno Petru na obali jezera je bilo upućeno i svim učenicima! “Ljubiš li me?” “Ljubiš li me više nego ovi?” Pitanje upućeno Petru je pitanje upućeno svakome od nas, “Ljubiš li me?”
Petre, ljubiš li me? Marko, ljubiš li me? Nikola, ljubiš li me? Pavle, ljubiš li me? Gorane, ljubiš li me? Ivana, ljubiš li me?
Razmisli o ovom pitanju, i još dublje razmisli o svom odgovoru! Bez intimnog odnosa sa Kristom, bez poznavanja Kristovog srca, bez istinske ljubavi sa Kristom, sve… Čujte me, SVE je uzalud! Ne možete živjeti bez te ljubavi, ne možete svjedočiti bez te ljubavi, ne možete služiti bez te ljubavi, ne možete voljeti bez te ljubavi!
“Ljubiš li me?” Jesi li u ljubavi sa Isusom? Isus te voli bezuvjetno i neograničeno. Jesi li ikad pomislio kako je teško prihvatiti da te Bog ljubi na ovaj način? Za trenutak zamisli i osjeti neizmjernost Božje bezuvjetne ljubavi. Ostaješ bez teksta, bez riječi, samo divljenje, poniznost, i lagana drhtavica od poimanja koliko te Bog voli!
Ne možeš drukčije da odgovoriš a da ne padneš pred njegove noge i da mu kažeš: “Gospodine, Ti sve znaš! Ti znaš da te ljubim!” Naš cjelokupni kršćanski život mora biti ukorijenjen u trajnoj i intimnoj vezi sa utjelovljenom Riječi, Isusom, jedinim Izvorom života, ljubavi, i milosti.
“Ljubiš li me?” – Isus pita. Ako odgovoriš pozitivno, budi spreman da ga slijediš, jer je to slijedeće što će Isus reći. Sledi ga u službi, u brizi, u ljubavi, u smrti, u slavi!
Bit će to dokaz da ga ljubiš.
Neka vas dobri Bog blagoslovi!
Zvonko Presečan
Bruno Petrušić Lic. Theol.
